Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. prosinca 2019.
Opća praksa Tihomira Ponoša

kolumna HNS – dramatična promjena bez drame

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 18. travanj 2016. u 23:52 2016-04-18T23:52:00+02:00

U vrijeme kada vrijednosna, pa i civilizacijska pitanja, dominiraju hrvatskim društvom izbor Vrdoljaka mogao bi biti ozbiljan promašaj za tu stranku

Postizborna preslagivanja u političkim strankama praktično su gotova. U nekima se mnogo toga promijenilo, u nekima se naizgled gotovo ništa nije promijenilo, a barem u jednoj ćemo tek vidjeti kolika je silina dogovorene promjene. Od parlamentarnih stranaka iz prošloga saziva prvu promjenu doživio je ORaH i to već u izbornoj noći kada je Mirela Holy najavila ostavku. Stranka koja je u jednom trenutku prema anketama bila druga po popularnosti u zemlji spala je na nešto više od jedan posto podrške. Novi predsjednik je Luka Keller, a u prvih pet tjedana mandata ne vide se bitni pomaci u stranci. Prodor ORaH-a u javnost u tom razdoblju bila je posljedica odluke Davora Škrleca, zastupnika u Europskom parlamentu, da istupi iz stranke. 

Jedna od čudnijih promjena dogodila se u Hrvatskim laburistima – stranci rada. U toj je stranci na predsjedničkim izborima izgubila Nansi Tireli, a pobijedio ju je Tomislav Končevski. Ti su izbori dokazali kako stranačko članstvo na izborima može biti nezahvalno. Tireli je preuzela stranku u trenutku kada ju je, nakon naprasne ostavke Dragutina Lesara, trebalo spašavati. U tome je uspjela, ugurala se u koaliciju Hrvatska raste, a njena je stranka uspjela izboriti tri saborska mandata, dovoljno za vlastiti klub, njoj nedovoljno za ostanak na dužnosti predsjednice stranke. 

Hrvatska seljačka stranka morala je učiniti bilo što kako bi pokušala opstati na nacionalnoj razini. Ta stranka na toj razini zapravo vegetira, svedena je na dva zastupnika (a moglo ih je biti i manje). I ne bi li pokušala opstati bilo je jasno da će morati maknuti Branka Hrga s predsjedničkog mjesta (što i nije bilo baš lako) i izabrati bilo koga drugog tko će pokuša spašavati stranku. Taj je zadatak dopao Krešu Beljaka čovjeka koji, sudeći prema prvim izjavama, nastoji stranku zakrenuti prema strankama nekadašnje koalicije Hrvatska raste i odmaknuti se (ne i izaći iz nje) od koalicije predvođene HDZ-om. 

SDP je stranka koja se odlučila za kontinuitet, a biranje tog kontinuiteta bilo je i izvana povremeno mučno gledati. Zoran Milanović očekivano je pobijedio Zlatka Komadinu u izborima za predsjednika stranke, a Milanovićevi ljudi uvjerljivo su pobijedili na izborima za druga stranačka tijela. Za funkcioniranje te stranke u ovom su trenutku važna dva pitanja: koliko je loše za stranku da je 98 od 103 člana Glavnog odbora sklono Milanoviću (na stranačkopredsjedničkim izborima pobijedio je s 60 posto glasova, pa ovakav sastav Glavnog odbora vjerojatno ne odražava raspoloženje cjelokupnog stranačkog članstva i pitanje je gdje će se i kako to (ne)raspoloženje kanalizirati), a drugo je pitanje mogu li i ako mogu koliko brzo članovi stranke zaboraviti kakvim su se sve terminima častili za vrijeme stranačke kampanje kako bi normalno međusobno surađivali. Od stranke koja se odlučila za kontinuitet ne treba očekivati iznenađenja, njeni akteri su nam poznati, poznato nam je kako razmišljaju, rade i djeluju. U konačnici, unutarstranački izbori u SDP-u na momente su djelovali dramatično (zbog korištenog rječnika, sadržajno-politički su obostrano bili isprazni), ali rezultati ne ukazuju na to da će se išta dramatično dogoditi u toj stranci. 

Najveću promjenu, i to bez ikakve dramatičnosti, doživio je HNS. U toj je stranci Vesnu Pusić, političarku s jasnim, artikuliranim i decidiranim političkim i vrijednosnim stavovima, zamijenio Ivan Vrdoljak koji od te jasnoće za sada nema ništa. HNS je i u prošlosti, u vrijeme kada su se u vođenju stranke izmijenjivali Vesna Pusić i Radimir Čačić djelovao kao stranka koja iznimno snažno artikulira političke i vrijednosne stavove (u vremenu kada bi strankom dominirala Pusić) ili vrlo jasno artikulira grafikone, postotke porasta i pada, ekonomske teme snažno prožete ekonomskim liberalizmom (u vrijeme dominacije Radimira Čačića). Razlika između Pusić i Vrdoljaka bila je jasna svakome tko je slušao njihove govore na subotnjem izbornom saboru: s jedne strane čvrsta, odlučna i vrijednosno sasvim jasna Pusić, s druge strane Vrdoljak čija su dva govora sazdana od fraza o obrazovanju za tržište rada i sličnoga. U vrijeme kada vrijednosna, pa i civilizacijska pitanja, dominiraju hrvatskim društvom izbor Vrdoljaka mogao bi biti ozbiljan promašaj za tu stranku. Jedino vrijedno iz Vrdoljakovih govora je najavljena mogućnost bitne promjene u slaganju koalicija. Iz intervjua kojega je dao Hini jasno je da kao najbliže političke partnere HNS-u vidi IDS, HSS, HSLS i Hrid. Stvaranje takvog centrističkog bloka, ostavilo bi SDP (vjerojatno s HSU-om) lijevo od bloka kako ga zamišlja Vrdoljak, a HDZ (bez građanski pristojnih stranaka u koaliciji poput HSLS-a i HSS-a) gotovo potpuno izoliranog na desnici. 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.