Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
22. rujna 2018.
Tribina »B« Darka Pajića

kolumna Kiklop našeg doba

Arhiva NL
Arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 3. veljača 2017. u 20:16 2017-02-03T20:16:32+01:00

Taj nije bio u vojsci, aktivno se bavio sportom. Ali je gladan. Mladog topovskog mesa. I nije ga briga što će mnogi zbog prisilnog vojnog roka dobiti još jedan razlog. Za bijeg iz Hrvatske

Čovjeka uhvati jeza kad shvati da istovremeno i Srbija i Hrvatska razmišljaju o uvođenju obveznog vojnog roka. Ne nedostaje zajapurenih nacionalista na obje strane, koji bi uskoro mogli odlučivati o korištenju ročne vojske kao topovskog mesa. Naravno, najradije bi okrenuli puške jedni na druge, pa u priči o vojnom roku u stvari govorimo o nostalgiji za ratom na obje strane. I svemu onome što je rat donio pojedincima. Stvorene su vojne karijere, povlaštene mirovine, isplivao je i talog ratnih profitera, preko noći su nastali tajkuni i novopečeni vlasnici firmi stvorenih u socijalizmu. Iznad svega, u Srbiji i Hrvatskoj imamo niz generacija političara, koji pobjeđuju na izborima busajući se u nacionalna prsa uz rebrendiranje ustaštva i četništva, poraženih i zločinačkih pokreta u Drugom svjetskom ratu, koji se uz grubo prekrajanje i lažiranje povijesti, veličaju kao nove vrijednosti u 21. stoljeću. Zemlja je plodna. A krvava zemlja daje krvave plodove.

Propagandni spot za dobrovoljce u Srbiji koji se vrti na tamošnjoj nacionalnoj i ostalim televizijama, izgleda ovako. Dva mladića igraju košarku, padne trica bez kostiju, a treći dolazi i pita košarkaša zašto se prijavio u vojsku. »Malo da promenim, red, rad i disciplina. Ćale mi bio u vojsci, deda mi bio u vojsci, zato što volim ovu zemlju«, odgovara mladić i zatim slijede kadrovi polaganja zakletve. Rado ide Srbin u vojnike. A Hrvat ga prati. Jer koliko sutra, slična reklama, s nešto manje ekavice, mogla bi se gledati u Hrvatskoj. Model je isti.

U Srbiji su spremni izdvojiti oko 70 milijardi dinara, ili oko 600 milijuna eura, za vraćanje obveznog vojnog roka od 6 mjeseci. Imaju viška novca. Zanimljivo je da tamo, tako bar kažu ankete, najviše podržavaju vraćanje vojnog roka ljudi stariji od 40 godina, koji su davno odslužili svoje. U Hrvatskoj anketa nema, nije se stiglo time baviti, jer je ideja plasirana iznenada, bez javne rasprave i zakonskih prijedloga, bez preciznih izračuna koliko bi to koštalo. Ljetovanje u uniformi suludo je samo po sebi, jer bi usred sezone, kad ljudi u Hrvatskoj mogu pronaći posao i nedostaje radne snage, mladi morali odlaziti s posla kako bi naučili stupati bojevim korakom po vrućini, dizali se ranom zorom, učili spremati krevet, rastavljali pušku i prošli tečaj prve pomoći.

Premijer Andrej Plenković želi uvesti vojni rok i popularizirati vojsku među mladima, iako bi to i njemu dobro došlo, jer vojsku nije služio zbog anemije. Ni riječi od njega o problemu priziva savjesti, civilizacijskoj potrebi poštovanja stava svakog pojedinca u pravu na odbijanje puške u vlastitim rukama. Od jednog ozbiljnog predsjednika Vlade očekivao bi se i nekakav stav o smislu obvezne vojske u malim državama kakva je Hrvatska. Čemu članstvo u NATO-u ako su moguće ugroze zbog kojih treba imati izviđače na ljetnom vojnom roku, koji bi ujedno bio i svojevrsna regrutacija za buduće vojne profesionalce.

Bilo bi zanimljivo kad bi se provela anketa o tome trebaju li hrvatski vojnici ratovati u Afganistanu, Siriji, Ukrajini...? Za čije interese? Pa nitko realan i dobronamjeran valjda ne misli da su američki dronovi i bombe doista uveli demokraciju, mir, red i blagostanje na Bliski istok, pa im treba pomagati i tamo slati hrvatske vojnike. Možda bi se na referendumu spoznalo da Hrvati baš i nisu skloni uvođenju vojnog roka, pa nije uputno riskirati.

Zadnja institucija na ovim prostorima koja je imala obvezni vojni rok u dužem mirnodopskom razdoblju bila je Jugoslavenska narodna armija. A svi znamo kako je to završilo. Vraćati se na stara rješenja mogu samo neodgovorni političari. Kad maknemo na stranu razne Afganistane i Sirije, ne treba biti vidovit kako bi se spoznalo gdje bi sutra vojnici mogli ratovati za otadžbinu/domovinu. Pogledajte BiH. Podijeljenu, opljačkanu, nefunkcionalnu državu s tri entiteta, tu bačvu baruta u kojoj samo fitilj treba pripaliti. Gdje tijela tisuća mrtvih još nisu ni pronađena ni pokopana, a mržnja i osveta čekaju pogodan trenutak. Zato je bolje da nema obveznog vojnog roka. Tih 400 do 500 milijuna kuna godišnjeg izdvajanja iz hrvatskog proračuna za mjesec dana prisilnog ljetovanja u vojarnama u Kninu ili Benkovcu bolje je potrošiti na reformu obrazovanja ili zdravstva. Taj je novac dragocjen. A militarizacija hrvatskog društva suvišna.

Atmosfera podsjeća na »Kiklopa«, roman u kojem je Ranko Marinković pisao o vojnoj zvijeri što proždire ljude. Njegov se junak Melkior Tresić izgladnjivao kako bi dobio anemiju i izbjegao novačenje u vojsci i odlazak u rat. A Kiklop našega doba? Taj nije bio u vojsci, aktivno se bavio sportom. Ali je gladan. Mladog topovskog mesa. I nije ga briga što će mnogi zbog prisilnog vojnog roka dobiti još jedan razlog. Za bijeg iz Hrvatske.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila