Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 2
Sutra: 23° 23° 2
20. rujna 2018.
Tribina B Darka Pajića

kolumna Sinkopa za Hrvatsku, zemlju bez pravde

Snimio Ivica TOMIĆ
Snimio Ivica TOMIĆ
Autor:
Objavljeno: 14. listopad 2017. u 20:22 2017-10-14T20:22:51+02:00

Nitko normalan ne može padati u sinkope po potrebi, poput Horvatinčića, kako bismo zaboravili u kakvoj zemlji živimo. Pravosuđe ubija svaki smisao postojanja Hrvatske. Pa čak i malu Noru, koja nam je tako mnogo ostavila u nasljedstvo svog kratkog života

Tog 20. ožujka 2013. godine, kada je u Philadelphiji umrla petogodišnja curica Nora Šitum, svakom je na trenutak zastalo srce od tuge. Leukemija je bila jača, sva hrabrost malog lava, sve dobre želje, bile su uzalud. Pa opet, tog dana ostao je duboko u nama i kolektivni osjećaj ponosa. Jer smo se zbog jedne curice ujedinili i svi zajedno, koliko je tko mogao, pokušali pomoći.

Četiri i pol godine kasnije ostaje samo osjećaj mučnine, jer se u Hrvatskoj i najplemenitija nakana na kraju pretvara u gramzivost i koristoljublje. Zaslugom onih koji bi trebali provoditi pravdu i brinuti o njoj. Zaslugom hrvatskog pravosuđa.  

U petak je roditeljima preminule Nore blokiran račun zbog ovrhe u vrijednosti 200.000 kuna, koju je protiv njih zatražila Udruga Hrabro dijete, i to ne temelju presude Vrhovnog suda. Sud je dozvolio Udruzi da raspolaže prikupljenim novcem u humanitarnoj akciji, a njega je bilo mnogo, jer je i velikodušnost građana bila velika. Govori se o čak milijun dolara, od čega je samo dio potrošen na plaćanje troškova liječenja male Nore u Americi.

Osim što ih je zadesila teška obiteljska tragedija, njezini roditelji Đana Atanasovska i Ivica Šitum, prolaze okrutnu kalvariju jer su se drznuli tražiti pravdu. Kakvu? Sasvim jednostavnu, ljudski lako razumljivu. Da se prikupljeni novac u humanitarnoj akciji za Noru doista troši kako bi se pomoglo bolesnoj djeci. I ni za što drugo. To se nije dogodilo, čak niti novac prikupljen za drugu bolesnu djevojčicu Enu Šarac njoj nikada nije uplaćen.

Stotine bankovnih potvrda dokazuje kako je Udruga Hrabro dijete novac trošila kako im se svidi. Za privatne potrebe, za pomoć svojim obiteljima, za troškove poslovanja, prihodovali su i od kamata na oročeni novac, plaćali lokalni radio, ali su to sudovi zanemarili. U trenutku kada su njezini roditelji blokirani, dogodila se druga smrt Nore Šitum. Dogodilo se još nešto. Krivosuđe je sistematski i temeljito ubilo volju svakom čovjeku da ikada više odluči donirati i pomoći nekome u nevolji. Zbog takvog pravosuđa ljudi bježe iz Hrvatske.

Nitko ovdje nije pravomoćno osuđen. Niti jedan tajkun za pretvorbu i privatizaciju. Kutle ili Gucić, svi su se izvukli. Niti jedna afera u cestogradnji nije pravomoćno presuđena, padale su optužbe redom ili nisu dovedene do kraja i za farbanje tunela, za namještanje poslova i za nezakonito zapošljavanje, baš sve je ostalo mrtvo slovo na papiru.

Bivši direktori iza kojih je ostala golema materijalna šteta vraćaju se na posao u HAC ili druge državne tvrtke. Nadoknađuju im se izgubljene plaće u milijunima kuna, nitko im ništa ne može. Kalmeta i njegova desna ruka Zdravko Livaković čekaju suđenje, iako je prošlo šest godina od njihova odlaska iz ministarstva. Sanader još uvijek ni za što nije kriv. Nadan Vidošević čeka i ima izgleda da se izvuče, a Ivica Todorić još uvijek slobodno piše blogove, nitko ne zna gdje se nalazi.

Tomislav Horvatinčić je u petak, šest godina nakon što je njegova jahta usmrtila dvoje ljudi, oslobođen na drugom suđenju, a sutkinja Maja Šupe obrazložila je kako mu nije dokazan nehaj ili neizravna namjera, doslovno je prihvatila teoriju obrane koju je isto tako nemoguće nedvojbeno dokazati, a glasi da je Horvatinčić pao u sinkopu ili kratkotrajno stanje bez svijesti, baš u trenutku kad je njegova jahta pregazila jedrilicu i usmrtila talijanske državljane. Čovjek sinkopa sada ne treba platiti čak ni troškove suđenja.

Sutkinja javno dijeli lekcije novinarima, a Horvatinčić velikodušno pred kamerama nudi odštetu djeci poginulih i otkriva koliko bi ona trebala iznositi: »I sami Talijani rade velike probleme na moru i velika krivična djela, pregaze svojim jahtama jedrilicu i nikom ništa, samo ih se kazni sa 20.000 kuna«, kazao je čovjek oslobođen svake krivnje. I sada znamo da njemu dva ljudska života vrijede 20 tisuća kuna. Ili 10 po glavi.

Kako gledati sve ovo i truditi se biti pošten i moralan, učiti, školovati se, raditi i poštovati zakone, kako ne pobjeći glavom bez obzira? Nitko normalan ne može padati u sinkope po potrebi, poput Horvatinčića, kako bismo zaboravili u kakvoj zemlji živimo. Pravosuđe ubija svaki smisao postojanja Hrvatske. Pa čak i malu Noru, koja nam je tako mnogo ostavila u nasljedstvo svog kratkog života. Pouku o empatiji, humanosti i solidarnosti, vrijednostima koje čine temelj svakog zdravog društva.

Nora je ponos, Horvatinčić sramota. Kod nas suci to ne mogu razumjeti. Dotaknuli su zbog toga profesionalno i etično dno. I stvorili sinkopu za Hrvatsku, zemlju bez pravde. Čudno da se ne crvene u licu. Zar im nije neugodno, zar ih stvarno nije sram?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka