Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 27° 1
Sutra: 21° 25° 1
18. rujna 2018.
Eto ti bloga! Darka Pajića

Ljudi odlaze

Ljudi odlaze
Ljudi odlaze
Autor:
Objavljeno: 13. prosinac 2010. u 20:00 2010-12-13T20:00:00+01:00

Ako novinarski posao išta vrijedi već će se naći formula opstanka makar sutra tekstove morali urezivati dlijetom u kamen. Ako ne vrijedi možda i ne treba žaliti za nama

"Da je tebi stvarno stalo do Novog lista ti bi istog trena dao otkaz". "Kako to misliš", upitao me zbunjeno kolega iz foto službe.

"Teorija je sljedeća", objašnjavam. "Je li istina da naša Uprava već godinama tupi kako moramo smanjiti troškove, jer srljamo u propast brzinom vlaka u Albaniji, polako, ali sigurno. Jest. Istina je i da nam stalno govore kako nas ima previše i treba smanjiti troškove, podijeliti otkaze, makar i poštom. A vidiš, ti opet svaki dan dolaziš u firmu. Tu kao nešto radiš od jutra do mraka, nerviraš se, maltretiraš sebe i druge umjesto da nam svima pomogneš i odeš. Priznaj, uzimaš i plaću, čak i ne kupuješ novine na kiosku, već uzimaš besplatne primjerke.  Čovječe, jesi ti čuo za recesiju?"

Sad me već gledao kao da sam poludio. Skoro se iznervirao dok nije shvatio zajebanciju. Bez nje čovjek teško može ostati donekle normalan u ulozi poslušnog kotačića u mašini s ambicijom pukog preživljavanja u raljama svakodnevice.

A onda su uhapsili Sanadera i sve se okrenulo naopako. Nije prošlo dugo priveli su i Ježića, pa doslovno više nisam imao pojma kako nastaviti započetu priču.

Pao mi je na pamet odavno bivši vlasnik "Novog lista", koji je prije nekih pet-šest godina pred okupljenim radnicima opisivao zloguku budućnost firme, koja nam se smiješi i zatim nadobudno parafrazirao čuvenu krilaticu ubijenog predsjednika SAD-a, Johna Kennedya: "Ne pitaj što Novi list može učiniti za tebe, već što ti možeš učiniti za Novi list."

Davno je bilo, ali znam da sam se duboko zamislio nad tom umotvorinom i nastavio raditi isto što i prije. Nedugo nakon toga on je prodao svoj udio i otišao. Valjda je shvatio da se više ništa ne može učiniti.

Ni mi zasad nismo propali, iako i dalje govore da imamo dobre izglede. Pregazilo nas je vrijeme, a ljudi nemaju za kruh, kamoli za novine. Ionako sve vide na Internetu, sasvim besplatno. Sad nam je i vlasnik u zatvoru i pitanje je što učiniti? I odgovor je sasvim jednostavan. Ništa posebno. Raditi svoj posao što je bolje moguće.

Ako taj posao išta vrijedi već će se naći formula opstanka makar sutra tekstove morali urezivati dlijetom u kamen. Ako ne vrijedi možda i ne treba žaliti za nama.

Teško je ipak ostati imun. Ljudi odlaze. Tiho, nitko se previše ne obazire. Nema više Kiki, otišla je Dea, ide Hrvoje u Zagrebu. Odlaze i drugi, mladi, kreativni i pametni. Otišli su Boro i Tanja u mirovinu. Uskoro će Cvijo i Šuljo, jednako samozatajno. A nije da se nemaju za čim osvrnuti. Pun mi je k... tog jednosmjernog prometa. Da se bar »Duka ma non tuka« vrati. Mnogima nedostaje.

Vremena su baš ružna. I nekako se sve više pribojavam pitanja. Tko ostaje? Ostaju li ljudi? 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka