blog U ovo doba iduće godine...
Iako se teško živi i Riječani imaju puno većih problema od nogometa vrijeme nam je zaboraviti bar jednu tugu. Da zauvijek nestane ožiljak te proklete 1999. Kad je Haso zabio u 89. minuti ekstaza je mogla potrajati nekih desetak sekundi, koje nam nikad i nitko neće uzeti na pravdi Boga. Sva istina stala je u tih desetak sekundi, sve ostalo suvišno je i nebitno svakom normalnom čovjeku
Da mi sad tu na placi prođe Volpi sve bi mu dao. I štand i knjigovođu i cipele, koje ne smijem prodavati, jer mi tržnice brane, i torbice i šalove i kape i remene. Sve nek nosi, nek uzme i Radu Šerbedžiju iz stana preko puta, jebe mi se za poso, nek sutra propadnem, nije mi žao. Najbolji smo, čovječe! Najbooooolji!
- Pa dobro znaš, zaustio sam...
- Neću da čujem. Ti uvijek moraš gnjaviti. Uvijek nešto ne valja. Taman kad se čovjek malo obraduje, ispadne da imaš još neke ekskluzivne informacije. Kad god se poradujem za kupnju nekog igrača ti moraš javiti da ima dvije lijeve, iako je dešnjak. Gori si od žalosne sove. Volpi je najjači, ima da opet kupimo Bobića samo da pije Tonka jogurt na ZDF-u, vratićemo Đalovića da sjedi na klupi, a Sharbinija za demonstratora djeci na Grobniku, tek toliko da ga uzmemo Hajduku...
- Sve je to lijepo, ali...
- Ma šta ali! Tek onda ćemo počet kupovati igrače. Ove na kraju karijere, radi reklame. Prvo Del Piero od Juventusa, pa Pippo od Milana, a Sammira ćemo uzeti Dinamu nek radi za šankom u Morskom prascu, ionako mu je draža rakija od lopte.
- Mogu li ja bar nešto reći.
- Ne možeš. Jesi ga čuo. Čovječe, kaže on da će probati osvojiti Europsku ligu. Kao nešto se brani da će bit teško. Ha ha ha. Ne mogu vjerovati, konačno nešto dobro u svom ovom sranju. Baš me briga šta imaš reći, ajde bok.
Nisam mogao vjerovati, spusti mi čovjek slušalicu i ode. Što je najgore, inače uopće ne spada u prave nogometne fanatike. One koje poznajem i više ili manje, sam u njih spadam, ali samo kad je Rijeka u pitanju.
Živjeti u Rijeci oduvijek je značilo voljeti Rijeku bez ikakve kalkulacije, neovisno o siromaštvu, lošim ekipama, još gorim rezultatima, sudačkim krađama i nepravdama, neovisno o bilo čemu. Postoji jedan krug ljudi, a ima ih podosta, koji bi za Rijeku navijali u drugoj ili petoj ligi, svejedno, koji su spremni čekati na jedan jedini igrački potez mjesecima i uvijek nagraditi borbenost i odanost dresu. Ima među njima i radnika i onih s dubljim džepom, ima i klinaca i onih što odavno preživljavaju od mirovine, ali se živo sjećaju Radakovića, Desnice, prvih kupova, Juventusa i dana kad je Real pod stijenama pao na koljena.
Malo je radosti bilo zadnjih godina i konačno bi moglo biti bar malo ljepše i veselije u gradu. Nek negdje u blizini izgrade veliki kamp za klince i pripaze kakve igrače kupuju da ne bude previše prosječnih i preplaćenih sa strane.
Pa još malo ulože u stadion, uljepšaju ga i osvježe, povećaju kapacitet na 20.000 i neće biti samo nogomet u pitanju. Kantrida slavi sto godina i predstavlja pravu turističku atrakciju, znamenitost grada, sportski muzej i jedinstveni svjetski stadion kraj kojeg se može kupati, ploviti ili surfati, gledati ili igrati nogomet, ručati ili popiti kavu, šetati ili trčati uz more, pa je stvarno idealno vrijeme da stadion dobije nove sadržaje i postane omiljena lokacija rekreacije i zabave.
Iako se teško živi i Riječani imaju puno većih problema od nogometa vrijeme nam je zaboraviti bar jednu tugu. Da zauvijek nestane ožiljak te proklete 1999. i još se jednom vrati ona prekrasna atmosfera grada koji danima živi za titulu sa 25.000 ljudi na najljepšem stadionu na svijetu. Kad je Haso zabio u 89. minuti ekstaza je mogla potrajati nekih desetak sekundi, koje nam nikad i nitko neće uzeti na pravdi Boga. Sva istina stala je u tih desetak sekundi, sve ostalo suvišno je i nebitno svakom normalnom čovjeku.
Iz perspektive naselja Nelsona Mandele u Peckhamu legendarni Delboy bi znao reći: "U ovo doba iduće godine bit ćemo milijunaši". Čista utopija čovjeka iz obitelji preprodavača na tržnici, koja kvalitetu nogometa mjeri po Millwallu osnovanom davne 1885. godine, čiji su navijači poznati po nasilju, a klub po uglavnom lošem nogometu na granici druge, treće, a ponekad i četvrte lige. Život autsajdera pod geslom "Only fools & horses".
U Rijeci već desetljećima postoji ista izreka, doduše neznatno izmijenjena, jer malo tko ovdje još sanja o milijunima. Za razliku od Delboya i ostalih Trottera njihovu frazu već desetljećima ponavljaju Denis, Prlja, Boban, Dado, Jegi, Bing, Musa i mnogi drugi što život mjere koracima između B-pomoćne, zapada i Prištine. I tu više nema nikakve utopije.
Ovom mom ludom prijatelju baš je slatko još jednom ponoviti. This time next year. Bit ćemo prvaci! A onih deset sekundi potrajat će cijelu godinu.
Komentari
9Iz kategorije: Eto ti bloga Darka Pajića
Pogledaj sve-
Eto ti bloga Darka Pajićablog Jablan i dvije Azre
Ajme meni...
Pročitaj sve-
- "U Zagrebu Subversive festival"
- Ćićo:Sabor permanentno zasjeda
-
- Ranko Ostojić: "Uskoro rješenje lista čekanja"
- Ćićo:Tijekom ovog tisućljeća
U VJEK SIMATICAN KLUB NEK BOG OPROSTI ONIM STO MU UZESE JEDINU TITULU,NEKE SLJEDECE NIKAD NIKO UZET OTET IM NECE MOCI.
Darko Pajić,...svaka čast!!!
Nisam navijač NK Rijeka, ali cijenim i poštujem kad ljudi vole svoj klub i kad navijaju za njega i podržavaju ga i u teškim vremenima. Želim Rijeci i njenim navijačima dobre igre i velike rezultate.
Dani Ponosa i Slave!!!
Kup UEFA sezona 1984/85, prvo kolo, “Real Valladolid” na Kantridi, prvu utakmicu smo izgubili tamo sa 0 : 1, pada kiša kao iz kabla, nikome ne smeta, kišobrani ne postoje, navijanje kao u paklu, 4 : 1 i idemo dalje,svi smo pijani od sreće.
I onda, drugo kolo.
Dolazi najveći od največih, "Real Madrid". Prepun španjolskih reprezentativaca: Chendo, Camacho, Sanchis, Martin Vasquez, Michel, Butrageno, Valdano, Nijemac Stielike... dvadeset i dvije tisuće ljudi, atmosfera paklena, ne mogu nam ništa, Adriano Fegic dva komada i Danko Matrljan jedan i 3 : 1 je za nas. Neviđeno slavlje, NEPROCJENJIVO!!!!
Igrali su:
Ravnić, Malbaša (Milenković), Hrstić, Juričić, Tičić, Sredojević, Stevanović, Gračan (Radmanović), Matrljan, Fegic, Desnica
KREPAT' MA NE MOLAT'
Svaka cast - odlicno napisano!!!
Samo nemoj Sammira u Morski Prasac... ona plava sta je radila proslo ljeto je predobra ;)
Je, je,...predobra,...pravo zboriš! :)
B R A V O
Ovo bi trebalo na službeni ulaz na Kantridi objesiti.:
Živjeti u Rijeci oduvijek je značilo voljeti Rijeku bez ikakve kalkulacije, neovisno o siromaštvu, lošim ekipama, još gorim rezultatima, sudačkim krađama i nepravdama, neovisno o bilo čemu. Postoji jedan krug ljudi, a ima ih podosta, koji bi za Rijeku navijali u drugoj ili petoj ligi, svejedno, koji su spremni čekati na jedan jedini igrački potez mjesecima i uvijek nagraditi borbenost i odanost dresu. Ima među njima i radnika i onih s dubljim džepom, ima i klinaca i onih što odavno preživljavaju od mirovine, ali se živo sjećaju Radakovića, Desnice, prvih kupova, Juventusa i dana kad je Real pod stijenama pao na koljena.
Genijalno!!!!
Bravo Darko!!!!!! This time next year :))