Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
19. studenoga 2018.
Kultura & Kolera Maje Hrgović

blog Kad si gladan, nisi svoj

Foto REUTERS
Foto REUTERS
Autor:
Objavljeno: 10. veljača 2014. u 9:07 2014-02-10T09:07:20+01:00

Revolucije novog doba neće imati pjesnike, nego satiričare.

Paralele između 1914. i 2014. godine, koje su se ovog tjedna počele povlačiti, aktualizirane plimnim valom pobuna u Bosni i Hercegovini, zvuče zloguko. »Gavrilo Princip je živ!« – jedan je od grafita koji su osvanuli usred revolucije. O Bosni se priča kao o zemlji-vulkanu koji eruptira svakih stotinu godina.

Posljedicama koje je na današnje društvo ostavila godina 1914., bavit će se narednih mjeseci veliki kulturni projekti i znanstveni skupovi poput onoga što je krajem siječnja održan u bečkom Burgtheateru u organizaciji zaklade Erste i na kojemu se govorilo o stvarima koje je lakše shvatiti ako se pročita »Jučerašnji svijet« Stefana Zweiga. Već je u trenutku kad je pisao memoare, sredinom tridesetih godina, Zweig jasno uviđao kako se svijet promijenio nakon Prvog svjetskog rata. Sve je bilo drugačije; ne samo društvena klima u osvit nacizma, nego su promjene bile duboko privatne. Ljudi su, jednostavno, postali cinični, a moral je olabavio.

S već donesenom odlukom o samoubojstvu, Zweig s gorčinom zapaža kako više »nijedno poetsko svjedočanstvo nekog pjesnika, bilo pozitivno ili negativno, nema odjeka« i kako nijedna knjiga, nijedna brošura, nijedan članak, nijedna pjesma nisu dublje dirnule mase ili utjecale na njihovo gledište. A godine 1914. umjetnost je prodirala u duše, oblikovala političku volju. »Pjesma od četrnaest stihova poput Lissauerove 'Pjesme mržnje', manifestacija poput one budalaste '93 njemačka intelektualca' ili pak članak od osam stranica kao što je bio Rollandov 'Iznad svjetine', ili roman kao Barbusseov 'Oganj', predstavljali su prave događaje. Moralna savjest svijeta nije tada još bila tako premorena i izmučena kao danas, reagirala je žustro na svaku bjelodanu laž, na svaku povredu humanosti, i to svom snagom vjekovnih svjedočanstava«. Tako piše Zweig, gledajući pomalo s udivljenjem na ono vrijeme prije ozakonjenja nečovječnosti, kad književnici nisu uzaludno govorili i kad je spontani istup nekog velikog pjesnika tisuću puta jače utjecao na narod nego svi službeni govori državnika. Trebaju li današnjim revolucijama pjesnici? U vrijeme u kojemu se nemoćna masa kotrlja između cinizma i apatije, ima li mjesta za moćnu umjetnost koja će nadglasati floskulama zasićene političke govore?

Uskoro se u Muzeju suvremene umjetnosti otvara izložba T-HT nagrada@MSU, na kojoj se predstavljaju recentni radovi suvremenih umjetnika. Od šesnaest zastupljenih radova, društvene probleme izravno adresira jedan, onaj Ive Gobić, koja je malu biblioteku napunila naslovima preuzetima iz slogana šoping centara, tipa »Zajedno kroz život«. Na tragu tog rada je i najbolji transparent što ga je iznjedrila ovotjedna pobuna u Bosni, a koji je mene duboko dirnuo: natpis »Kad si gladan, nisi svoj« koji je preuzimanjem slogana iz reklame za čokoladicu subverzivno ogolio kapitalistički makijavelizam i začepio usta svima koji bi htjeli relativizirati ispravnost protesta.

Revolucije novog doba neće imati pjesnike, nego satiričare.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka