Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
20. studenoga 2019.
Međuzemlje Tihomira Ponoša

blog BOJ ZA PANTOVČAK Zoki vs. Koki ili nešto treće?

Foto D. Kovačević
Foto D. Kovačević
Autor:
Objavljeno: 23. lipanj 2019. u 17:59 2019-06-23T17:59:00+02:00

U tjednu za nama ponešto smo doznali o kandidatima za predsjednika Republike. Broj interesenata raste, nije više sve svedeno samo na Katarinu Peović, Ivana Pernara i Mislava Kolakušića. U borbu za Pantovčak uključio se jedan od dvoje predestiniranih teškokategornika, barem anketnih, u tom boju, bivši predsjednik SDP-a i bivši predsjednik Vlade Zoran Milanović.

Milanoviću se štošta može prigovoriti, ali s njime nikada nije bilo dosadno.
Bio je predsjednik lijeve stranke koji baš i nije ljevičar, pa ni sada ne želi biti kandidat ljevice iako ga kandidira navodno lijeva stranka. Gotovo tri godine ga nije bilo nigdje, dao je tek dva-tri intervjua u tom razdoblju, povukao se iz javnosti, posvetio privatnom poslu, a javnost je stalno htjela znati što to on radi i kakvi su mu planovi.

Jači od stranke

U ljeto 2017. godine u društvu Peđe Grbina i Gordana Marasa zaputio se u Čakovec gdje je gradonačelnik SDP-ovac Stjepan Kovač na tradicionalnu manifestaciju Porcijunkuluvo. Glavna tema glasila je - hoće li se kandidirati za predsjednika države. Prošlo je jedva osam mjeseci otkako je prestao biti predsjednik stranke i povukao se iz aktivne politike, a počelo se nagađati hoće li se kandidirati za predsjednika države. I to je trajalo gotovo pune dvije godine, a da on o tome nije kazao ni riječ. Te hoće se kandidirati, te neće se kandidirati, te razmišlja bi li se kandidirao, te razmišlja ne bi li se kandidirao, o svemu se tome razglabalo u medijima. Kada je postalo jasno da se on ipak najvjerojatnije bi kandidirao raspravljalo se o tome hoće li biti stranačkih predizbora (na koje se njemu ne bi išlo, a koji bi po svemu sudeći posvađali stranku u kojoj svađa ne nedostaje), pa je provedena anketa o popularnosti mogućih predsjedničkih kandidata SDP-a i ta mu je anketa definitivno raščistila put prema kandidaturi. Posljednjih tjedana sve te najave u medijima o njegovoj kandidaturi ostavljale su dojam stranačke molbe Milanoviću da se ipak kandidira.
Pitanje je zašto se Milanović odlučio kandidirati. Na to pitanje pravog odgovora nema. Kada je bio premijer predsjedničku funkciju je omalovažavao, sada se za tu funkciju odlučio boriti. Kada je odlazio iz politike, pa i prije, još u kampanji uoči izbora 11. rujna 2016. godine, govorio je da u životu nije zaradio nikakve ozbiljne novce. Zaputio se u privatni biznis ne bi li zaradio ozbiljne novce i što se to dogodilo u nepune tri godine? Je li zaradio ozbiljne novce pa se financijski miran može vratiti politici ili je doživio poslovni neuspjeh pa mu možda i nema druge nego da se vrati politici?

Milanović je svojom kandidaturom pokazao da je u ovom trenutku jači od stranke. Prije nepune tri godine se povukao, a sada se vraća. Stranku je ostavio na vrlo solidnom anketnom rejtingu, ali i u lošoj formi. Međutim, stranka se vratila čovjeku koji ju je ostavio u lošoj formi, dakle stranka se vratila na staro(g) jer nikog drugog koji bi bio ozbiljan kandidat u tri godine nije ni pronašla ni stvorila. Stranačku kandidaturu je prihvatio, ali ne u stranci, a i prije nego što je o kandidaturi raspravio Glavni odbor SDP-a. Iz SDP-a je oko njega i uz njega bilo malo ljudi. Sve to, pa i odbijanje toga da bude kandidat ljevice jasna je najava toga da će Milanović nastojati voditi kampanju neovisnu o stranci i prilično distanciranu od stranke. To je njegova kampanja, njegova bitka. Stranka mu treba pružiti logističku infrastrukturu i financijsku podršku, za ostalo mu stranka ne treba.

Objava kandidature polučila je za Milanovića i dobre i očekivano loše rezultate. U ovom trenutku on je taj, kada govorimo o predsjedničkim izborima, koji ima inicijativu. Naprosto, najavio je da će se kandidirati i to je u ovom času sasvim dovoljno. Time je stekao prednost u odnosu na Kolindu Grabar-Kitarović koja nikako da kaže hoće li se ili neće kandidirati, a sada i da hoće to ne može reći. Mora još čekati jer kada bi sada kazala da će se kandidirati taj bi njen potez izgledao poput iznuđene reakcije na Milanovićevu objavu kandidature. Izgovor je za sada pronađen u prazniku 5. kolovoza i proslavi u Kninu gdje Grabar-Kitarović želi ići, kako je napisala, kao predsjednica, a ne kao predsjednička kandidatkinja. I da je najavila da će se kandidirati u Knin bi išla kao predsjednica, ne samo kao kandidatkinja.

Prgavac i prznica

Očekivano loše za Milanovića je, a on se zbog toga vjerojatno uopće ne živcira, analiziranje njegovog premijerskog mandata. Ima u tim analizama svačega, a žešće ga napadaju kao apsolutnog nesposobnjakovića komentatori koje se svrstava među lijeve ili liberale. Za sada se u medijima spominju svi neuspjesi i podbačaji Milanovićeve vlade, hoće li netko od njegovih apsolutnih kritičara smoći snage pa se prisjetiti i nečega uspješnoga poput fiskalizacije, početka uvođenja digitalnih usluga kroz sustav e-građani, konverzije franka ili zakona o životnom partnerstvu tek (ne)ćemo čuti i čitati.
Milanović ima sposobnost, kako to Ćiro Blažević lijepo kaže, galvanizirati ekipu, a to su u ovom slučaju birači. On svakako ima potencijala galvanizirati birače desnice i motivirati ih da u većem broju izađu na izbore što bi posebno važno moglo biti u drugom izbornom krugu. Birači desnice imaju čudan odnos prema njemu. Oni ga preziru, on ih silno živcira, za njih je on crvena krpa, a istovremeno ga poštuju. Sviđa im se to što je Milanović prgavac i prznica koja voli borbu, makar i potpuno besmislenu.

Upitno je može li Milanović galvanizirati birače ljevice i liberalne glasače, dio centra i sve lijevo od centra. Upitno je to već stoga što nije vjerojatno ni da će galvanizirati članstvo svoje vlastite stranke. Nije nikakva tajna da u SDP-u ima članova koji Milanovića ne mogu vidjeti ni nacrtanog. Za sada bi njemu, barem u prvom krugu, na papiru trebalo biti lakše. On bi trebao biti jedini relevantni kandidat lijevog i liberalnog dijela biračkoga spektra. Na desnici je stanje maglovitije. Ne zna se još tko će se sve kandidirati, ali kandidata koji bi, svakako u prvome izbornom krugu, mogli nauditi Kolindi Grabar-Kitarović, odluči li se kandidirati, u najavama ne nedostaje.
Sve upućuje na to da ćemo koncem godine gledati dvoboj Milanovića i Grabar-Kitarović, sve osim same Grabar-Kitarović. Ona više od godinu dana odbija izjasniti se o svojoj kandidaturi i neće se izjasniti još barem mjesec i pol. Poziv predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića izrečen na obilježavanju 30. godišnjice osnivanja stranke da je HDZ čeka raširenih ruku zvučao je kao molba. Samo što nije kazao »daj, odluči se već jednom i reci nam ‘da’«. No, Grabar-Kitarović je odlučila da se još neće odlučiti, time će nastaviti stvarati nervozu u stranci iz koje je potekla, a odluči li da se ne kandidira i objavi to u kolovozu ili kasnije, HDZ će doslovce matirati.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
PayDo parking aplikacija