Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 1
Sutra: 22° 28° 1
19. rujna 2018.
Kultura&Kolera Davora Mandića

kolumna Knjiga, e pa šta je

Andrea Zlatar Violić / Foto D. JELINEK
Andrea Zlatar Violić / Foto D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 15. veljača 2015. u 17:35 2015-02-15T17:35:46+01:00

Većini europskih izdavača ne pada ni na pamet imati i knjižarsku djelatnost. Nije tu u pitanju zakonska regulativa, koliko zdrav odnos tržišnih snaga

Ministrica kulture Andrea Zlatar Violić u najnovijim izjavama o domaćem sektoru knjige rekla je nekoliko zanimljivih stvari. I u naslov teksta objavljenog u Novom listu išla je jedna od njih: »Nakladnički posao treba odvojiti od knjižarskog«. Zlatar je ovaj problem detektirala kao ključan u knjižnom sektoru, navodeći da većina europskih zemalja ne omogućuje da izdavači imaju istovremeno i knjižarsku djelatnost.

   Radi se ipak o tome da većini europskih izdavača ne pada ni na pamet imati i knjižarsku djelatnost. Nije tu u pitanju zakonska regulativa, koliko zdrav odnos tržišnih snaga – izdavači izdaju, distributeri distribuiraju, a knjižari prodaju. U uređenijim sustavima i ta je prodaja regulirana pravom kupoprodajom, a ne komisijskom, kako je to kod nas. To u prijevodu znači da knjige u našim knjižarama čuče neplaćene sve dok ih krajnji kupac ne kupi, pa ih onda knjižar plati izdavaču. U velikom broju slučajeva ni tada. Ako ste, dakle, mali izdavač, osuđen na davanje svojih knjiga bez sigurnosti da ćete ih naplatiti, pa onda još morate glumiti i utjerivača dugova kad shvatite da je knjižara ipak nešto prodala, prisjedne vam i knjiga i posao.

   Ako ste pak mala, nezavisna knjižara, pa zbog nelikvidnosti ne možete kupovati knjige, nego ih uzimate u komisiju, onda ne možete baš ni postavljati uvjete. Pritom se borite i sa skupom cijenom najma prostora, kao da ste trgovina robe široke potrošnje, smanjenom kupovnom moći građana i rastućom nezainteresiranošću za knjigom.

   Sad sve ovo treba staviti u kontekst velikog knjižarskog lanca Algoritam/Profil/Mozaik, koji svojom veličinom tektonski utječe na tržište, pa kad je nelikvidnost problem, onda je problem za sve. Najviše ipak za one izvan trolisnog lanca, koji si ne mogu međusobno prebijati račune i trgovati maglom, nego mogu zatvoriti posao ako im veliki ne isplate što su pošteno zaradili. A veliki su pritom u velikim problemima, pa najčešće i ne isplaćuju redovito. Što će onda mali, pa i srednji igrač, nego pristajati na njihove uvjete i sanjati svoju vlastitu knjižaru.

   Andrea Zlatar pritom ne navodi ni jednu mjeru kojom bi se ovo vrzino kolo razriješilo. S jedne strane kaže da nije za fiksni Zakon o knjizi, a stidljivo tek napominje projekt Strategije za poticanje čitanja. Davno je ta strategija trebala već biti u provedbi, jer distrakcije koje današnje nove čitatelje odvlače od knjige veće su i primamljivije nego što su ikada bile, i proizvodnja novih konzumenata knjige trebao bi biti najvažniji projekt u kontekstu ozdravljivanja knjižne scene, ali i društva općenito.

   Segmentirano gledano, ovo se Ministarstvo kulture ponekad i neopravdano napada u baš svakom segmentu djelovanja. Takav pogled ipak otkriva neke akcije i promjene paradigme mišljenja u kojima su barem autori nešto sitno profitirali. Povećanje broja stipendija za pisce, nagrađivanje izvrsnosti, pa naknade za posudbu u javnim knižnicama, sve su to mjere koje su malim koracima počele vraćati pisce u igru. No digne li se pogled malo iznad pa se pogleda cijeli sustav, dolazi se do poraznog zaključka: tržište knjiga nikada nije bilo u gorem stanju, industrija proizvodnje knjiga je na koljenima i doista malo stvari štima u sektoru koji zapošljava tisuće ljudi. Nije za sve to krivo Ministartvo kulture, jasno, ali od njih se očekuje da pravovremeno djeluju u skladu sa svojim mogućnostima. Ova garnitura to je propustila učiniti i naše povjerenje, u konačnici, nije opravdala.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka