Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 4n
Sutra: 5° 5° 4n
18. studenoga 2018.
Tribina 'B' Darka Pajića

blog Princeza na zrnu graška

Foto Duško Jaramaz / PIXSELL
Foto Duško Jaramaz / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 22. srpanj 2017. u 19:44 2017-07-22T19:44:07+02:00

Slušajte Kolindu Grabar-Kitarović, Antu Sanadera, Andreja Plenkovića, Damira Krstičevića, Davora Božinovića, slušajte ih kako hvaleći druge hvale sebe. Sve dok i laž ne postane istina. Do nekog novog vjetra i novog požara. Istina je, nažalost, relativna. Sve dok sustav funkcionira 

Nema velike razlike između odlaska u Wimbledon i posjeta zgarištima oko Splita. Na oba mjesta političari dolaze zbog selfieja. Kako bi se slikali, bili viđeni i stali pred kamere. I pričali unedogled o uspješnoj borbi protiv požara kako bi se sakrila istina. A ta je jednostavna. Država Hrvatska nije spremna i nije dobro organizirana za kataklizme ovakvih razmjera. Nije sada za Plenkovića, nije bila niti za Milanovića, o Oreškoviću ne treba ni pričati, da ne idemo dalje u povijest. Imaju vatrogasci i danas još dosta tih TAM-ovih oldtimera iz Titovog doba. Što da se radi, oprema nije baš najmodernija.

Ti nesretni požari ujedno su dokazali koliko se može manipulirati medijima. Informacije se doslovno događaju iz sekunde u sekundu, na svim televizijama javljaju se reporteri, društvene mreže su užarene, svatko piše što god mu padne na pamet. Bilo je i lažnih dojava koje su nepotrebno širile paniku, kao što je ona da gori Karepovac i prijeti masovno gušenje u Splitu, a prosječni gledatelj može sve to gledati i slušati danima i svejedno neće biti siguran što se doista događa. Mogli smo čuti i da su požari podmetnuti, da je sustav totalno zakazao, kao i onu iz Vlade, da je sve bilo bez greške. Istina je prostituirana do krajnjih granica. Svi bi je naručili i oblikovali po svojoj želji. A to je nažalost moguće.

Ostavka, malo bi – malo ne bi, ta neizvjesna sudbina Damira Krstičevića, nema drugu svrhu doli skretanja pažnje od nesposobnosti i bešćutnosti hrvatske vladajuće vrhuške. Koga je briga što se Krstičević poput primadone uvrijedio, valjda je važniji podatak da Hrvatska vojska uopće nije kvalitetno opremljena ni obučena za gašenje požara, što bi morala znati i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Nisu ih odmah zvali da pomognu, jer se nisu ni mogli previše osloniti na njih. A onda, kad su i izašli, bilo je na terenu najviše nekoliko stotina vojnika naoružanih ponekom brentačom. Ali sada raspravljamo o njima, a ne o činjenici da Hrvatska ima 60.000 vatrogasaca, oko 5.000 profesionalnih, pa je opet svega nekih 500 do 1.000 vatrogasaca branilo Split u najgorim, i po život opasnim uvjetima. Tako sustav funkcionira. Dobro, ako ćemo se lagati. A lagati se očito možemo unedogled.

Ministar poluodlaska i odlučnog razmišljanja o vlastitoj sudbini doista bi trebao otići, ali ne zbog svoje osjetljive prirode, već niza problematičnih odluka, kao što je ideja uvođenja nakaradnog koncepta domovinske sigurnosti koji počiva na militarizaciji društva i represiji prema vlastitim građanima po uzoru na SAD, zbog najave uvođenja obveznog vojnog roka u 21. stoljeću i usred turističke sezone ili pokušaja kupnje rabljenih 10 do 12 borbenih aviona, koji će biti veliki trošak, a upitno je jesu li nasušno potrebni Hrvatskoj. Ili je možda bilo bolje iz proračuna kupiti još poneki kanader, air traktor, vatrogasno vozilo i drugu opremu. O tome Krstičević sigurno neće dvojiti na godišnjem odmoru, ali će na njemu sigurno shvatiti kako pozicija »princeze na zrnu graška« ima ograničen rok trajanja. Pa od ostavke treba definitivno odustati.

Kad nadalje ogolimo stvari, nepobitno je dokazano da Hrvatska svoje vatrogasce tretira kao neželjenu djecu jer su nadležnosti trenutno takve da je teško procijeniti gdje počinje odgovornost lokalne samouprave, gdje države, s kim se uopće pregovara o eventualnoj povišici njihovih plaća, kako funkcionira zapovjedna hijerarhija i tko uopće donosi odluke o njihovom statusu. Nema se u koga uperiti prstom i tražiti odgovornost. Kad bi to htio, mogao bi dio problema efikasno riješiti premijer Plenković, ali je njemu lakše i draže dokazivati cijelom svijetu kako je on uvijek u pravu što god kaže, pa tako i u tome da sustav obrane od vatre ne treba ni na koji način mijenjati, jer ne može ništa biti nedovoljno dobro ako je na čelu sustava nepogrešivi premijer. Na kraju sve znamo, a ništa ne znamo.

Zbog toga su ljudi sami spašavali sebe i imovinu. U panici. Gasili vatru u japankama i s kantama vode. Zbog toga su vatrogasci premoreni i izraubani. Malobrojni. Ljudi su se morali samoorganizirati, jer nisu imali što drugo. Valjalo je spašavati živu glavu. Ništa tu nije bilo slučajno. Slušajte Kolindu Grabar-Kitarović, Antu Sanadera, Andreja Plenkovića, Damira Krstičevića, Davora Božinovića, slušajte ih kako hvaleći druge, hvale sebe. Sve dok i laž ne postane istina. Do nekog novog vjetra i novog požara. Istina je, nažalost, relativna. Sve dok sustav funkcionira.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka