Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
23. rujna 2018.
Tribina B Darka Pajića

kolumna Pravosudna farsa – Sto kilometara daleko od Zdravka i Zorana

Foto D. Krajač / Cropix
Foto D. Krajač / Cropix
Autor:
Objavljeno: 17. srpanj 2015. u 19:31 2015-07-17T19:31:57+02:00

Tih pišljivih 11 milijuna kuna skupljeno je bez muke, u nekoliko sati, iako je riječ o svoti za koju običan smrtnik radi između 80 i 100 godina radnog vijeka ukoliko taj radni vijek uopće može toliko trajati, a to je naravno samo u teoriji

Samo pare brale. S njima možeš sve. Nećeš ležati u zatvoru ako imaš pinku, ni jednog jedinog dana duže nego je neophodno. A Zdravko Mamić ima. Koliko treba i kome treba. Tako da mu apsolutno ni malo ne mora smetati doista nevjerojatna odluka Županijskog suda u Zagrebu na temelju koje su on, njegov brat Zoran i Damir Vrbanović ostavili rešetke iza sebe. Loša hrana u Remetincu za njih je prošlost zato što hrvatsko pravosuđe tretira neke osumnjičenike s neizmjernom količinom razumjevanja i tolerancije, na takvoj razini da bi netko neupućen mogao steći dojam da su suci možda rod Mamićima, barem u nekom drugom ili trećem koljenu.

Ta presuda nalikuje na loš vic. Otprilike ide ovako: Daj pare, nekih 11 milijuna kuna, a vi onda ne morate ništa, jer mene ni najmanje nije briga za to što je prethodno sutkinja ovdje odredila istražni zatvor zbog utjecaja na svjedoke i mogućnosti ponavljanja kaznenog djela. Samo lijepo dajte pare, a ja ću onda svih vas pustiti i nema brige. Možeš raditi šta god te volja, možeš i pričati sa svjedocima, možeš im, ako te nitko ne vidi, štogod i podviknuti, važno je samo da mi obećaš, kao mali, dobri Titov pionir da ćeš marljivo učiti i raditi i nećeš utjecati na svjedoke, ne daj Bože ponoviti one isplate na vlastiti račun i račun brata, jer onda opet možete završiti u Remetincu i dopasti šaka tko zna kojem sucu, recimo nekome koga uopće neće biti briga imate li vi novaca i koliko.

Ovakva interpretacija jedne presude sigurno se ima smatrati pritiskom na pravosuđe u uređenom demokratskom društvu. Gdje suci moraju biti nedodirljivi što god radili, pa je tako izlišno, može biti i utuživo, napisati kako je cijela pravosudna farsa u slučaju Mamićevih jedan eklatantan sukob interesa. Zašto? Pa bio bi to pritisak na pravosuđe, a pravosuđe uvijek mora biti slobodno od svakog pritiska tako da može uvijek uzeti pare od onoga tko ima, a onoga tko nema, slobodno ostaviti da trune u zatvoru taman istraga trajala godinama. Eklatantan sukob interesa svodi se na činjenicu da je Ivan Turudić, inače, po vlastitom priznanju, veliki prijatelj Zdravka Mamića za kojeg je javno kazao da mu nikada ne bi htio, ne samo suditi, nego približiti se njegovom predmetu, e upravo taj Turudić, predsjednik onog istog Županijskog suda u Zagrebu, koji je Mamića za pare oslobodio. Svaki predsjednik Županijskog suda ima svoje ovlasti i neformalno može utjecati na to kojem će sucu koji predmet pasti u ruke, možda i zaviriti u poneki spis. Može biti, takvo što predsjednik Županijskog suda ovdje nije ni napravio. Može biti da se ni na koji način Turudić nije miješao i ostavio je suca da slobodno odlučuje, odnosno sam razmisli, treba li se zamjeriti prijatelju svog šefa ili to možda i nije pametno. Iako to jest sukob interesa.

Nakon svega ne treba se previše čuditi upravo sramotnom obrazloženju odluke o puštanju braće Mamić i Vrbanovića na slobodu. Tih pišljivih 11 milijuna kuna skupljeno je bez muke, u nekoliko sati, iako je riječ o svoti za koju običan smrtnik radi između 80 i 100 godina radnog vijeka ukoliko taj radni vijek uopće može toliko trajati, a to je naravno samo u teoriji. Frapantno, osumnjičeni su osumnjičeni upravo zbog toga što su navodno otuđili neki novac, otprilike deset puta veći od cifre uplaćene za jamčevinu, a za taj novac možebitno su oštetili državni proračun i nogometni klub u kojeg se uredno vraćaju raditi iste one poslove na kojima su možebitno napravili prijestupe za koje ih se tereti i sve to kao da se ništa nije dogodilo. Uz svečano obećanje: Majke mi, neću više nikad! Zbog toga će Mamićeve ili tko zna čije pare za jamčevinu biti sigurnije na sudu nego u banci.

Svojevremeno je Ivan Turudić kazao da bi »otišao 100 kilometara dalje od tog postupka«, jer je poznato da je dugogodišnji prijatelj sa Zdravkom Mamićem. Je li bivstvovanje na čelu institucije, koja je njegova prijatelja, promptno oslobodila, doista na udaljenosti od točno 100 kilometara, nemoguće je utvrditi, pa stoga niti ne treba zamišljati o čemu će jednog dana, ako ponovo sjednu na kavu, čavrljati prijatelji Ivan i Zdravko.

Kao u pjesmi »Sve će to o mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš«, hrvatsko je pravosuđe neovisno. U slučaju Mamić takvo će i ostati dok se predmet ne izmjesti na neki drugi sud, gdje predsjednik nije prijatelj osumnjičenika. Tek tada možda neće biti najvažnije koliko je dubok džep Mamićevih, već koliko je ozbiljno ono što im se stavlja na teret. Tek tada u DORH-u možda neće biti ogorčeni silno velikodušnim tretmanom Mamića na sudu, gdje samo pare igraju na terenu.

Farsa hrvatskog pravosuđa odvija se na lokaciji udaljenoj točno sto kilometara od Zdravka i Zorana. Sto kilometara daleko od ničega. Tamo gdje je moguće platiti ružmarin, snjegove i šaš. Umjesto Folsom prisona ili Zenica bluesa.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila