Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 18° 2
Sutra: 18° 18° 2
14. studenoga 2018.
Komentar Darka Pajića

kolumna Bespuća Plenkovićeve vjerodostojnosti

snimio Vedran Karuza
snimio Vedran Karuza
Autor:
Objavljeno: 17. lipanj 2017. u 21:31 2017-06-17T21:31:00+02:00

I sada kad je pronašao jednako bezličnog partnera spremnog na političku trgovinu u liku i djelu Predraga Štromara možemo biti sigurni da od kurikularne reforme na kraju neće biti ništa. Jer ona i nema drugu funkciju u očima vođa novostvorene saborske većine osim izgovora za sklapanje pakta, koji opet nema nikakvog drugog istinskog cilja izuzev samog zadržavanja vlasti.

Makijavelizam? Jer je u politici sve dozvoljeno ako doprinosi ostvarenju cilja. Tome stremi Andrej Plenković. Istovremeno biti lažac i najveći zaštitnik istine. Netko će reći da je to logično nemoguće, jer se istina i laž međusobno isključuju, ali nije tako. Plenković može biti veliki europejac izvan Hrvatske, jer je spreman raditi sve u korist moderne i ujedinjene Europe izrasle na tekovinama antifašizma, a opet blagonaklon spram ploče »Za dom spremni« u Jasenovcu.

Inovativan i hrabar kad najavljuje ubrzanu kupnju Ine od Mađara, senilan i gluhonijem kad to treba doista učiniti. Simpatizer biskupa Košića kad mu to paše, kad ovaj pere Milanovića, a opet se može staviti u ulogu nepravedno optuženog na pravdi Boga kad mu Košić poruči da je obični izdajica. Strogo je principijelan kad podsjeća birače da su Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović prevrtljivo glasali jednako kao i SDP-ovci o povjerenju njegovoj novoj Vladi i prepun pohvala kad ga se upita za zdravlje HNS-ovih zastupnika, koji su ga privremeno ostavili na vlasti, iako su u Sabor stigli nošeni snagom tog istog SDP-a s kojim s dobro pregovarali svoje pozicije na izbornim listama.

Plenković je i političar koji je stao iza Pave Barišića nazivajući njegov plagijat običnom i nevažnom fusnotom i branio ga kao sjajnog stručnjaka, a onda tog istog Barišića hladno maknuo čim je njegovu ministarsku fotelju poželio HNS. Znao je on pokazati i ljudsko razumjevanje i empatiju ponekad, recimo prema teškoj životnoj poziciji u kojoj se našao za kriminal optuženi bivši SDP-ovac Tomislav Saucha i sve to nakon što je znalački manipulirao državnim odvjetnikom Dinkom Cvitanom, kojeg je poput poslušnog vojnika postrojio pred novinarima dajući mu podršku da istraži aferu »dnevnice« u kojoj je glavnooptuženi bio taj isti Saucha.

Premijer se nedavno iskreno zgranuo i gnušao na huligane koji su vrijeđali Janicu Kostelić, a opet tako olako prešao preko činjenice da sam baš ništa nije napravio kako bi naredio vojsci HDZ-ovaca u Hrvatskom nogometnom savezu da krenu u čišćenje hrvatskog nogometa, a Zakon o sportu konačno bude u primjeni. Sve to je Andrej Plenković. Možda bi Hrvatska pod njegovim vodstvom doista prosperirala i postala najbolja zemlja za život na kugli zemaljskoj ako bi njemu osobno to bio jedini mogući izbor. Nažalost ima i drugih, daleko lakših opcija.

I sada kad je pronašao jednako bezličnog partnera spremnog na političku trgovinu u liku i djelu Predraga Štromara možemo biti sigurni da od kurikularne reforme na kraju neće biti ništa. Jer ona i nema drugu funkciju u očima vođa novostvorene saborske većine osim izgovora za sklapanje pakta, koji opet nema nikakvog drugog istinskog cilja izuzev samog zadržavanja vlasti.

Na kraju stiže i Agrokor o kojem su svi baš sve morali znati već godinama. Ali je baš premijer Plenković napravio sve da bilo čiju odgovornost pomete pod tepih i sakrije istu ispod posebno napisanog zakona za Todorićevu tvrtku. Zaslugom lex Agrokora nema tko propitkivati ulogu HNB-a, ulogu Porezne uprave, bivših i sadašnje Vlade, nema tko postaviti pitanje odgovornosti hrvatskih institucija koje su žmirile i šutjele dok se Todorić neumjereno zaduživao i poslovao znajući da mu nitko ništa ne može. Dok nije postalo prekasno za reakciju. Todorić je zaštićen, a Agrokor danas ne mora poslovati poštujući pritom temeljne tržišne odnose. Svi ovi detalji razotkrivaju pravo lice hrvatskog premijera. Njegovo lutanje bespućima vlastite vjerodostojnosti.

Nije prošla ni godina dana od kada je Plenković preuzeo kormilo u HDZ-u, niti deset mjeseci od formiranja njegove vlade, a već je sasvim jasno kako Hrvatskom upravlja čovjek bez ikakvog ozbiljnog reformskog potencijala. Profesionalni političar, koji nema potrebu, ambiciju ni sklonost staviti državu iznad svog interesa. Upravo suprotno. Upravljanje Hrvatskom je Plenkovićev interes. Kako to čini manje je važno. On doista smatra da je u politici sve dozvoljeno. Tako se i ponaša. To jest vještina, ali se toj vještini ne treba diviti.

Valja tek razumjeti da stanje u kojem se nalazi Hrvatska nije ni najmanje slučajno. Nije nikakav splet nesretnih okolnosti. Već posljedica znanja Andreja Plenkovića. Ni morala u politici po istom nauku, ne treba biti. Ostaje samo naš Makijaveli. Kojemu se možemo diviti zato što trenutno umije manipulirati kako bi vladao. Do te mjere da na kraju postaje besmisleno propitkivati što je istina, a što laž. Sve je relativno. Kao i Plenkovićeve izjave, politički stavovi i odluke. Neumitno je samo pitanje. Zar bi nam doista trebalo biti svejedno?

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka