Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 24° 1n
Sutra: 24° 24° 1n
20. rujna 2018.
Eto ti bloga Darka Pajića

blog Blesimetar za izdajnike

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 1. srpanj 2017. u 22:24 2017-07-01T22:24:56+02:00

Jesmo li doista spremni provesti cijeli život ratujući sa Slovencima? Protratiti najmanje nekoliko generacija, koje će stalno gledati i slušati političke elite kako se besplodno svađaju i nadmudruju sa susjedima. Ako problem traje već 25 godina, tko kaže da ne može sve biti isto još 25 godina, možda i više. Zato se treba zapitati je li arbitražna presuda za Hrvatsku baš toliko poražavajuća ili bi ipak bilo razumno prihvatiti je. I tražiti još bolja rješenja u dogovoru sa Slovencima, rješenja koja se tiču kvalitete svakodnevnog života na granici i uz granicu, tako da ljudi koji tamo žive na obje strane, ne osjećaju nikakve negativne posljedice te granice. Ni žilet žicu, ni ograničenje u kretanju, poslovanju, trgovini u pograničnim područjima. Niti Piranski zaljev ne bi trebao biti tako veliki kamen spoticanja ako se na temelju arbitraže pronađu rješenja kojima bi i slovenski i hrvatski ribari imali veća prava i bolje uvjete života i rada. Ako ponovo političari ostanu u svojim rovovima, ništa korisno neće se dogoditi.

Arbitražna presuda se već godinama u hrvatskim medijima tretira kao neželjeno dijete. Rijedak je primjer odluke donesene konsenzusom u Hrvatskom saboru. Međutim, u najkraćim crtama arbitražna presuda može se ocijeniti kao dobar kompromis za obje strane. Hrvatska je dobila veliku većinu kopnenih sporova, a Slovenci izlaz na otvoreno more, što je bilo neminovno i očekivano. S time da valja znati kako taj koridor ostaje hrvatsko teritorijalno more, nije ga nitko poklonio Sloveniji. Slobodan prolaz brodova postoji ionako, polaganje kabela ili cjevovoda nije dramatično ni životno važno pitanje. Ne treba biti tragedija ni povlačenje nove crte u zaljevu.

Ponovimo čega sve vjerojatno ne bismo imali u zadnjih 25 godina da smo se znali dogovoriti. Rješenje problema Ljubljanske banke veći broj zakinutih štediša bi doživio i mogao konzumirati pozitivne učinke dogovora. Hrvatska bi ranije ušla u Europsku uniju da je imala slovensku podršku. Mogao se postići odavno bolji dogovor oko nuklearke Krško, imali bismo manje čekanja na granicama, nitko danas ne bi prijetio proceduralnom gnjavažom na Pasjaku, Rupi ili Bregani i sasvim je moguće da bi RH odavno bila u Shengenu. Da ne pričamo o nizu problema koji nisu ni dotaknuti, a morali su biti. Hrvatska evo već 20 godina ne može nagovoriti Sloveniju da izgradi nekih 40-ak kilometara autoceste do Postojne tako da konačno autocesta Rijeka – Trst postane stvarnost. Sjevernojadranski prometni pravac je u europskim očima jedan prometni koridor na kojem se Slovenci i Hrvati o gotovo ničemu važnom ne mogu dogovoriti. Da se ne govori o boljoj gospodarskoj suradnji u cjelini, rješavanju praktično svih otvorenih bilateralnih pitanja.
Sreća je što su narodi Hrvatske i Slovenije pametniji i razumniji od svojih političara. I uglavnom nikome ne pada na pamet pozivati na međusobnu mržnju, netoleranciju, bojkot bilo koje vrste. Upravo je suprotno, obični mali ljudi u obje države razumiju kako suživot i tolerancija vrijede više od jurisdikcije nad komadom otvorenog mora.

Kaže se da ratovi započinju onda kad diplomacija zakaže. I to je jedini objektivan uspjeh hrvatske i slovenske diplomacije u ovih 25 godina. Ipak se nije zaratilo. Sve ostalo spada u balkansku tragediju i farsu. U kojoj se dvije male i globalno slabo utjecajne države svađaju oko komadića mora, par zaselaka i kuće Joška Jorasa, koji se jedini može smatrati istinskim gubitnikom arbitraže. Ali samo zato što je Joras od prvog dana apsolutno isključiv, nedovoljno tolerantan i nespreman na kompromis. Stoga bi na Jorasovu slučaju valjalo nešto naučiti.

Pokojnog Ivicu Račana proglašavalo se izdajnikom zbog potpisanog sporazuma s Drnovšekom. Danas znamo da je to bila gnjusna laž. Znamo i to da bismo u obje zemlje živjeli bolje da smo taj sporazum bili kadri prihvatiti. Pa opet, 16 godina kasnije, nismo izmijenili kriterije. I danas će skoro svaki političar u Hrvatskoj, premijer ili predsjednica, biti prozvan izdajnikom ako bi pokušao tražiti konstruktivno i realno rješenje. Svih ovih godina poruka s blesimetra glasi: Samo su izdajnici spremni Slovencima prodavati teritorij za koji su krv prolile tisuće i tisuće hrvatskih branitelja. Na takvoj agendi će premijer Plenković, predsjednica Grabar-Kitarović i sva hrvatska diplomacija graditi svoju politiku. Sve dok to budu mogli. Premijer ionako zna da bi mu pala Vlada ako bi od Sabora tražio podršku za bilo kakvo priznavanje arbitražne presude. Stoga će i dalje čitati poruke s blesimetra. Ne mareći za sve ono što ćemo izgubiti u idućih 25 godina, jer ništa nismo naučili. Od Račana – jednog običnog izdajnika.
MDF46691

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila
Zima s pet zvjezdica uz BMW i MINI vozila

Originalni zimski kotači na dar uz kupnju novog automobila