Tko upravlja ovom zemljom? Skoro svatko, po malo. Petar Janjić Tromblon, nakon što je dao ultimatum Vladi, odlučio je sebi samome zadati novi rok u kojem će, zajedno s prijateljima, znancima, onima koji su se naprosto odazvali njegovu pozivu, preuzeti funkciju granične službe. I nije riječ, kada se govori o zemlji, samo o Vladi, radi se o tome tko upravlja tijelima javne vlasti, a čini se da sve češće upravlja dio civilnog društva i to manji dio onog dijela civilnog društva proistekao iz Domovinskog rata.

Petar Janjić Tromblon prvo je dao vladi rok od 72 sata da riješi spor sa Slovenijom oko granice na moru u Savudrijskoj vali/Piranskom zaljevu, baš kao da je on hrvatski svemoćnik koji zadaje domaće zadaće Vladi kao kakvom učeniku. Istina, kao ne baš uspješan profesor, ima problema s neposlušnim učenikom (ne da nije napisao domaću zadaću u roku, nego nije uopće napisao domaću zadaću), pa mu ne preostaje drugo nego promijeniti taktiku. To, pak, znači da će primijeniti istu taktiku koju primjenjuje i Vlada u odnosima sa Slovenijom: ne može problem riješiti Vlada, e neće ga onda rješavati ni Tromblom. Umjesto toga on će Slovenciima pokazati gdje je granična crta (iz hrvatske, ne iz slovenske vizure), stat će na nju (ne hrvatskom čizmom, nego hrvatskim plovilom), a već je upozorio i slovensku policiju, tek toliko da joj ne bi palo na pamet da u akvatoriju koja smatra slovenskim (štogod bilo tko u Hrvatskoj o tome mislio) radi što misli da smije na temelju slovenskih zakona.

Nejasno je i tko, što i kako upravlja Hrvatskom radiotelevizijom. Nakon prošlotjednog dolaska Zorice Gregurić i Rozalije Bartolić na HRT naglo je s programa skinut najavljeni film »Ministarstvo ljubavi«. Gregurić, koja u posljednjih godinu dana djeluje kao samopostavljeni komesar za kulturu, i Bartolić su zatražile da se film Pave Marinkovića ne emitira jer navodno vrijeđa udovice branitelja iz Domovinskog rata. HRT je odlučio izaći u susret Bartolić i Gregurić, inače predsjednici Udruge zagrebačkih dragovoljaca branitelja Vukovara, a je li taj izlazak u susret bio privremen ili trajan, znat ćemo ovoga četvrtka za kada je ponovo najavljeno emitiranje filma. HRT je, što nije nevažno, koproducent filma, a nakon što su ih Gregurić i Bartolić pohodile, odlučili su zatražiti mišljenje (ne zna se od koga) o tome je li njegovo prikazivanje na javnoj televiziji u skladu sa zakonskom regulativom. Dakle, osim što program može uređivati svatko tko doslovce s ceste uđe u zgradu na Prisavlju (samo mora biti dovoljno uporan), HRT ne zna je li nešto što sufinancira u skladu sa »zakonskom regulativom« ili nije.

Da Zorica Gregurić ima velikih kulturnih ambicija, znano je otprije. Ona je bila jedan od inicijatora toga da se ove godine Noć kazališta ne održi na najavljeni datum (18. studenoga) i to zato što je to Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje. Uz ostalo je zaključila da je na taj datum »bolesno pozivati na veselje«. Zašto misli da je kazalište samo »veselje«, a ne i (makar pokušaj) propitivanja sadašnjosti i zašto nije zatražila i da kina s repertoara toga dana skinu vesele filmove nije objasnila. U svojem je naumu uvelike uspjela. Ista Zorica Gregurić bila je jedna od predvodnica udara na HAVC i Hrvoja Hribara prije nepunih godinu dana. Dosege tog udara tek ćemo vidjeti. Ne treba zaboraviti da je u vrijeme udara Jasen Mesić, tada zastupnik HDZ-a u Saboru, bivši ministar kulture, a sadašnji veleposlanik u Italiji, pristao na takvo komesarenje u kulturi kazavši »mi sebi u HDZ-u ne uzimamo za pravo kakvi bi filmovi trebali biti, ali ono što znamo je kakvi ne bi trebali biti«.

Nitko nije dokazao da u ovoj zemlji povremeno vlada tko hoće i kako hoće, traži od Vlade što hoće, pa čak i postaje ovlašteni tumač Vlade i onoga što je ona dogovorila, kao ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved. Na dan prebacivanja spomen-ploče s ustaškim »za dom spremni« pozdravom iz Jasenovca u Novsku, a nakon što je o tome postignut dogovor Vlade i HOS-a, novinarima, koji su upitali što je dogovoreno s HOS-om, poručio da odu na konferenciju za novinare udruga HOS-a i tamo će saznati što je sve dogovoreno. Jer, valjda je to normalno, da ono što je Vlada dogovorila ne tumači Vlada, pa neće valjda ni resorni ministar. Uostalom, vlast pripada narodu.