Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
24. rujna 2018.
Nedjeljom na 1 stupac Maje Hrgović

kolumna Budi sam

Scena iz serije "Preljub" / Foto HRT
Scena iz serije "Preljub" / Foto HRT
Autor:
Objavljeno: 19. ožujak 2017. u 9:57 2017-03-19T09:57:00+01:00

Tko bi rekao da će velika tema ovog doba, obilježenog radikalnom, pretjeranom socijalizacijom koja se iz stvarnog života raširila u sve zakutke virtualne stvarnosti, biti – samoća

U odličnoj seriji »Preljub«, koja se prikazuje na Drugom programu HTV-a, a koja prati raspad jednog braka i metastaziranje svih odnosa koji su određivali donedavne supružnike, glavni muški lik, popularni pisac pornografske literature, zavapio je u posljednjoj prikazanoj epizodi kako ne može više pristajati na konvencionalni život jer ga nešto unutra, talent valjda (!), kopka i goni da se osami, da se manijakalno posveti pisanju. Svijet to traži od njega, on to duguje svijetu, i sebi.

Teško je osjetiti simpatije prema tom tipu; nakon što je prevario ženu i ljubavnici napravio dijete, sad zanemaruje i tu ljubavnicu, koju je također prevario sa svojom agenticom. U trenutku kad, na kauču kod psihoanalitičarke, tako frustrirano prezre malograđanski život koji ga koči u stvaranju umjetnosti, prema njegovom je čudovišnom egoizmu usmjerena golema količina osude premoćne većine obožavatelja serije.

Među onima koji su se, kao ja, »navukli« na Preljub, ima puno pisaca – ovo je naprosto takva serija, jedna od rijetkih koja ubada u te marginalne teme kojima se mediji ne bave, ali nad kojima tako često razbijaju glavu umjetnici koji, kao začarani nekim prokletstvom, osjećaju da svijetu duguju nešto više.

Karl Ove Knausgaard, na ovom mjestu često spominjan živući klasik svjetske književnosti, oko ovog fustriranog vapaja za samoćom izgradio je veličanstvenih šest tomova »Moje borbe«, mega-romana koji je obilježio ovo desetljeće.

Zapravo, kontroverzni naslov tiče se baš tog kaveza konvencije, na koji pravi umjetnik ne može i ne bi trebao pristati. Knausgaard je, da se nije tako žilavo opirao – i bio od čitatelja i dijela kritičara osuđivan jer je tobože sebično ustrajao u tom otporu prema konvencionalnom, malograđanskom životu omeđenom brakom, roditeljstvom i zarađivanjem – lako mogao biti tek neostvareni talent, poput junaka »Preljuba« koji, zasad barem, pokušava biti dobar otac i partner, nauštrb pisanja.

Knausgaard je i s četvero djece, riskirajući brak i sve što ima, izborio pravo na samoću – na beskrajna prostranstva samoće koja mu, kaže, trebaju za pisanje. I stvarno, svijet mu je zahvalan.

Tko bi rekao da će velika tema ovog doba, obilježenog radikalnom, pretjeranom socijalizacijom koja se iz stvarnog života raširila u sve zakutke virtualne stvarnosti, biti – samoća. A ona to u umjetnosti definitivno jest. Pa i u društvu, zapravo.

Jer imperativ živahne socijalizacije, koji nam je svima nametnut u modernoj zapadnoj civilizaciji u kojoj je samoća nekovrsni tabu, postoji paralelno s onakvom otuđenošću koju je moćno prikazao dokumentarac »Švedska teorija ljubavi«: nikad nismo bili ovoliko sami, i nikad nismo ovako sami umirali. Samo, umjetnost se hrani mukom – nema takvog nadahnuća kao što je patnja, nema katarze bez žrtve.

Nedavno sam čitala memoare Ingmara Bergmana, »The Magic Lantern«. Kakvo štivo! U njemu se Bergman otkriva kao pustinjak beskompromisno posvećen svojoj umjetnosti. Četvrt stoljeća živio je na izoliranom otočiću, čitav je život sveo na pisanje, spavanje i šetnju. »Ovdje, u ovoj nigdini, čini mi se da moja samoća sadrži nepodnošljivo mnogo ljudskosti«, napisao je.

Jedan od najvažnijih indie albuma ovog desetljeća sigurno je »Hospice« grupe The Antlers, malo remek-djelo koje je nastalo za vrijeme posvećenog samovanja njujorškog glazbenika Petera Silbermana, nakon što je kao volonter u bolnici, na odjelu onkologije, doživio strašnu stvar: zaljubio se u pacijenticu i bio s njom u vezi do njezine smrti. Nakon toga se zatvorio u stan, iz kojeg nije kročio dvije godine, niti je i sa kim za to vrijeme komunicirao.

Stvarao je glazbu, pisao pjesme koje, kad su s nekoliko godina odgode napokon snimljene, djeluju kao spomenici prostranstvima duše. Takvi albumi ne nastaju na Ibizi, niti ih mogu stvoriti »društveni leptiri« i sljedbenici konvencija.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

Iz kategorije: Kultura&Kolera

Pogledaj sve

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila