Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 1
Sutra: 9° 9° 1
14. studenoga 2018.
Opća praksa Tihomira Ponoša

kolumna Besmislice izmjene izbornih zakona

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 27. lipanj 2018. u 18:19 2018-06-27T18:19:18+02:00

Svrha je zakonodavstva da bude nepristrano, odnosno da primjenom istih pravila na sve sudionike izbora na kraju pobijedi i najviše mandata ima onaj koji se za to izborio na biralištima. I izborno zakonodavstvo, svim manjkavostima usprkos, u tome uspijeva

Izborno zakonodavstvo u Hrvatskoj nije hit, ono je evergreen. Trenutačno u Hrvatskom saboru na prebrojavanje i verifikaciju čeka više od 400.000 potpisa inicijative »Narod odlučuje« koja bi mijenjala izborni sustav i to na ustavnoj razini.

Istodobno, ministar uprave Lovro Kuščević svako malo objavljuje što bi on sve mijenjao u izbornom zakonodavstvu. To je svakako zanimljivo, budući da u Planu zakonodavnih aktivnosti u 2018. godini koji je usvojila Vlada nema spomena izbornog zakonodavstva, barem ne onoga o kojemu posljednjih dana Kuščević učestalo govori.

Spominju se izmjene i dopune Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe, a što se izbora tiče, spominje se tek javnosti i ne pretjerano atraktivan Zakon o izboru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina.

No, ne da se smesti Lovro Kuščević. On najavljuje Vladin prijedlog izmjena izbornih propisa, a njegove su izmjene inspirirane inicijativom »Narod odlučuje« i nisu ništa drugo nego reakcija na tu akciju.

O tome što bi radio Kuščević ponešto znamo, mnogo toga ne. Znamo da izborno zakonodavstvo nije u Planu zakonodavnih aktivnosti za ovu godinu, ne znamo tko radi na tom Vladinom prijedlogu o kojemu govori ministar uprave (i, a što u ovom slučaju nije nevažno, politički tajnik HDZ-a), ne znamo postoji li nekakva radna skupina koja priprema izmjene, ako postoji ne znamo kada je osnovana i tko je u njoj, ili se možda cijela ministrova radna skupina za izmjene izbornog zakonodavstva svodi na Vladimira Šeksa.

Dakle, govori se o objedinjavanju više izbornih zakona (lokalni, parlamentarni, europarlamentarni, predsjednički izbori) u jedan zakon. Ideja nije originalna, njome bi se vjerojatno htjelo ujednačiti tehničke odredbe za provedbu različitih izbora (što uopće nije jednostavno), a tu ideju izložio je prije više od sedam godina GONG, podržavao ju je i tadašnji predsjednik Republike Ivo Josipović, bez rezultata.

Uvođenje tri preferencijalna glasa je bombončić koji se daje cuclati onima koji misle da je preferencijalno glasanje panaceja hrvatskog izbornog sustava. Naime, uvođenje tri preferencijalna glasa po listi tiče se, kako stvari sada stoje, samo dvije liste – HDZ-ove i SDP-ove, eventualno IDS-ove, ali u samo jednoj izbornoj jedinici.

Ostali teško mogu dobaciti do dva izabrana kandidata u pojedinoj izbornoj jedinici, pa im odredba o tri preferencijalna glasa ne znači ama baš ništa. Drugi besmisleni preferencijalni bombončić Kuščević nudi za lokalne izbore. Doista je potpuno besmisleno imati preferencijalni glas u općinama u kojima se bira sedam vijećnika.

U takvim je općinama besmislena valjda i sama lista i vijećnici bi mogli biti izravno birani. No, besmisao zakona koji regulira lokalne izbore jest u tome što je potpuno isti izborni model odredio za sve – od najmanje općine do Grada Zagreba.

O povećanju broja zastupnika iz dijaspore nećemo ni pisati. Bit će da u ovoj zemlji ima ozbiljnih problema, od gubljenja vremena na raspravu o nečemu što se može promijeniti samo promjenom Ustava, promjene Ustava neće biti, a otvarati proces promjene Ustava samo radi toga opet nije smisleno.

Ima toga još što bi se u Ustavu moglo mijenjati, dapače i važnijega (od odredbi o referendumu do odredbi o predsjedniku Republike), pa ako bi se već pokušalo mijenjati Ustav, ne bi bilo zgorega raspraviti o zamašnijim promjenama.

Izborno zakonodavstvo u Hrvatskoj nije savršeno, dapače daleko je od toga. Međutim, njega se tumači i doživljava potpuno pogrešno. Niz aktivista, posebno s desne strane, koji su proteklih godina pokušavali promijeniti izborno zakonodavstvo (dijelom i uspjeli ugrađivanjem pod njihovim pritiskom prava preferencijalnog glasa na parlamentarnim izborima) to zakonodavstvo smatraju uzročnikom zla u hrvatskoj politici, što je naravno netočno.

Svrha je tog zakonodavstva da bude nepristrano, odnosno da primjenom istih pravila na sve sudionike izbora na kraju pobijedi i najviše mandata (u pravilu najviše u relativnom, ne apsolutnom broju) ima onaj koji se za to izborio na biralištima. I izborno zakonodavstvo, svim manjkavostima usprkos, u tome uspijeva. Naravno, kada ga već smatraju uzročnikom zla, onda u sljedećem koraku, naivno dakako, misle da će zlo nestati usvoji li se zakon po njihovoj mjeri.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka