Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 26° 2
Sutra: 26° 26° 2
20. rujna 2018.
TRIBINA »B« Darka PAJIĆA

blog Mali prst Ivice Todorića

Mali prst Ivice Todorića
Mali prst Ivice Todorića
Autor:
Objavljeno: 18. ožujak 2017. u 22:18 2017-03-18T22:18:27+01:00

Kad si velik, moćan i utjecajan, vodiš vanjsku politiku cijele države, iako nikad nisi izašao niti na jedne izbore, niti za to imaš povjerenje građana. Baviš se trgovinom, a možeš direktno utjecati na gospodarstvo cijele zemlje, financijsku i ekonomsku stabilnost. Možeš preko noći privatizirati, prodati ili izgubiti tvrtku u kojoj radi čak 40.000 ljudi, odnosno ukupno oko 100.000 ljudi kad se uzmu u obzir dobavljači. Dozvoljeno je i poslovati s bivšim guvernerom Hrvatske narodne banke, čak i svog bivšeg direktora postaviti za ministra financija. Kad si Ivica Todorić, cijeli je svijet tvoj, a Hrvatska je tek zalogajčić, odavno prožvakan i degustiran. Pa što ako se vlasnik Agrokora zaigrao? Zar itko misli da bi na kraju mogao spasti na prosjački štap?
Hajdemo biti do kraja iskreni, pa reći da Todorić svoje carstvo nikada ne bi stvorio da nije bilo tolikih ljudi što danonoćno rintaju na blagajnama, po skladištima, hladnjačama, za volanom kamiona, na proizvodnim trakama, sve to za plaće koje za ogromnu većinu predstavljaju tek malo više od džeparca. Pa nije to carstvo došlo samo od sebe. I što ćemo danas s tim ljudima? Pustiti da propadne Agrokor, a Todoriću uzeti imovinu? Taj se film neće gledati, poučan može biti tek film »Gazda«, sad kad bi ga konačno mogao pokazati i HRT.

Reći kako bi se Zdravko Marić trebao izuzeti od odlučivanja o »Agrokoru« istovremeno je ispravno i moralno, ali glupo i neprovedivo. Taman da sutra Marić ode i na njegovo mjesto dođe druga osoba, koja nema veze s Todorićem, stvari će biti iste. Agrokor će imati poseban tretman ministra financija, ne samo njega, već i premijera i cijele Vlade. Zato je normalno što Agrokor nije na listi srama, nije među poreznim dužnicima, iako su dugovi do ruba doveli cijelu kompaniju.

Todorić je svojim poslovnim pothvatima doveo u ozbiljne probleme hrvatsku vanjsku politiku, iako se nikada njome formalno nije bavio. Kad bi država neku tvrtku odlučila prodati, svi bi se digli na noge, pogledajmo samo slučaj autocesta ili HEP-a, ali ti kriteriji ne postoje u Gazdinom slučaju, iako je njegova firma veća od bilo koje državne. Izlišno je i spominjati referendum, što građani Hrvatske misle važno je koliko i lanjski snijeg. Ali zato imamo posve drugi problem. Ulazi ozbiljan ruski kapital u upravljačku strukturu najveće hrvatske kompanije, zato što se Todorić prekomjerno zadužio kod ruskih bankara. Pa neka sada ministar vanjske politike Davor Ivo Stier ide u Bruxelless ili kod američkog veleposlanika objasniti zašto osvajanje ruskog kapitala ne treba imati negativnih posljedica po međunarodnu poziciju Hrvatske. Ako ga ovi uopće žele slušati. Alternativa je također ozbiljna i prijeteća po Hrvatsku, jer naravno da ima i drugih kreditnih linija kako bi se isplatila Sberbanka, europske, američke ili neke druge banke bit će spremne uletjeti i spašavati stvar. Ali povrat takvog kredita ne ide samo kroz kamate, prevelik je zalogaj u pitanju, tako i ovisnost države o stranom kapitalu ima postati još veća, time i njihov utjecaj na hrvatsku unutarnju politiku, poglavito u ekonomiji, s naglaskom na poticaj nastavka privatizacije svega i svačega po već viđenim lošim modelima, kao u slučaju Ine, HT-a, cijelog bankarskog sektora.

Naravno da je na udaru i demokracija, njezini temeljni postulati. Na slučaju Agrokor vidimo da izlazimo na izbore i glumimo kako odlučujemo o vlastitoj budućnosti, ali se svi zajedno ne možemo mjeriti s malim prstom Ivice Todorića, koji sam cijelu državu potresa iz temelja. Pitati danas je li bilo pametno dozvoliti toliko okrupnjavanje Agrokora, silnu proizvodnju hrane usmjeriti na jednu adresu, jednako je plakanju za prolivenim mlijekom. Tko se uopće sjeća kolektivne propasti gotovo svih malih trgovaca prehrambenih proizvoda, kvartovskih dućana koji su nestajali jedan za drugim i bili doslovno požderani u konkurenciji moćnih trgovačkih lanaca. Naravno da je država mogla olakšati uvjete poslovanja malim trgovcima i propisima usmjeriti dio proizvodnje hrane prema njima, bilo bi to vizionarski i odgovorno. Ali nitko na vlasti za to nije mario dva i pol desetljeća.

I gdje smo sada? Todorić je gazda Hrvatske. Prevelik da svi mi ne bismo plaćali njegove dugove. Ujedinjeni u istom cilju. Da onih 150.000 ljudi i dalje ima gdje raditi, makar za mizeriju. A Gazda na kraju zadrži svoj dvorac, vile, jahte i ostalo, stil života dostojan navika novopečene tajkunske aristokracije, tog biserja Hrvatske. Ludost, sve je to ludost, naravno. I nepravda. Užasna nepravda. A kapitalizam? Kapitalizam je bolest našeg doba. Ali to čak nije uputno javno govoriti. Sloboda govora je toliko ogromna da ćete biti ismijani. Zato država mora pomoći Agrokoru. I pritom neće učiniti baš ništa kako sutra ponovo ne bismo imali Todorića umjesto Todorića. Umjesto Gazde - Gazdu.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka