blog Izvanredne vijesti s Matić poljane

Nema na televiziji ništa gore od izvanrednih vijesti. Generacija koja je preživjela rat u devedesetima pamti ta izvanredna uključivanja u razne užase, granatiranja, opće opasnosti u ovom ili onom gradu, barikade, unproforce i sto drugih nevolja.

Činilo se tih godina da su svake vijesti izvanredne, čak i one koje idu u redovnom terminu.

 Ako je gdjegod i bio poneki malo mirniji dan, išla bi barem zloguka prognoza da to neće još dugo potrajati, a sve začinjeno s raznim prijetnjama zajapurenih luđaka kakvih nikada nije manjkalo na prostoru koji se nekad zvao Balkan, a danas mu tepaju i nazivaju ga regijom ili regionom.  

Oni malo mlađi što su umjesto rata radije gledali crtane filmove vjerojatno se sjećaju izvanrednih vijesti zbog 11. rujna kada su srušeni WTC tornjevi u New Yorku. Tih dana su kamere iz minute u minutu u naše globalno selo donosile prizore sa zgarišta najvećih svjetskih nebodera zbog kojih su poslije amerikanci napali, bombardirali i ubili podosta nevinih tražeći teroriste po svijetu.

Oni još mlađi, a tih stvarno ne može biti puno, jer danas nerijetko i curice rađe gledaju dnevnik nego Jagodicu Bobicu, sjećaju se tsunamija u Japanu i izvanrednih vijesti o prijetećoj katastrofi u nuklearki Fukushima kad se jednostavno moralo pratiti sve što se zbiva s reaktorom, curenjem radioaktivnog materijala uz prizore hrabrih japanskih radnika, koji  riskiraju živote da bi spasili sunarodnjake, a možda i cijeli svijet.

Ali, neki dan, bit će nešto prije šest popodne, baš u vrijeme one emisije u studiju HTV-a, odjednom su na vrhu ekrana krenula zlokobna slova, onaj uznemiravajući prizor za sve vas mlađe, srednje mlade ili najstarije. Javljaju naravno da za manje od deset minuta idu izvanredne vijesti zbog nevremena u Hrvatskoj.

I čovjek lagano počne grickati nokte, pogledava na sat, pa onako nesvjesno prošeće do prozora, proviri da vidi jel ima neki extra kijamet, padaju li sjekire ili je barem bandera poklopila nepropisno parkirane aute pred zgradom.

Odvrtile se na kraju i te beskrajne minute, odjavili su u tri riječi onu emisiju i nekako ubrzano prolijeću imena na špici dok nad glavom lebdi pitanje što se to moglo dogoditi. Sve je utihnulo. Čak je i u stanu u prizemlju, gdje se odvijao redovni sat zumbe i pilatesa na crno, odjednom ugašena muzika. 

- Da nije bura srušila Krčki most? Ili je Čačić ukrao Kerumov Ferarri i vozi pogrešnim trakom prema Maslenici? Mora da je ozbiljno ako prekidaju program zbog izvanrednih vijesti.

Konačno, vijesti počinju. Voditeljica srećom izgleda normalno, nije unezvjerena i začudo prve njezine rečenice govore o tome da pada snijeg u Hrvatskoj. Vidi Boga ti! Usred zime pada snijeg. A nije to sve. Puše i bura. Orkanska. Idu i prizori Dalmacije, djeca se grudaju, stariji kližu i u tren oka izvanrednih vijesti nema više. Ličile su na proširenu vremensku prognozu, totalna prevara.

U prizemlju se opat pali muzika i čuje se tapkanje nogu. Danas je zumba. 

Razumnom čovjeku teško je ostati miran. Ispada da treba izbjegavati televiziju, jer je čak i zima dovoljna za stvaranje histerije i nesigurnosti. Plaćamo pretplatu da nam uliju strah u kosti, a najgore tek slijedi. Sad će krenuti poplave, pa masovne i krvave demonstracije po Grčkoj, Europi i svijetu tako da bi tek moglo biti razloga za izvanredne vijesti.

Zamislite samo što bi bilo da je televizija postojala u prošlosti kad su zime bile još gore nego danas. Da je 24. veljače 1944. godine vladala današnja tv-euforija ne bi se na Matić poljani smrznuli samo partizani, niti bi sve ostalo na onih 26 kamenih statua, koje se u dugoj koloni protežu po obroncima ove doline u Gorskom kotaru.

Bilo bi smrznutih tridesetak, možda i više, a najsigurnija oklada bili bi novinar i snimatelj s RTL-a, HTV-a i još jedan par za Novu, svi ovi što se jadni već tjednima moraju javljati uživo i dokazivati kako je baš tamo neviđeno jaka zima. Netko svaki sat, netko svakih pola sata, odgovaraju na uglavnom uvijek isto pitanje nastojeći obavljati svoju dužnost, podići gledanost, opravdati dnevnicu i ispuniti kvotu priloga na temelju kojih bi prije ili poslije mogla kapnuti plaća.

Ovako bi 1944. izgledale izvanredne vijesti iz studija na Prisavlju.

- Šta ima novo na Matić poljani, puše li bura, jel snijeg prestao padati, pitala bi zabrinuto voditeljica.

A novinar s terena javljao bi zajapuren i crven u licu, dok mu led na obrvama magli pogled, a vijavica odvlači mikrofon.

- Evo već desetak partizana ne miče prstima, većina stoji ukopana u mjestu. Teško je reći šta je s onima na čelu kolone, jer je vidljivost najviše tri metra. Prema iskazima očevidaca nekoliko partizana pojeli su vukovi, a ostali su izgubljeni u potrazi za zemunicom u kojoj se navodno nalazi bolnica. Studio?

- Da, da čujemo se. Mi s pozorom pratimo sve što se zbiva na Matić poljani. Recite nam u kakvoj ste vi situaciji na terenu, prijeti li peta kolona i domaći izdajnici?

Kamera se opet uključuje. Usred najgore vijavice reporter se više dobro i ne vidi, samo ljudski obris koji drži mikrofon. Ali, glas je začudo još bistar.

- Nema ovdje nikoga iz sela. Jedino mitraljezac Boro daje znakove života. Zapalio je sav drnč, pa se grijemo ovdje. Ali bojim se da nećemo dugo, pa možda ne bi bilo loše da nam pošaljete akumulator i kablove koje bismo spojili na kleme ako nađemo seljaka koji ima auto, jer je naše redakcijsko vozilo zapelo pod snijegom dolje u Mrkoplju. 

Kamera bi se utom vratila u studio zbog uvaženog gosta, vojnog analitičara koji bi stao objašnjavati zamke najnovije njemačke ofanzive i povlačiti zamišljene linije fronte između Male i Velike Kapele. Na kraju, taman pred kraj predviđenog termina izvanrednih vijesti voditeljica bi pokušala još jednom uključiti novinarsku ekipu na terenu. Prizor je opet isti, ali još mutniji. Svjetlost loša, očito pada mrak. Više se ni glas reportera ne čuje. Samo voditeljica. 

- Kolega, čujemo li se. Mi vas vidimo, ali vi ne dajete znakove života. Kolega, kolega! Možete li bar mrdnuti prstima da znamo jeste li živi. Kolega...

Eh, to bi bila prava ekskluziva. Čisti "prime time television". Odjava i špica uz prizor zaleđenih novinara i partizana u Gorskom kotaru. A ne ovo danas.

Fali im samo Whitney Houston na Matić poljani.

• 
  Mate Francuz   Objavljeno: 16. veljače 2012. u 5:32

  GREŠKA!GREŠKA! KO RADI TAJ I GRIJEŠI! SA TERENA IDE OVAKO:
  Evo već desetak partizana ne miče prstima, većina stoji ukopana u mjestu teško je reći šta je s onima na čelu kolone jer je vidljivost najviše tri metra prema iskazima očevidaca nekoliko partizana pojeli su vukovi a ostali su izgubljeni u potrazi za zemunicom u kojoj se navodno nalazi bolnica nema ovdje nikoga iz sela jedino mitraljezac Boro daje znakove života zapalio je sav drnč pa se grijemo ovdje ali bojim se da nećemo dugo pa možda ne bi bilo loše da nam pošaljete akumulator i kablove koje bismo spojili na kleme ako nađemo seljaka koji ima auto jer je naše redakcijsko vozilo zapelo pod snijegom dolje u Mrkoplju.

  • Odgovori
  • Preporuči  
  • Prijavi
• 
  Tony Soprano   Objavljeno: 16. veljače 2012. u 2:15

  Skoro, pa mi je žao što nisam bio partizan na Matić Poljani.
  Pa da tom jebenom novinaru kažem:
  "Odjebi"!!!
  I umro bih... s guštom.
  Smrznut u kamenu.

  P:S:
  Ispričavam se na neprimjerenom riječniku, jednostavno nisam mogao odoljeti.
  Što je previše, previše je.

  • Odgovori
  • Preporuči  
  • Prijavi
• 
  gospodin Cvetko   Objavljeno: 15. veljače 2012. u 16:02

  hm hm hm ... Razumnom čovjeku teško je ostati miran ... Fali samo Whitney Houston na Matić poljani ... a Majkl Đekson nam zamislite ode lani .. i stvarno kad sve ovo čovjek čita sretan je što je uopće živ ... jer tim
  partizanima avanturistima nitko nije kriv .. pa Whitni i taj Majkl ako čovjek malo bolje promisli .. nastradali su samo od blagostanja ... i sva sreća da u našoj državi ipak nije došlo do uvoza i tog sranja ... ovako u životu
  punom teškoća prepreka i barijera ... je pravi način da se stekne karijera ... stečajevi bankrot rezovi štednja
  rad na crno ... sve je puno suspensa i andrenalina ... to je uzbudljiv i poticajno kreativan život ... da je prava milina .. a što se tiče heroja Matić poljane .. tužno i žalosno .. al bolje da ih svi zaborave .. jer se danas novi
  pretvorbeno tranzicijski vitezovi u svim domovima kao i u Hagu svečano ponosno i u inat svima .. slave ..

  • Odgovori
  • Preporuči 2
  • Prijavi
• 
  u.prolazu   Objavljeno: 15. veljače 2012. u 9:33

  svakako izbjegavati tv i njihove senzacije, kreiranje simulacija, prezentacija i mogućih scenarija za iskakanje vlakova, padanje snijega, širenje svih tipova gripa i sl.

  • Odgovori
  • Preporuči 2
  • Prijavi