Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 1
Sutra: 7° 7° 1
17. studenoga 2018.
Kultura & kolera Kim Cuculić

kolumna Goetheov intendant

Foto Arhiv NL
Foto Arhiv NL
Autor:
Objavljeno: 6. travanj 2014. u 13:41 2014-04-06T13:41:59+02:00

U tijeku su procedure oko izbora novih intendanata hrvatskih narodnih kazališta u Zagrebu i Rijeci. Trakavica u zagrebačkom HNK-u konačno bi trebala dobiti epilog, a kakav će biti ishod za riječko kazalište još moramo pričekati. Vrijeme je za promjene i u HNK Ivana pl. Zajca, dok je za budućnost ovog teatra presudna kvaliteta predloženih programa, kao i znanje, kreativnost i sposobnost onih koji će ga voditi sljedećih godina. Važna stavka svakako su i financije, koje su nažalost, za kulturu sve manje i manje. Dosad je u Hrvatskoj i u izboru intendanata glavnu riječ vodila politika, pa je možda upravo sada vrijeme za zaokret i davanje šanse najkvalitetnijim i najkompetentnijim kandidatima. Oni su manje-više već poznati i o njima nećemo ovoga puta. Ova je tema tek podsjetnik na definiciju riječi intendant i što bi on zapravo trebao biti. Dobri stari Bratoljub Klaić donosi tri značenja riječi intendant: 1. oficir ili činovnik koji opskrbljuje vojsku hranom, novcem i ostalim životnim potrebama; 2. upravitelj kazališta koje obuhvaća operu, dramu i balet; 3. upravitelj francuske provincije koji je upravljao policijom, pravosuđem i financijama. U »Pojmovniku teatra« Patrice Pavis ističe da figura intendanta uvelike utječe ne samo na upravljanje kazalištem, već i na njegovo estetsko usmjerenje. Kao citat Pavis navodi prolog iz Goetheova »Fausta«, odnosno »Predigru na pozornici« u kojoj se vodi dijalog između ravnatelja kazališta, kazališnog pjesnika i lakrdijaša. Ravnatelj na početku kaže: »Ugodit mnoštvu – to su težnje moje/ Jer ono živi, al i živjet da/...Ja dobro znam, što godi duhu puka/...Jer, priznajem, ja volim gledat ljude/ Kad k teatru nam teku drvenom/...Da stignu kasi, pravi vode rat/...A prije svega, nek se mnogo zbiva!«... Ovako nekako trebali bi razmišljati i današnji intendanti, međutim Pjesnik se s time ne slaže i odgovara: »Ne spominji mi rulje te šarene/ U bijegu pred njom duh nam traži spas...« Donekle su u pravu i Ravnatelj i Pjesnik, a Pavis u natuknici »intendant (upravitelj kazališta)« podsjeća i na to da je administracija sastavni dio stvaralačkog posla – to vrijedi za sastavljanje budžeta, ali i za kreiranje repertoara, dok bi kazališna kuća trebala ulaziti samo u rentabilne koprodukcije. Sve su to financijski imperativi, a u tom kontekstu kulturna politika nije zalog opstanka umjetnosti, pa čak ni one osrednje – smatra Pavis. Kad je riječ o trenutačnoj situaciji u hrvatskom kazalištu, najčešće se čuje riječ KRIZA, koja u domaćem teatru kao da je permanentna. No, sada je izgleda dosegnula vrhunac. Hoće li novi intendanti spasiti narodna kazališta, teško je prognozirati. U stilu Goetheova ravnatelja kazališta možemo jedino poželjeti: »Nek se mnogo zbiva!«

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka