Kad bi se kojim slučajem ostvarila predizborna ideja čelnika Mosta Bože Petrova o učestalom raspisivanju referenduma za svako iole važnije političko pitanje, kad bi jednog dana krenulo izjašnjavanje o tome treba li ukinuti HRT pretplatu, loše bi se proveli na nacionalnoj dalekovidnici. Ne treba sumnjati da bi barem 90 posto građana bilo izrijekom protiv HRT-ovog nameta. Tko još želi izdvajati mjesečno 80 kuna ili još gore, završiti kao predmet ovrhovoditelja HRT-a, koji će vam lagano natovariti za dug od nekoliko stotina kuna troškove ovrhe od još 1.000 kuna. Jer su na HRT-u spremni progoniti svoje gledatelje doslovno do zadnje lipe u džepu ako se usude zaboraviti poneki račun. Nema tu iznimke, možete biti umirovljenik, možete biti nezaposlen, možete biti samohrani otac ili majka, dnevno kopati po kantama za smeće, jer nemate što jesti...

Zato je licemjerno vidjeti v.d ravnatelja HRT-a Sinišu Kovačića kako zapomaže i moljaka da se pretplata nipošto ne smanjuje. Iako se taj isti čovjek prije samo tri mjeseca, u vrijeme kada se kandidirao, zalagao za simbolično smanjenje pretplate, doduše samo do desetak posto, ne više. A sada kad je Most od HDZ-a zatražio da se pretplata doista smanji sa 80 na 65 kuna, Kovačić je prekjučer zavapio da se to ne čini i odjednom dosjetio svih mogućih argumenata o tome koliko je HRT važan i nezaobilazan dio života svakog građanina Hrvatske.

Kako živimo u sve modernijem tehnološkom dobu, daleko od onih vremena kad su postojala svega dva ili tri programa na televiziji, ideja pretplate odavno je zastarjela. To i nije pretplata već porez na svakog tko ima televizor, gledao HRT program ili ne. Radio pak možete isključiti samo ako ste tehnološki zapeli u 19. stoljeću. Nemate mobitel, nemate auto-radio, nemate nikakav prijemnik, nemate baš ništa na čemu se radio može slušati. A to je stvarno raritet. I nije to jedina prevara i nasilje nad pretplatnicima. Kad se uvodio digitalni signal prije 5-6 godina, sve reklame govorile su o uvođenju još boljeg signala od prijašnjeg, čistoj, doslovno savršenoj slici na ekranima. Natjeralo se ljude da kupuju posebne prijemnike, a onda je ispalo da u zabačenijim dijelovima Hrvatske signala gotovo i nema. Tako je i danas. Ili slika nestane čim se pojave dva oblaka na nebu. I nikom ništa, iako se pretplatnike tretiralo kao glupe magarce.

Smisao tv-pretplate leži u potrebi zadržavanja jednog kvalitetnog medijskog servisa na kojem ne dominiraju komercijalni sadržaji. Nema toliko reklama, ali bi zato trebalo biti puno kvalitetnog sadržaja, prostora za kulturu, znanost, edukativne programe, za pluralizam i različitost mišljenja, za visoko profesionalno, etično i pošteno novinarstvo lišeno sluganskog mentaliteta prema bilo kojoj političkoj opciji. Međutim, baš je Kovačić, od HRT-a napravio medij s naglašenim crkveno-desničarskim sentimentom kao nitko prije njega. Poskidao mnoge urednike i novinare, koji mu se nisu sviđali ne mareći pritom previše za kvalitetu.

Taj »užitak« moguć je zbog svote od 1,2 milijardi kuna, koja se godišnje prikupi od pretplate. Ogroman novac, ali se 75 posto prihoda HRT-a troši na plaće i ostatak hladnog pogona, a samo 25 posto za programske sadržaje. Ravnatelj primjerice ima oko 42.000 kuna plaće bruto i nije mu loše, a nije mu ni neugodno, iako 218.000 umirovljenika s mjesečnim prihodom manjim od 1.500 kuna, uredno plaća tu prisilnu pretplatu. HRT pritom ne žali dati desetke milijuna kuna Odvjetničkom uredu Hanžeković kako bi utjerao njihove dugove. I kad se sve ove brojke sagledaju čovjek se zapita kako je uopće moguće da postoji i jedna jedina komercijalna televizija koja se ne zasniva na obveznoj pretplati. A ipak mogu, spomenimo samo televiziju N1, svakog dana realizirati bolji, objektivniji i profesionalniji informativni program od HRT-a.

Glupost je neuništiva, davno su to vizionarski konstatirali KUD Idijoti. A ovdje se od ljudi radi idiote. Jer, nitko nema pravo odbiti gledanje i slušanje HRT-a ako mu je ponuđeni program loš. Neisporučena usluga mora se platiti. Izbor ne postoji, iako rješenja ima. Program se može kodirati, mogu se uvesti pretplatničke kartice, pa tko hoće gledati HRT, treba i platiti. A tko neće, slobodno mu bilo. Loša je strana tog koncepta samo u činjenici što bi javna televizija nestala. Ali nje ionako nema, baš je Kovačić puno napravio u tom smislu. Što prije ode s HRT-a to bolje. Problem će svejedno ostati. Besmisleno je prisilno plaćati loš HRT-ov proizvod. Osim ako ne vjerujemo da je glupost doista neuništiva.