Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 1n
Sutra: 22° 22° 1n
20. rujna 2018.
Kultura&kolera Kim Cuculić

kolumna Pravo na umjetnost

Ilustracija
Ilustracija
Autor:
Objavljeno: 15. lipanj 2014. u 19:05 2014-06-15T19:05:46+02:00

Ukoliko hrvatsko društvo i nadležne institucije možda i ne pružaju jednake mogućnosti svima, plesna umjetnost pokazala je da ograničenja zapravo ne postoje i da su ona samo u našim glavama

Jedna od tema ovogodišnjeg Tjedna suvremenog plesa bila je odnos plesa i invaliditeta. Za razliku od društva u cjelini, koje barem u Hrvatskoj još uvijek često dijeli ljude na one sa i bez invaliditeta, ples se pokazuje kao demokratična umjetnost koja različita tijela u pokretu čini ravnopravnima.

   U sklopu riječkog dijela TSP-a vidjeli smo dvije predstave Integriranog kolektiva za istraživanje pokreta – »From Body to Body« i »Magnolija (ili prkos)«. Kontekst riječkih izvedbi bio je takav da je otvorio pitanje je li Rijeka grad koji je u svim potrebnim segmentima prilagođen osobama s invaliditetom? Predstave su se, naime, održavale u dvorani Filodrammatice do koje se treba uspeti stubištem koje, primjerice, nije opremljeno za ljude u kolicima. Dakle, treba im fizički pomoći da bi mogli gledati predstavu. I riječki javni prijevoz otvara sličan problem.

   No, zato u plesnim predstavama nije bilo nikakvih prepreka, jer kako objašnjava Integrirani kolektiv: za ples i pokret nije preduvjet određeno tijelo, jer tjelesni izraz i iskustvo zajedničkog kretanja pripadaju svima -onima bez vidnog tjelesnog oštećenja, kao i onima s teškoćama u kretanju. Plesači i plesačice s invaliditetom govorili su o svojim iskustvima. Jedna izvođačica rekla je da je sigurna da se bavila plesom i u svojih prethodnih pet života i da zna da pleše otkad ima svijeta. Na ovo dirljivo svjedočanstvo nadovezao se plesač u kolicima, koji je kazao da za njega pokret i ples znače čudo. Dodao je i da nije bio ni svjestan koliko tijelo može ići u širinu, visinu i dubinu. Istaknuo je i da mu je ples otvorio neke nove vidike i potaknuo ga na drugačiji način kretanja.

   Dok je ples s osobama s invaliditetom u svijetu dosta razvijen, u Hrvatskoj to još uvijek nije slučaj. Kao ni u nekim drugim segmentima vezanim uz osobe s tjelesnim teškoćama. Na Tjednu suvremenog plesa gostovala je i skupina Candoco Dance Company iz Velike Britanije, koju čine plesači sa i bez invaliditeta. Bilo je to još jedno jedinstveno iskustvo koje transformira te proširuje naše shvaćanje umjetnosti i mogućnosti. Naglasak je na ljudskosti i suradnji, upravo kako bi trebalo biti i u životu. Ovi primjeri pokazuju da i osobe s invaliditetom imaju pravo na ples i da im se pružaju jednake mogućnosti. Inkluzija je važna i u umjetnosti i kulturi, kao i u poticanju kreativnosti koja je fundamentalno pravo svake osobe. Na slobodnu umjetničku ekspresiju svi imaju podjednako pravo i tu nikakve granice ne bi trebale postojati.

Ukoliko hrvatsko društvo i nadležne institucije možda i ne pružaju jednake mogućnosti svima, plesna umjetnost pokazala je da ograničenja zapravo ne postoje i da su ona samo u našim glavama.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka