Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 4n
Sutra: 16° 16° 4n
22. rujna 2018.
OPĆA PRAKSA Tihomira PONOŠA

kolumna EU krizama opkoljen

EU krizama opkoljen
EU krizama opkoljen
Autor:
Objavljeno: 26. studeni 2016. u 23:05 2016-11-26T23:05:29+01:00

Europska unija sve više sliči na teritorij opkoljen krizama, problemima i neizvjesnostima, a s obzirom na vlastite krize i probleme s kojima se suočava, nejasno je hoće li biti sposobna reagirati na zbivanja na svom vanjskom obodu. O stanju na jugu Mediterana gotovo da je i izlišno govoriti. Iz sjevernoafričkih zemalja ponovo je pokrenuta glavna migrantska ruta prema Europskoj uniji. Osim toga, riječ je o iznimno nestabilnom području u središtu kojega je Libija, zemlja u rasulu.

U ovom trenutku prva na listi kriza na obodu je nova kriza odnosa Turske i Europske unije. Loši odnosi dodatno su pogoršani neobvezujućom rezolucijom Europskog parlamenta usvojenom velikom većinom u četvrtak kojom se traži zamrzavanje pristupnih pregovora Turske, zbog neobuzdane represije koju u toj zemlji provodi režim predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana nakon slamanja pokušaja državnog udara od 15. srpnja. Nije trebalo dugo čekati na Erdoganovu reakciju, a nije bilo teško zaključiti niti čime će zaprijetiti. U ožujku je dogovoren paket između EU i Turske kojem je glavni cilj, gledano briselskim očima, bilo zaustavljanje migrantskog vala koji se iz Turske prelijevao u članice Europske unije. Taj je val doista zaustavljen, on ima svoju cijenu, milijarde eura pomoći turskoj državi za zbrinjavanje izbjeglica (inače, EU nije bilo naročito briga za te izbjeglice u Turskoj sve dok one u velikom broju 2016. godine nisu krenule prema njenim članicama). Drugi dio paketa je ubrzavanje pristupnih pregovora za članstvo, a za Erdogana najvažniji dio paketa je ukidanje viza turskim državljanjima za putovanja u članice Unije.

Jedino što je od toga ostvareno tiče se izbjegličkog vala. Netko će reći da je napredak postignut i u pristupnim pregovorima, krajem lipnja otvorena su neka pregovaračka poglavlja, ali u tome nema suštinskog napretka. S članstvom Turske u Uniji trebalo bi se već jednom prestati zavaravati. Otpor njenom članstvu je toliki da je potpuno realno prognozirati kako Turska nikada neće biti članica Unije. Pristupni pregovori koje Turska vodi sporo i mukotrpno (otvorila ih je kada i Hrvatska, u listopadu 2005. godine) neće rezultirati članstvom. Dovoljno ljudi tome se protivi u Francuskoj (a o članstvu Turske o toj bi se zemlji odlučivalo na referendumu), ni Njemačka nije načistu što želi, a što ne želi, kandidat za predsjednika Austrije Norbert Hofer upravo je izjavio da će, bude li Turska članica EU-a, on pokrenuti referendum o istupanju Austrije iz Unije, a već to je sasvim dovoljno da se male članice Unije o pitanju turskog članstva i ne moraju izjašnjavati jer su veliki odradili posao umjesto njih. Unija bi krizu u odnosima s Turskom doista mogla osjetiti u vidu slanja novog vala izbjeglica, što je Erdogan, u slučaju da EU kako je kazao napravi još samo korak dalje, već nagovijestio. Kriza u odnosima s Turskom u ovom je trenutku potencijalno najopasnija kriza za Uniju jer Turska je ta koja joj u kratkom roku može stvoriti najviše problema.

Kritični su odnosi i s Rusijom, ali tu se nazire perspektiva promjene i to ne prouzročena promjenama u Rusiji, nego promjenama u europskim zemljama. Nije u tim promjenama ključna ona koja se već dogodila u Bugarskoj gdje je za predsjednika izabran Rusiji sklon Rumen Radev. Ključna promjena može se dogoditi (u ovom času čak izgleda izvjesna) u travnju sljedeće godine na predsjedničkim izborima u Francuskoj. Pobijedi li Francois Fillon može se očekivati njegovo ublažavanje politike prema Rusiji. Zaglavni kamen politike Unije prema Rusiji trenutačno su sankcije uvedene joj zbog njene uloga u ukrajinskoj krizi. Zahtjevi za ukidanjem sankcija nisu bili tihi ni u proteklih godinu dana, a rasprava na temu ukinuti ili ne ukinuti sankcije Rusiji mogla bi rezultirati novom ozbiljnom krizom i podjelom unutar Unije.

Na vanjskom je obodu Europske unije i Srbija, država koja pregovara za članstvo. U ovome trenutku Srbija se s razine Unije ne čini pretjerano problematičnom, ali ona je velika vanjskopolitička nepoznanica. Srbiji će se iz Bruxellesa sve češće prigovarati zbog njene vanjske politike neusklađene s Unijinom. I ne radi se samo o Rusiji kojoj Srbija (za razliku od Crne Gore) nije uvela sankcije. Nepoznato je na koliko vanjskopolitičkih stolica Srbija sjedi. Premijer Aleksandar Vučić često govori o ulasku u Uniju kao o jednom od prioriteta svoje politike, ali to mu nije smetalo da prošloga tjedna u Ćupriji, gdje je otvarao pogon vrijedan milijun eura izgrađen kineskim kapitalom, u kojem je zaposleno 30 ljudi, kaže da je Srbija svoju vanjsku i ekonomsku politiku uvelike uskladila s Kinom.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila