Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 1n
Sutra: 22° 28° 1
19. rujna 2018.
TRIBINA »B« Darka PAJIĆA

kolumna Drugi dom baršunastog premijera

Drugi dom baršunastog premijera
Drugi dom baršunastog premijera
Autor:
Objavljeno: 8. listopad 2016. u 22:50 2016-10-08T22:50:00+02:00

Tko je Andrej Plenković? Doznat ćemo sigurno, četiri godine će nam pokazivati, iz dana u dan. Bude li slijedio svoje prethodnike postat će apsolutist, savršeno sposobni sveznadar, narcis i egoist, okružen poltronima i klimavcima, koji ga nikada neće kritizirati. Takvo je nasljeđe u ovoj zemlji. Više ili manje, svi su bili takvi. Tuđman, Račan, Sanader, Kosor, Milanović, Karamarko... Čak i oni mekši i tolerantniji kao što je bio pokojni Ivica Račan, morali su u svojim mandatima biti centar svega što se zbiva u državi. Taj programirani fotorobot hrvatskog premijera karakterizira nedovoljno zrelu državu manjkave demokracije i slabih institucija, nedovoljno tolerantno društvo, tranzicijsko, na razmeđi beskrupuloznog kapitalizma i nasljeđa balkanskog divljaštva. To je Hrvatska, to je ujedno i kalup u kojemu se mora smjestiti lik i djelo Andreja Plenkovića.

Čini se izvjesno da novi mandatar u ponedjeljak na Patovčak ima odnijeti dosad rekordan broj potpisa saborskih zastupnika, koji mu dugoročno ostavlja u džepu alternativu preslagivanja ukoliko iz bilo kojeg razloga Mostov vagon otpadne iz HDZ-ovog vlaka. Plenković nije nikakav mesija, novi Tito, nije Tuđman, nipošto ne bi ni trebao biti. Hrvatskoj ionako ne trebaju lideri takvog tipa od kojih će se nasilno stvarati kult ličnosti, koji će kontrolirati medije, gušiti pluralizam u društvu i ponašati se kao da baš uvijek o svemu sve znaju. Plenković nipošto ne bi smio nalikovati primjerima iz susjedstva. Recimo srpskom kolegi Aleksandru Vučiću kod kojeg je mesijanska crta sveprisutna i samonametnuta kao aksiom njegova političkog djelovanja i autoritarne komunikacije, jer Vučić sve uvijek najbolje vidi, zna i tumači. Plenković ne bi trebao sličiti ni Milanoviću, koji je zaklinjući se u tim i samostalnost tima ljudi kojeg predvodi, izgradio podaničku piramidu oko sebe stvorivši kult nedodirljivog unutarstranačkog vođe, koji isti status nikada nije opravdao na čelu države. Sličnu poziciju izgradio je i Sanader u HDZ-u svog vremena, jer Ćaći nitko ništa nije mogao sve dok silna korupcija unutar HDZ-a nije rasturila njegovu političku karijeru. Jednako je loš primjer Tomislava Karamarka, koji s punim pravom tavori na marginama bilo kakve političke karijere, zaboravljen od onih koji su se do jučer kleli u njega. Presvukli su kožu, uvukli se pod tople skute novog šefa HDZ-a i čekaju nagradu.

Može li ipak novi premijer biti drukčiji? Plenković po civiliziranosti i odmjerenosti svojih izjava i političkih stavova, po stilu ponašanja i komunikacije, najviše nalikuje Ivici Račanu. On bi mogao biti »baršunasti« premijer. Ideološki nejasan, nesklon radikalizmu, nekonfliktan što je Hrvatskoj potrebno, čovjek okupljanja i kompromisa. Istovremeno i pomalo dosadan, beskrajno politički korektan. Originalan tek u jednom dominantnom obilježju njegove biografije. Nikada ranije Hrvatska nije imala predsjednika Vlade, koji se u tolikoj mjeri politički izgradio izvan Hrvatske. Veći dio karijere bio je u diplomaciji ili na europskim funkcijama. On je čak i vlastiti magistarski rad iz 2002. godine posvetio temi integracije Europe u zajednicu država. Plenkoviću je Europska unija svjetionik političkog djelovanja. Sam to najzornije potvrđuje: »Mišljenja sam da se Europski parlament može okarakterizirati kao svojevrstan drugi dom Hrvatskog sabora, jer se propisi koje donosi ili izravno primjenjuju u Hrvatskoj ili ih Sabor prenosi u naš pravni sustav.« Napisao je to u svom životopisu. Bruxelless je dakle drugi dom Andreja Plenkovića. Možda i prvi, to bismo tek mogli spoznati. Tražit će se od njega nastavak prodaje hrvatskog obiteljskog srebra. Autoceste, vode, šume, elektroprivreda, brodari, nautički lanci, hoteli, otoci, niz drugih državnih tvrtki za privatizaciju. Od Plenkovića se kao europskog poslanika na privremenom radu u Zagrebu očekuje poslušnost. Ovisno o situaciji i sukobima unutar moćnih članica EU-a, morat će odrađivati ono što se od njega bude tražilo s posebnim pogledom na provedbi njemačkih interesa i zahtjeva. Što god bude radio kao premijer, bit će usklađeno sa željama izvana. I nema praktično nikakvih izgleda da uđe u ozbiljniji sukob sa europskom administracijom zbog zaštite hrvatskih interesa. To mu je zasad najveća mana.

Dubina krize Europske unije, gdje je na djelu zaštita interesa moćnih članica, dok male zemlje kakva je Hrvatska ostaju na periferiji, traži državnika s kičmom na Markovu trgu. Plenković mora odabrati koji mu je dom draži. Prvi ili drugi? A taj izbor nudi zebnju. Jednom kad završi s mandatom na pladnju će imati nastavak karijere u svom drugom domu. A taj sigurno nije u Hrvatskoj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka