Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
13. studenoga 2018.
Kultura&kolera

kolumna Riječka »Ćelavica«

Riječka »Ćelavica«
Riječka »Ćelavica«
Autor:
Objavljeno: 28. lipanj 2015. u 10:36 2015-06-28T10:36:10+02:00

Zanimljivo je da je »Ćelava pjevačica« na premijeri 1950. godine doživjela totalni krah

Mislim da je čitav svijet apsurdan - rečenica je francusko-rumunjskog književnika i dramatičara Eugènea Ionescoa koja vrijedi i u današnje vrijeme. Moglo bi se reći čak i više u naše doba, koje je prepuno apsurdnih situacija. Na ovogodišnjim Riječkim ljetnim noćima još jednom prisjetit ćemo se Ionescove »Ćelave pjevačice«, jednog od najizvođenijih djela suvremene kazališne scene. I teatarska scena Rijeke ima svoju »Ćelavu pjevačicu«, najdugovječniju predstavu HKD Teatra, koja je od premijere 1994. godine odigrana čak 190 puta! Tijekom svih tih godina riječka »Ćelavica«, u režiji Laryja Zappije, stekla je kultni status.

Zanimljivo je da je »Ćelava pjevačica« na premijeri 11. svibnja 1950. u Théâtre des Noctambules u režiji Nicolasa Batailla doživjela veliki neuspjeh. Izvedba je bila totalni krah i prošla je nezapaženo sve dok nekoliko uspješnih kritičara i pisaca, među kojima su bili i Jean Anouilh i Raymond Queneau, nisu pohvalili predstavu. Od 1957. »Ćelava pjevačica« je u stalnom postavu Théâtra de la Huchette, gdje je doživjela više od pet tisuća izvedbi i nije silazila s repertoara. Iz vizure današnjeg vremena, čini se da je danas sve manje tako dugovječnih predstava.

Ovaj antikomad Ionesco je napisao inspiriran priručnikom za učenje engleskog jezika, dok je u svojim dnevničkim zapisima konstatirao da mu je namjera bila ismijati kazalište. Često besmislene jezične konstrukcije u priručnicima za učenje stranih jezika pretočene su u živo dramsko tkivo koje razotkriva tragediju govora i društvenih konvencija. Gotovo banalna dramska situacija, u kojoj jedan engleski bračni par posjećuje drugog, samo je nosiva konstrukcija komada unutar kojega Ionescovi tipovi (ne likovi) nagomilavaju govorne klišeje, dijele izraz od sadržaja, brkaju opća mjesta, a sve to u konačnici rezultira raspadom lingvističkih značajki.

Za Ionesca, klišeji i istinite činjenice raspadale su se u divlju karikaturu i parodiju gdje se sam jezik raspada i puca na fragmente riječi. Redatelj Lary Zappia prepoznao je komički potencijal Ionescova predloška, gradeći svoju predstavu na nizu dosjetki i komičnih situacija, koje nerijetko prelaze u grotesku. Riječka »Ćelavica« ima prepoznatljiv scenografski okvir - smještena je u vrt s plastičnim ukrasnim biljem i kičastom fontanom koja na pritisak prekidača štrca vodu. Prema prvotnoj koncepciji Doriana Sokolića scenografiju je obnovila Ljerka Hribar, dok je kostime osmislila Ružica Nenadović Sokolić. Predstava se odvija u interakciji s publikom, a poseban pečat daju joj glumci starije generacije koji su se prepustili Zappijinom »pomaknutom« redateljskom konceptu: Nenad Šegvić, Zrinka Kolak-Fabijan, Zdenko Botić, Edita Karađole i Marija Geml, dok su se u ulozi Vatrogasnog kapetana izmijenili Elvis Bošnjak, Riad Ljutović i Damir Orlić. U red antologijskih scena spada ona u kojoj Nenad Šegvić kao Gospodin Smith u mikrofon piskutavim, iskrivljenim glasom priča anegdotu o zmiji.

Pred nama su možda zadnje izvedbe »Ćelave pjevačice« HKD Teatra, koja je nasmijavala generacije gledatelja i gledateljica. Najviše je igrana na sceni Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, no izvođena je i na zagrebačkim Danima satire, Splitskom ljetu, na otvorenim ljetnim pozornicama dalmatinskih gradova, u Istri, Tuzli i Sarajevu. Sada ostaje samo antologija. A Ionesco nas podsjeća da je kazalište živa konstrukcija, arhitektura u pokretu, igra u kojoj se glavni antagonisti sučeljavaju licem u lice, a posao je osloboditi kazalište svih okova tradicije.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka