Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 1
Sutra: 11° 11° 1
17. studenoga 2018.
Tribina B Darka Pajića

kolumna Sabor je teška banana

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 3. ožujak 2018. u 20:43 2018-03-03T20:43:51+01:00

U parlamentu HDZ provodi nasilje nad slobodom govora i ne mare pritom što od te niske razine govora građani ni dosad nisu imali velike koristi. Što stupovi demokracije u Hrvatskoj predstavljaju ruševine

U tri sata ujutro zastupnik Mosta Tomislav Panenić zagrcnuo se od silnog smijeha na pokušaj vlastite rasprave o problemu sve skupljih banana u svijetu i Hrvatskoj. Zasmijao se i trenutno predsjedavajući HDZ-ov Željko Reiner i taj je trenutak čak i simpatičan, jer su ponekad i saborski zastupnici samo ljudi, spremni nasmijati se sami sebi i izaći iz uobičajenih uštogljenih okvira.

A onda, čim se smirio, Reiner je ponovo postao vjerni vojnik svoje partije i profesorski docirao oporbi kako bi se trebali zamisliti nad smislom, odnosno besmislom, pokušaja da beskrajnim pričama o svemu i svačemu bojkotiraju najavljeno donošenje izmjena saborskog poslovnika.

A tim izmjenama HDZ ima cilj ograničiti prostor opoziciji za djelovanje i sebi olakšati život i provesti efikasniju kontrolu Sabora u cjelini. Iako je taj Sabor ionako pretjerano kontroliran i nefunkcionalan, premrežen stranačkim i pragmatičnim interesima pod svaku cijenu.

Dovoljno je za primjer navesti da je konsenzus o bilo čemu u Saboru rijedak kao pomrčina sunca ili mjeseca, koju se može vidjeti jednom u deset godina ili rjeđe, iako je svima, bili oporba ili vladajući, interes Hrvatske uvijek na prvom mjestu. Barem kad o tome treba pričati.

U tom smislu parlamentarna demokracija u Hrvatskoj je mrtvo slovo na papiru. Svodi se na brojenje glasova i nametanje stranačke volje. Bez čak i minimalne motivacije da se uvaži stav političkih suparnika, a to najbolje potvrđuju svi odbijeni amadmani oporbe, o čemu god da je riječ, kao i aklamacijom u ladice gurnuti prijedlozi zakona u kojima za vladajuće nikada ne postoji baš niti jedan dobar prijedlog o kojemu bi valjalo makar razmisliti. Sve je tamo crno ili bijelo, naše ili njihovo.

Tako je i po pitanju Dalije Orešković koja je, zanimljiv je to paradoks, po svima dobro radila svoj posao, ali je ipak bez ijednog prihvatljivog argumenta odbijena da taj posao nastavi jednako dobro raditi i tako nastavi čuvati teško stečeni ugled Povjerenstva za sukob interesa.

Tako je i kod Agrokora, gdje nema ustupaka niti realnog propitivanja problema, kao što je ovaj posljednji, a kaže da je u razdoblju povjerenika Ante Ramljaka oko 2.300 ljudi u Todorićevom koncernu izgubilo posao, iako je jedan od najvažnijih proklamiranih ciljeva prinudne uprave bio upravo taj da nitko ne ostane bez radnog mjesta. Tako je bilo i kod roll up kredita, činjenice da je lex Agrokor, slučajno ili namjerno, zaboravio tretirati sukob interesa ili kod astronomske plaće starog i novog povjerenika.

Tako je kod apsolutno svake teme, pa čak i onih o kojima bi zbog velikog državnog interesa bilo neophodno postići kakav takav politički konsenzus. Kao što je pitanje Ine, LNG terminala na Krku, da se ne spominje visoka tolerancija na ustašenje, koja je toliko uzela maha da ZDS doslovno sramoti Hrvatsku po svijetu i ruši ionako slabašan ugled države koja je posljednja ušla u Europsku uniju. Ni o čemu oni ne mogu postići dogovor, jer kvalitetne i konstruktivne parlamentarne rasprave nikada nije ni bilo u Saboru, gdje kao cilj ne postoji bilo koji oblik političkog konsenzusa. Nije drugačije bilo ni onda kad je na vlasti bio SDP sa svojim koalicijskim partnerima.

HDZ sada samo pokušava dodatno utjerati cenzuru i ograničiti slobodu govora, dodatno kontrolirati sabornicu i spriječiti sve što njima nije po volji. U parlamentu HDZ provodi nasilje nad slobodom govora i ne mare pritom što od te niske razine govora građani ni dosad nisu imali velike koristi. Što stupovi demokracije u Hrvatskoj predstavljaju ruševine.

I nije to samo Sabor. Nezavisno sudstvo je sporo, neefikasno i nadasve nepravedno, pogotovo kada pokušava suditi moćnima i bogatima kao što su Tomislav Horvatinčić, Zdravko Mamić ili Milan Bandić. Vladavina prava ovdje je izvrgnuta ruglu. Kulturni rat i dalje traje protiv nevladinih udruga i neprofitnih medija, javna televizija srozana je na najniže profesionalne grane i upregnuta u službu interesa vladajućih. Nezavisne kontrolne institucije kao što je Državna revizija, Pučka pravobraniteljica ili Pravobraniteljica za djecu HDZ sustavno ignorira ili im ograničava utjecaj.

U praksi u Hrvatskoj ne funkcionira trodioba vlasti, a jedini dokaz da ipak imamo demokraciju jest višestranačje. A to je tek puka forma. Visoki i časni dom, kako mu često tepaju, predstavlja običan cirkus i mašineriju za glasanje stranačkih vojski. Nije nikakvo čudo što građani Hrvatske nemaju povjerenja u svoj parlament. Zašto i bi? Sabor je teška banana. U tri ujutro, bilo kojeg sata ili dana, bilo koje godine. I doista preslika – hrvatske demokracije.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka