Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1
Sutra: 11° 11° 1
16. studenoga 2018.
Nedjeljom na 1 stupac Maje Hrgović

blog Kradljivci azilanti, glupe plavuše...

Detalj s izložbe Vic o plavuši -stereotipi u kojima živimo
Detalj s izložbe Vic o plavuši -stereotipi u kojima živimo
Autor:
Objavljeno: 27. listopad 2013. u 15:31 2013-10-27T15:31:00+01:00

Irena Kolbas, suautorica izložbe »Vic o plavuši – stereotipi u kojima živimo«, koja je ovog tjedna otvorena u Etnografskom muzeju u Zagrebu, veli da su stereotipi upravo to – prvorazredan i univerzalan primjer nematerijalne baštin

Hercegovci nose bijele čarape, voze mercedese, a žene su im vjerne, tradicionalne patnice. Bosanci imaju dobar smisao za humor, Romi će vas okrasti, Crnogorci su patološki lijeni, Bračani su škrti. Plavuše su jednostavno glupe.

  Iako su neki od ovih stereotipa dobro polazište za više ili manje uspjele balkanske viceve, malo tko bi o njima razmišljao kao o primjerima nematerijalne baštine. No Irena Kolbas, suautorica izložbe »Vic o plavuši – stereotipi u kojima živimo«, koja je ovog tjedna otvorena u Etnografskom muzeju u Zagrebu, veli da su stereotipi upravo to – prvorazredan i univerzalan primjer nematerijalne baštine, no nigdje ih se kao takve ne spominje jer se u popise svjetske baštine uglavnom biraju pozitivne i »lijepe« stvari koje treba čuvati.

  Izložba obuhvaća panoe, video radove, tekstove i obilje muzejskih predmeta (od kuhinjskih krpa s izvezenim porukama kuharicama da manje zbore za štednjakom, do arhivskih fotografija, poput one koja prikazuje dvije žene zgrbljene pod teretom voluminozne prtljage koju tegle kao tovari za muškarcem elegantnog držanja, s laganom torbicom u ruci), a autoricama Ireni Kolbas i Maji Briški bilo je stalo do toga da kroz tekstualne i vizualne primjere stereotipa rasvijetle čovjekov inherentni strah od Drugih i Drugačijih koji je u korijenu svih stereotipa.

  Iako je izložba prije svega usredotočena na mit o plavuši, koji je nadahnuo upravo spektakularnu količinu viceva koji su kao virusi zarazili pop kulturu i noviju usmenu književnost, ona je i zanimljiv poticaj na razmišljanje o širokoj paleti strahova kojima i u demokratskom, tobože otvorenom društvu, gradimo barijere između sebe i onih koji nisu poput nas, koji ne zadovoljavaju normativ sebe samih koji namećemo svijetu.

  Naziv stereotip potječe iz tiskarstva, a u društvenim znanostima koristi se za pojednostavljen i teško promjenjiv odnos prema nekome ili nečemu, kao kruto i postojano ponašanje bez obzira na okolnosti ili neopravdana generalizacija. Prvi put imenovao ga je Walter Lippmann, u svom djelu »Public Opinions« iz 1922. Zanimljivo je vidjeti kako je taj koncept odmakao kroz protekla desetljeća i kakve sve posljedice danas izaziva razmišljanje u stereotipima (etničkim, rodnim, rasnim i socijalnim), ako ih ne propitujemo i kritički ne dekonstruiramo. Jedan od ružnijih primjera bila je i ona novozagrebačka pobuna protiv azilanata – koji su, kao niža vrsta »dotepenaca« u ksenofobnoj metropoli, doživljeni kao prljavi lopovi.

  Irena Kolbas spominje i kako djeca kroz stereotipe uče o svijetu oko sebe, jer im pojednostavljene slike pomažu u učenju. No, problem je kad i odrasli ostanu na tom primitivnom stjecanju znanja, ne radeći na tome da negativne stereotipe razbijaju učenjem, odgojem i upoznavanjem drugih.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka