Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 16° 6
Sutra: 16° 16° 6
22. rujna 2018.
Tribina B Darka Pajića

blog Uništenje »3. maja« - no pasaran!

Foto S. Drechsler
Foto S. Drechsler
Autor:
Objavljeno: 16. lipanj 2018. u 18:55 2018-06-16T18:55:41+02:00

Došlo je krajnje vrijeme za podvlačenje crte. Ta takozvana i navodno dobrovoljna pozajmica od 523 milijuna kuna životno je važna za riječki škver. I taj se novac mora vratiti. Na bilo koji način

Brodogradilište »3. maj« najveća je žrtva svih dosadašnjih restrukturiranja hrvatske brodogradnje, a takvih je bilo doista mnogo u posljednjih 25 godina koliko otprilike traju državni pokušaji spašavanja jedne doista vitalno važne industrijske grane u koju su uložene milijarde kuna državnog novca. Stvari su ovoga puta došle do kraja i više nema uzmaka.

Svakome bi u Rijeci moralo biti kristalno jasno da je riječki škver dotjeran do ruba ponora i tamo se očajnički, noktima i zubima, pokušava zadržati pred sunovratom u ambis. Konstatirati da je »3. maj« tek kolateralna žrtva braka s Uljanikom nije dovoljno. Politički je to i licemjerno, jer su svi odavno morali znati kako taj brak funkcionira. Reakcije, konkretni pritisci i zahtjevi iz Rijeke prema hrvatskoj Vladi tek su mlaka kamilica. Svi bi morali ultimativno tražiti rješenje, jer ovdje više nije u pitanju samo nedovoljna zaposlenost ili isplata plaća, ovdje govorimo o prijetećem uništenju riječkih navoza. I nestanku »3. maja« jednom zauvijek.

Za početak valja konstatirati da je hrvatska država u procesu ulaska u Europsku uniju uspješno oprala ruke od problema hrvatske brodogradnje. Poštovana je forma, ali je sadržaj zanemaren. Ispunjeni su europski zahtjevi, ali je industrija prepuštena slučaju. Nije se dogodila ni značajnija tehnološka obnova, niti ozbiljniji proboj na tržište s visokosofisticiranim brodovima dodane vrijednosti, generalno su knjige narudžbi sve tanje, a porinuća sve rjeđa pojava. O povećanju udjela domaće industrije i materijala u svakom brodu kao važnom izvoznom proizvodu također se ne može govoriti, jer u dovoljnoj mjeri nije stvorena prateća industrija koja bi morala biti servis i potpora brodogradnji. Ostali su goli navozi i lažni socijalni mir, koji neće još dugo trajati.

Nitko od novih vlasnika, niti Debeljak u Brodosplitu, niti Končar u Brodotrogiru, a sada i Uljaniku i »3. maju«, nema ni približno dovoljno ozbiljnog kapitala za neophodna ulaganja i razvoj. Oni nikada nisu ni bili nešto više od pukih upravitelja navoza, koji lažnu poslovnu stabilnost temelje na nekoć odobrenim državnim potporama. Problem je što njih više zakonski ne može biti, pa tako ni laž o uspješnom samostalnom poslovanju, ne može još dugo trajati, barem ne bez ozbiljnog rezanja broja zaposlenih.

Poradi smanjenja kapaciteta, što je bio još jedan od europskih zahtjeva, Milanovićeva Vlada žrtvovala je svojevremeno najstariji škver, onaj u Kraljevici. Rješenje za »3. maj«, koji je pripojen Puležanima, a u to doba je Uljanik slovio kao najbolji hrvatski škver, jedini sposoban za samostalno poslovanje bez državnih potpora, pokazalo se nažalost jako lošim. Prije svega zato što Uljanik nije uspio održati se isključivo vlastitim snagama na tržištu i pozitivno poslovati. Iz Pule su u Rijeku godinama dolazile mrvice i uopće se ne može govoriti o tehnološkom napretku na riječkim navozima, većem opsegu novih poslova ili zadržavanju najstručnijeg kadra, bilo u kancelarijama ili među radnicima. Upravo suprotno, »3. maj« je već godinama prepušten polaganom odumiranju. Još je gore što je dobar dio financijske akumulacije iz provedenog restrukturiranja »3. maja« završio u Uljaniku, koji bi bio u još težim poslovnim i financijskim teškoćama da nije bilo tih famoznih pozajmica iz Rijeke. Na grbači »3. maja« spašavala se Uljanik grupa, iako je to poslovno neodrživo i vodi u propast riječkog škvera, a također ne jamči opstanak Uljanika.

Došlo je krajnje vrijeme za podvlačenje crte. Ta takozvana i navodno dobrovoljna pozajmica od 523 milijuna kuna životno je važna za riječki škver. I taj se novac mora vratiti. Na bilo koji način. Što prije. Jednako, ako je doista prebačeno još 313 milijuna kuna iz Rijeke u Pulu sasvim je opravdana sumnja o nastanku štetnog i opasnog financijskog manevra za »3. maj«, koji mora efikasno istražiti DORH. I djelovati.

Ovih dana se predstavnici vlasti u Rijeci i PGŽ-u sustavno bave LNG-om. Nije naravno terminal na Krku nevažan problem, ali gdje je »3. maj«? Tko dežura i nosi transparente na Markovu trgu zbog »3. maja«? Nitko. Iako bi politička poruka morala biti jasna i nedvosmislena. Vratite novac u Rijeku! Uništenje »3. maja« neće proći. No pasaran!

Odavno je trebalo tražiti još ozbiljnije uključenje Vlade u razgovore s talijanskim Fincantierijem, jer se priče o nedopuštenom miješanju države kod ovako važnih gospodarskih problema ne mogu prihvatiti. Ako može Agrokor, može i »3. maj«. Inače, neka svi skupa, predvođeni premijerom Plenkovićem, dođu radnicima na oči i kažu da stavljaju ključ u bravu. Da brodogradnje u Rijeci više neće biti. Ako za to imaju muda.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila