Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
13. prosinca 2018.
Eto ti bloga! Darka Pajića

video Sto godina riječkog nogometa

Kapetani Rijeka i Reala prije slavne utakmice 1984. godine
Kapetani Rijeka i Reala prije slavne utakmice 1984. godine
Autor:
Objavljeno: 16. veljača 2011. u 9:02 2011-02-16T09:02:00+01:00

Vrijedilo bi upamtiti da se 1. lipnja iduće godine navršava okruglih sto godina od prve utakmice na Kantridi. Ujedno je to i sto godina riječkog nogometa, što god tko mislio o tome

Trebalo bi voljeti svoje i pustiti druge da vole ono što smatraju svojim, što god to bilo. Smeta samo to što nitko ne spominje rođendane riječkog nogometa, iako je dovoljno prelistati monografiju NK Rijeke Marinka Lazzaricha da bi se shvatilo kako su neprimjetno prošla barem tri važna datuma iz bogate povijesti nogometa u Rijeci.

Svaki od tih važnih događaja stariji je od sto godina.

Prva nogometna utakmica na području Hrvatske odigrana je daleke 1873. godine kod ulaza u Torpedo, a registracija prvog nogometnog kluba Club Atletico Fiumano dogodila se 20. veljače 1905. godine, pa baš ovih dana nailazi 106.-ta obljetnica. Te 1905. godine osnovana je i SK Slavija, koja je prestala djelovati 1941. godine.

Bilo je i drugih klubova, možda i važnijih, ali bi nabrajanje predugo trajalo.

Na Sušaku je 1908. godine osnovana Victoria, važna zato što će njezini članovi izgraditi Kantridu i 1. lipnja 1912. godine uvaliti tri komada Građanskom na prvoj utakmici odigranoj na Kantridi. Lazzarich piše i kako su igrači obje ekipe do terena došli čamcem nastojeći izbjeći nerede talijanskog dijela pučanstva.

Povijest Rijeke je takva. Mijenjale su se države i Victoria je ostala bez Kantride nakon pripojenja Rijeke Kraljevini Jugoslaviji po završetku  Prvog svjetskog rata. Jednostavno nije bilo ni teoretski moguće da u prvoj polovici 20.-tog stoljeća u Rijeci postoji jedan nogometni klub kao neupitni nositelj najveće kvalitete.

Ali bi u šumi datuma ipak vrijedilo upamtiti da se 1. lipnja iduće godine navršava okruglih sto godina od prve utakmice na Kantridi.

Ujedno je to i sto godina riječkog nogometa, što god tko mislio o tome. Pravi razlog za slavlje. I ponos svih navijača Rijeke, a njih ima puno više od sjedalica na Kantridi, bile one prazne ili pune. Čak i kad se računaju lože u kojima se često sjedi po kazni ili zadatku.

E sad, mnogi bi mogli upitati što je danas ostalo od te bogate riječke povijesti. I zlurado spominjati igrače u štrajku, klub bez predsjednika i novaca.

Ne treba biti veliki lumen za shvatiti kako današnji predsjednik Skupštine, Bojan Hlača na nogometne utakmice dolazi samo zato što mora, da ga ne zanima ni nogomet ni Rijeka i da bi se najrađe pješke vratio na fakultet ili u Lučku upravu. 

Nije ni čudo da je u modi priča o izradi elaborata o privatizaciji Rijeke. Čini se zgodno. Riješiti papire, pronaći investitora dovoljno dubokog džepa i skinuti brigu s vrata. Sve to uopće nije nemoguće, ali će ključan biti sadržaj tog istog elaborata. A tu nitko ne treba živjeti u zabludi kako će se svi potući ne bi li kupili klub.

Tih željenih investitora će biti više ukoliko se dugoročni planovi s Kantridom kao lokacijom prilagode dobrobiti kluba. Recimo izmjenama GUP-a Grada Rijeke, koji bi odredio da Kantrida dugoročno ima biti ono što je uvijek i bila, nogometni, a ne atletski stadion, na temelju čega bi netko sutra mogao proširiti kapacitet do 20-tak tisuća natkrivenih sjedećih mjesta bez čega je teško graditi ambiciozan klub. Ili da taj investitor može realizirati viziju nekih popratnih komercijalnih sadržaja na tragu turistizma i sporta, bilo da je riječ o restoranima, povezivanju šetnice od "3. maja" do bazena ili gradnji marine.

 Kad se moglo dozvoliti najvećem kooperantu "3. maja", Mati Markanoviću, kojemu je projekte pripremio Milorad Milošević, bivši pročelnik Odjela za urbanizam Grada Rijeke, da gradi hotel i marinu u obližnjem brodogradilištu Kantrida, a da pritom nema nikakve veze sa klubom, onda bi barem isto toliko trebalo dozvoliti i onome tko će se obvezati na ulaganje u NK Rijeku, osigurati stabilan klupski budžet na razini 3 do 5 milijuna eura godišnje i urediti kamp sa minimalno pet do šest terena u riječkoj regiji na kojemu bi trebalo misliti i o uređenju hotelskog ili domskog smještaja za djecu od 12 do 17 godina, koja će doći u Rijeku radi treniranja i školovanja.

Sve bi to trebao biti paket, pažljivo odmjeren sa jasnim pravima i obvezama. Cilj elaborata morao bi biti natjerati investitore da se tuku oko ulaganja u Kantridu i NK Rijeku. I to uopće nije nemoguća misija.

Ja sam optimist čak i kad sva logika govori da optimizam nema pokrića. Uopće ne sumnjam da se povijest ponavlja, da će Građanski ponovo dobijati tricu na Kantridi. Lako za to.

Dovoljno sam lud da vjerujem kako Real Madrid jednog dana ponovo može popiti tri komada u Rijeci.

Znam, znam i ja da Ronaldo više potroši na gel za kosu nego Rijeka na mjesečnu plaću. Ali, šta to nas uopće briga? Isto je kao i prije 27 godina, kao 24. listopada 1984. Fegic (2) i Matrljan.

Ni njih nije bilo briga za Real Madrid.  

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka