Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 4n
Sutra: 14° 14° 4n
12. studenoga 2018.
Kultura & kolera

Komentar Tromi, gladni, mrtvački hladni pogoni HNK-ova

Foto S. Drechsler
Foto S. Drechsler
Autor:
Objavljeno: 28. travanj 2014. u 12:02 2014-04-28T12:02:33+02:00

Što kazališta s nacionalnim statusom obično znače za gradove koji ih imaju? Uobičajeno: katastrofu

Dok se čeka potvrda Gradskog vijeća Grada Rijeke da je novi intendant HNK-a Ivana pl. Zajca Oliver Frljić, a u Rijeci se razglaba o njegovom programu, protukandidatu Liveriću i »ostavštini« Nade Matošević, vjerojatno nije vrijeme za priču o HNK-ovima i njihovom pogubnom utjecaju na hrvatsku kulturu. Ali eto, tako je grah pao

Hrvatska odnedavno, milošću Ministarstva kulture, ima pet kazališta s nacionalnim statusom. Zagrebačkom, riječkom, splitskom i osječkom pridružilo se krajem prošle godine izglasavanjem izmjena Zakona o kazalištima i varaždinsko. Za varaždinski HNK to je, jasno, dobro, jer se može nadati novim državnim novcima, ali što to znači za varaždinsku kulturu? I što kazališta s nacionalnim statusom obično znače za gradove koji ih imaju? Uobičajeno: katastrofu.

Evo uzmimo Osijek: 90-ak posto proračuna za kulturu toga kulturno zaboravljenog grada na istoku zemlje odlazi na kazalište. S kakvim rezultatom? Kultura u Osijeku uspijeva se probiti izvan table s prekriženim »Osijek« samo kad netko negdje mazne neke novce.

Ma ne moramo tako daleko; uzmimo Rijeku: 70-ak posto proračuna za institucije i programe odlazi Zajcu. S kakvim rezultatom? Dvjesto pedeset hiljada kuna uspije dobiti knjiga, isto toliko glazba, nešto malo više film, nešto malo manje novomedijska kultura. A da, predstave tog skupog mastodonta igraju na svjetskim scenama, a na nacionalnima ne prestaju puniti novinske stupce. Ili ipak ne; ili mnogi već godinama nisu kročili u tu žutu zgradu kod tržnice, ali ne zato što ne bi, nego zato što nisu imali zašto. Jer nije bilo dovoljno novaca da se plati honorar redatelju pa mrtvački hladni pogon skuplja prašinu, u isto vrijeme paradoksalno trošeći četrdesetak milijuna sve tanjeg gradskog proračunskog novca. Pa i površnoj budali je jasno da tu nešto ne štima.

I jasno je da Frljić u svom programu želi još: glumaca, plesača, novaca, relevantnije kazalište, brda i doline... Jasno je da sve to želi, jer mlad je, gladan aktivizma, očito i birokratskog a ne samo umjetničkog, budući da je figurirao i kao Viskovićev šef Drame u njegovu neuspješnom pohodu na zagrebački HNK. I ne bi valjalo da je drugačije.
Nije ovo, dakle, priča o Frljiću; ovo je priča o HNK-ovima. Dok se na pametnijim mjestima raspravlja o komunalnim kazalištima s malim menadžmentima, koja nipošto ne znače i manje umjetničke dosege – dapače! – mi u Hrvatskoj gojimo ogromne, gladne, trome »hladne pogone«. U Hrvatskoj u kojoj su državna izdvajanja za kulturu pala ispod 0,5 posto, a gradski se proračuni stišću od 2008. naovamo.

Netko bi mogao reći da kulturom u Hrvata drma kazališni lobi odabranih. Možda bi bio i u pravu, no to je zapravo nebitno: bio to lobi ili čista inercija, rezultat je poguban. Ona vlast koja to uoči, i lokalna i nacionalna, ima šanse postaviti stvari u kulturi kako treba, pogotovo u krizi koja je postala naše permanentno stanje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka