Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
13. studenoga 2018.
Kultura&kolera

kolumna Odlazak karakternog čovjeka Ive Brešana

Odlazak karakternog čovjeka Ive Brešana
Odlazak karakternog čovjeka Ive Brešana
Autor:
Objavljeno: 8. siječanj 2017. u 9:32 2017-01-08T09:32:21+01:00

Danas se, s povijesne distance, može ustvrditi da je pojava Ive Brešana krajem šezdesetih godina bila doista prekretnička

Početkom ove godine rastali smo se od Ive Brešana, sjajnog pisca koji je možda ponajbolje prepoznao, osjetio i opisao mentalitet naše vječne »Mrduše Donje«. Ovih dana na Ivu Brešana podsjetila me jedna stara razglednica poslana iz Šibenika u Rijeku. Bilo je to davne 1972. godine, u kojoj je rođena potpisnica ovih redaka, a čiji je otac Srećko u Šibeniku upoznao Brešana. Na dnu razglednice piše sljedeće: »Ovo je potpis autora Hamleta u Mrduši Donjoj«, i onda slijedi Brešanov autogram. 

Drago mi je da je u našoj obitelji sačuvana ova dragocjena šibenska »kartolina«. A stjecajem okolnosti Ivo Brešan, odnosno njegov dramski rad, bio je i tema moje diplomske radnje.

Bilo je to 1997. godine, pa mi je danas pomalo i smiješno objašnjenje zašto sam za diplomski rad na tadašnjem Pedagoškom fakultetu u Rijeci odabrala upravo Brešana. Tada mi je poticaj bila obnova »Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja«, koju je 1994. u režiji Mustafe Nadarevića izvelo zagrebačko kazalište »Vidra«. Ponovno uprizorenje nakon pauze od dvadesetak godina pokazalo je da je ova groteskna tragedija svojom aktualnošću nadišla vrijeme u kojem je nastala. 

Prvo suočenje s Brešanovom tragigrotesknom vizijom naše bliske prošlosti i života uopće potaknulo me je na upoznavanje autorova dramskog opusa u cjelini. U konačnoj verziji diplomske radnje dodano je i poglavlje o proznome stvaralaštvu Ive Brešana, koje je kao organski nastavak njegova dramskog rada neizostavno.

Danas se, s povijesne distance, može ustvrditi da je pojava Ive Brešana krajem šezdesetih godina bila doista prekretnička. Kao začetnik farsično-grotesknog modela drame Brešan radikalno prekida s krležijanskim tipom drame koji je do tada dominirao. Za razliku od većine dramatičara u poslijeratnom razdoblju koji stvaraju pod utjecajem Miroslava Krleže, Brešan se svojim dramama nadovezuje na tradiciju hrvatskog pučkog teatra i srednjovjekovne farse, te na razvojnu liniju hrvatske komediografije koja vodi od Marina Držića i Tituša Brezovačkog. Specifičan mediteranski smisao za humor povezuje ga i s dugom tradicijom europske komediografije.

Svjesni angažman i kritičnost prema određenim negativnostima socijalističkog, a zatim i postsocijalističkog društva, pomalo su ostavili estetski kriterij u drugome planu. To, naravno, ne umanjuje umjetničku vrijednost Brešanovih drama koje su prerasle dnevnu potrošnost i uvrstile se u trajne vrijednosti hrvatske književnosti. Uz najpoznatiju grotesknu tragediju »Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja«, podsjetimo i na »Nečastivog na Filozofskom fakultetu«, na »Smrt predsjednika kućnog savjeta«, na »Svečanu večeru u pogrebnom poduzeću«, a iz proznog rada izdvojimo »Ptice nebeske« i »Ispovijedi nekarakternog čovjeka«. 

Za Brešanove groteskne tragedije karakteristično je da se u njima pojavljuju određeni tipovi likova: partijski moćnik, intelektualac, nevina žrtva, predstavnik klera, predstavnik naroda/radničke klase... Tipska utemeljenost likova nastala je iz potrebe da se skupinom likova koji imaju neke zajedničke osobine (npr. partijski moćnici su svi grabežljivi i temelje vlast na tobožnjoj partizanskoj prošlosti) ukaže na karakteristične predstavnike vremena i društva. 

Kritičnost i uvijek polemičan ton prema stvarnosti učinili su Brešana jednim od najpopularnijih i najizvođenijih autora, ali su mu istodobno priskrbili i etiketu »nepoćudna« pisca. Specifičnost je Brešanove dramaturgije i da on većinu svojih drama gradi na temelju velikih djela svjetske književnosti, kao što su »Hamlet« ili »Faust«. Većina teoretičara i kritičara ovaj Brešanov postupak objašnjava težnjom da se teme vezane uz društvenopolitički aktualitet uzdignu na razinu univerzalnog i svevremenskog. Pritom se ne smije zanemariti ni specifičan društvenopovijesni kontekst koji je autora na neki način »prisilio« na neizravan govor kroz tuđa djela.

Tako je bilo u doba socijalizma. No, i u današnjoj takozvanoj demokraciji pitanje je koliko zapravo ima slobode, a na djelu su i dalje neki oblici prikrivenog govora i (auto)cenzure.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka