Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 4n
Sutra: 5° 5° 4n
18. studenoga 2018.
Kultura&Kolera Davora Mandića

blog Riječki Montmartre

Foto Silvano JEŽINA
Foto Silvano JEŽINA
Autor:
Objavljeno: 17. kolovoz 2014. u 10:07 2014-08-17T10:07:00+02:00

Pričaju riječki likovni umjetnici da se i po Hrvatskoj počeo širiti glas kako je u Rijeci lakše doći do ateljea nego drugdje, što je za svaku pohvalu.

Križanićeva ulica u Rijeci, koju malo tko zna po imenu, pa onda uvijek slijedi opis: ma onaj pasaž iznad Konta, dosad kao da je bila Bermudski trokut. Bez jednog kuta. Dobro, kao neka kilava Bermudska cesta u kojoj nestaju stvari, ljudi i pojave. Pompozno se tako najavi otvorenje nekog novog ugostiteljskog objekta, gladni Riječani izvuku svoje domjenačke oprave, zapute se na otvorenje, kad ono: nema ničeg. Progutao pasaž i objekt i vlasnika i ostavio samo polupani izlog ispred kojeg se skutrio izgladnjeli pas. 

Ništa pod milim bogom tamo nije uspjelo. Što je zanimljivo kad se pogledaju činjenice. Prostor nije neugledan; teško da bismo ga zamislili kao neku idealnu šetnicu, ali ne odbija na prvu. Gotovo da je u centru grada; samo jedna pješačka zebra dijeli ga od Konta. OK, uvijek je frka bio parking, ali i do Starog grada treba proći koju uzbrdičicu i pomučiti se oko parkiranja. Mora da je nešto drugo u pitanju. 

Ipak, manje je važno igraju li se Sušačani vudu lutkicama pa buše maketu jadne Križanićeve tako da postane most na rijeci Kwai za sve koji se usude tamo nešto napraviti ili je u pitanju nešto sasvim drugo, zato što Križanićeva živi neki novi život. »Pariz ima Montmartre, a Rijeka Križanićevu!« – mogao bi uzviknuti neki optimist. Kad bolje pogledamo, nije to ni tako daleko od istine: Centar Pompidou velebna je zgradurina u centru Pariza, dok je riječki MMSU onaj dosadni susjed s kata koji skače po glavi straroj dami knjižnici. Još samo nedostaje susjedovo sušenje veša na putu do muzeja. Tako u razmjeru možda i nije suluda usporedba, jer ovaj naš riječki Montmartre pomalo postaje mjestom jednog sasvim novog, pupajućeg i pulsirajućeg umjetničkog života. 

Svako malo hrlimo na otvorenje nekog novog atelja, no ovaj put, za živo čudo, na otvorenje i stignemo. Domjenci su kudikamo slabiji, ali nije sve u domjencima, ima nešto i u umjetnosti. Pričaju riječki likovni umjetnici da se i po Hrvatskoj počeo širiti glas kako je u Rijeci lakše doći do ateljea nego drugdje, što je za svaku pohvalu. I to ne samo zato što je kultura onaj parazit na javnoj proračunskoj sisi kojem treba davati okrajke da šuti i ne talasa previše, nego zato što to može biti i putokaz jednog dijela razvoja Rijeke. 

Okamenjena njena vlast nije u stanju zaljuljati klatno značajnijeg gospodarskog razvoja: razlozi su ovi i oni i nisu sada i ovdje bitni, ali posljedice jesu itekako. Napušteni gradski i prigradski prostori, industrijska baština kao eufemizam za industrijski raspad sistema, sve su to potencijalana mjesta kulture i umjetnosti. Križanićeva je dobar primjer. Sada ga samo treba slijediti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka