Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
26. rujna 2018.
Kultura&kolera Tatjane Gromoače Vadanjel

kolumna Naćuliti uši, čuti Veju!

Autor:
Objavljeno: 31. kolovoz 2014. u 16:44 2014-08-31T16:44:28+02:00

Vokalno instrumentalna etno skupina »Veja« iz Pazina nešto je izvanserijsko što se posljednjih godina pojavilo u našem okruženju. Riječ je o glazbenicima koji iznimno uvjerljivo i snažno, i zanatsko-tehnički na impresivnoj razini interpretiraju tradicijske napjeve i glazbu, uglavnom ruralnog područja središnje Istre.

   Njihova izvedba ne teži u tradicijske okvire implementirati previše suvremenoga – tek ono što su sami po sebi donijeli, njihova mladalačka lakoća, instrumenti kojima se služe i neka dodatna glazbena iskustva. Nehajnost ovih nadarenih glazbenika prema svemu što se tiče formi i zadatosti doista je specifična – iako već u Europi prepoznati i dobrim dijelom afirmirani u krugovima etno glazbenih voda, do prije nekog vremena gotovo da se uopće nije moglo doći do nekog njihovog zvučnog zapisa. Tek od nedavno netko se od njih, ili od njihovih prijatelja, pobrinuo da na internet pretraživače stavi nekoliko tonskih snimaka popraćenih krajnje neformalnim video zapisima, kod čijeg nastanka kao da je trud oko estetike i dojma bio strogim dekretom zabranjen.

   Simpatično, i govori puno o pristupu, kojega uostalom potvrđuju i njihovi koncerti i snimci koji na njima nastanu – ovim mladićima, za sada još uvijek prepunim životne energije i strasti, nije do ničega osobitog, osim do uživanja u interpretaciji glazbe koju vole i duboko osjećaju, koja ih prožima s prostorom iz kojega dolaze – lijepim, slikovitim, pomalo mračnim i tajnovitim, zagasitim.

   Bio netko zaljubljen u središnju Istru ili ne, to je naravno posve nebitno, da li ju je uopće ikada posjetio, jer glazba toga prostora i način kako je prezentira »Veja« toliko je jaka, osobito u pjesmama »Marija«, »Zelen bor« i »Anka«, da to zapravo i nema veze s čovjekovim razumskim dijelom i sviješću, obzirom se dotiče nečeg puno dubljeg, povezanog s onime na što se ne može utjecati. Tako je to s vrijednom tradicijskom glazbom i njihovim vrhunskim interpretatorima, kao što je i teta Liza iz Međimurja, ili kao što su nekada svoje autorske i osuvremenjene verzije nudili makedonski »Mizar« i »Anastasia«, s glazbom za nezaboravni film Milče Mančevskog »Prije kiše«.

   »Veja« je ovih dana svirala u Ičićima, na otvorenju Liburnia filmskog festivala. Potom će nastupiti na starom kaštelu u Puli, zajedno s Darijem Marušićem. Po Europi, kako rekoh, sviraju na veliko. Obzirom da se radi o cvrčcima koji uživaju u muziciranju i pjesmi, za nadati se je da će se pojaviti kakav brižljivi mrav i napraviti ozbiljan tonski zapis ovog malog čuda iz, naglašavam, ne osobito prominentnog Pazina, a koji će biti službenog objavljen, distribuiran i reklamiran preko nekog glazbenog izdavača u Hrvatskoj. Mi to trebamo, i moramo imati, jer smo to zaslužili. Hvala Veja!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka