Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 1
Sutra: 8° 8° 1
15. studenoga 2018.
Tribina "B" Darka Pajića

kolumna Izbornu šutnju treba ukinuti

ilustracija
ilustracija
Autor:
Objavljeno: 10. rujan 2016. u 19:02 2016-09-10T19:02:24+02:00

Izborna šutnja predstavlja zastarjeli i prevaziđeni institut, čija primjena može biti isključivo selektivna, a svaki selektivni zakon ne može biti dobar

Trebalo bi staviti brnjicu na usta na izborni vikend. Što smo gledali, gledali smo. Što smo čuli, više nećemo. Objektivno, bilo je takvih ludorija, banalnosti i prizemnih svađa u kampanji da gubitak nije velik. To je kao u onom vicu koji kaže: Jedina dobra stvar od izborne šutnje jest to što imamo barem dva dana kad nas političari ne lažu. U tom smislu nije ni loša ta ideja o mirnoj kontemplaciji birača dok razmišljaju što napraviti. Tako barem kaže teorija. Međutim, u praksi se šutnja nikada u potpunosti ne poštuje, pa tako neće ni sada.

Nije razlog za strahovanje predviđenih tri tisuća kuna kazne za fizičku osobu, 10 do 30 tisuća za kandidata koji prekrši šutnju te čak do pola milijuna kuna za stranku koja se »zaleti« u nedozvoljenu zonu. Kažnjavanje je rijetko, teško je i uhvatiti prekršitelje. Iako je članak 35. Zakona o izborima tu sasvim jasan i kaže da je »zabranjeno javno predstavljanje i obrazlaganje izbornih programa, nagovaranje birača da glasuju za određenu kandidacijsku listu ili kandidata, objavljivanje procjena izbornih rezultata kao i objavljivanje prethodnih, neslužbenih rezultata izbora, izjava i intervjua sudionika promidžbe te navođenje njihovih izjava ili pisanih djela«. Kad bismo živjeli u 19. stoljeću imalo bi to smisla. Ovako je šutnja teatar bizarnosti i apsurda. Najveći razlog je naravno internet, izuzetno široka i slabo kontrolirana platforma, koja se naravno ne može i ne treba ograničavati. Osim što bi svaka cenzura bila neučinkovita, predstavljala bi i udar na slobodu korištenja modernih tehnologija komunikacije. To ne treba podržati u ime bilo kojeg cilja, a kamoli provođenja izborne šutnje. Tu apsurdi tek počinju.

Kad bi se u ovom tekstu izrijekom spomenuo bilo koji kandidat, navodile njegove poruke ili sugerirao izbor biračima, izdavač se vjerojatno ne bi dobro proveo. Tiskani medij je takav. Papir je dokaz i tu nema igre. Ali zato na društvenim mrežama vlada pravi kaos. Možete, pod ovim ili onim imenom raditi što god vam padne na pamet. Objavljivati bilo kakav sadržaj, bombardirati predizbornim porukama birače, doslovno ih gnjaviti klasičnim oglasima. Nikome se ništa neće dogoditi. Bilo je ranije više primjera slanja SMS poruka u vrijeme predizborne šutnje sa oglasima i pozivanjem birača da glasaju za ovu ili onu političku opciju. Elektronska pošta nedozvoljenog sadržaja uredno ide. U poštanskom sandučiću ćete pronaći letke i poziv da zaokružite određenu listu. Mogu vas i nazvati na telefon i nagovarati. Sve to se doista i događa. I nikome ništa. Kad bi se načelo predizborne šutnje doista striktno provodilo bilo bi potrebno čak i sklanjati ranije objavljene tekstove s portala koji se tiču izbora kako im korisnici ne bi mogli pristupiti. Što bi bilo sasvim suludo. Komentari, anonimni ili putem facebook profila ispod bilo kojeg teksta mogu biti bilo kakvog sadržaja. Naravno da tu ima i profesionalnih agitatora. Hoćemo li zbog toga kažnjavati novčano administratora portala ako nije na vrijeme reagirao i izbrisao neprimjeren tekst. Koji bi se rok uopće tu propisao? Pet ili dvadeset minuta, jedan, dva ili pet sati? Pitanje i što ćemo s predizbornim plakatima. Oni su tu i u vrijeme šutnje i tjednima kasnije dok ih komunalne službe ne uklone.

Zbog svega navedenog izborna šutnja predstavlja zastarjeli i prevaziđeni institut, čija primjena može biti isključivo selektivna, a svaki selektivni zakon ne može biti dobar. U SAD-u izborna šutnja nikada nije postojala za razliku od većine europskih zemalja, iako i tu ima iznimki. Hrvatska je tu dio europske tradicije, a u negativnom smislu posebni smo samo zbog neshvatljive odredbe iz Zakona o izboru predsjednika RH, koji ne propisuje nikakvo kažnjavanje za kršenje izborne šutnje. Pa tu može svatko raditi što mu se svidi.

Američki primjer ipak ne treba kopirati do kraja. Institut izborne šutnje treba ukinuti, ali ne sasvim, jer je potrebno zaštititi biračka mjesta u cijeloj zemlji od stranačkih simpatizera i spriječiti ih da maltretiraju birače pri dolasku na glasanje, dijele letke i povlače ljude za rukav. Objektivno bi bilo više incidenata, moguće je čak i na granici fizičkog sukoba, a takve neželjene scene je dobro prevenirati. Barem dok demokratska zrelost i politička kultura, odnosno tolerancija i uvažavanje prava na drugo i drugačije mišljenje u Hrvatskoj ne bude na daleko većoj razini od sadašnje. Samo u nedjelju bi svi kandidati, svi predstavnici stranaka, morali šutjeti do 19 sati i samo njih treba kažnjavati ako nemaju elementarnu političku kulturu. A sve ostalo ne treba ograničavati. Svjedoci smo, izbornu šutnju ionako nitko ne može kontrolirati. Zašto da se lažemo?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka