Eto ti bloga Darka Pajića

Alergičan na Kujundžića

Darko Pajić

placeholder
Dobar dan, a vi ste…? Ovaj kurtoazni pozdrav i malo manje kurtoazno pitanje čuo sam četiri puta u posljednjih nekoliko mjeseci kod mog obiteljskog liječnika. Jer moj obiteljski liječnik nema pojma tko sam ja. Svaki put kad dođem vidi me prvi put u životu, iako u zadnje vrijeme često dolazim. Hvala na pitanju, hipohondar nisam, barem mislim da nisam. Hvala svevišnjem, nisam ni teško bolestan. Da ne bude zabune u redakciji, nisam ni utjerivao lažno bolovanje. Moj je problem alergija, najgadnija ikada, evo već pet mjeseci šmrcanja, kihanja i kašljanja, spavanja na rate i ostale svekolike gnjavaže. Tko je osjetio, zna o čemu se radi. Čak i ta minorna zdravstvena muka dovoljna je da čovjek na svojoj koži osjeti dubinu ponora u koje tone hrvatsko zdravstvo. U istu ordinaciju dolazim već 12 godina. Prvih desetak kod iste liječnice, ljubazne, empatične i vrlo stručne. Znala je sve o našoj obitelji i uvijek bila spremna pomoći. Dostupna i na mobitel u bilo koje doba. Otišla je u mirovinu i sada me svaki put dočeka drugi doktor. Ja njega vidim prvi put u životu, kao i on mene. Prve tablete protiv alergije ne djeluju, druge isto ništa, treće isto kao i one prve, pa se vraćam ko bumerang, a oni uljudno slušaju i pišu recepte. Oprostite, hoćete li biti ovdje i idući tjedan, pitam pristojno svakog od njih. Prvi ne zna ni sam, još im nisu dali raspored. Druga liječnica sigurno neće biti tu, jer idući tjedan mora u Liku zakrpati tamo kadrovski manjak na najmanje tjedan, možda i više. Sliježe ramenima, mlada je, nema ni 30 godina i govori: »Šalju nas posvuda, nema nas dovoljno. Da, živim u Rijeci. Možda se vratim. I meni bi to bilo lakše«. Treći doktor opet ne zna ostaje li ili odlazi, četvrta pojašnjava kako je naša liječnica otišla na porodiljni. I tako se vrtimo u krug.

Različiti doktori, različito je i liječenje. Jedan od liječnika na zamjeni studirao je i kinesku medicinu i iskreno priznaje kako mi nikakvi lijekovi u stvari neće pomoći. Samo olakšavaju tegobe. Preporuča prirodne stvari. Ulje od crnog kima, čišćenje probavnog trakta od parazita, tinkturu od klinčića, crnog oraha, cimeta i pelina. Zvučalo je razumno, pa sam probao. Ostali pišu recepte za različite tablete, koje u ordinaciji uredno pokriva moje zdravstveno osiguranje, ali ih u ljekarni treba doplatiti. Četvrta liječnica pita što sam po zanimanju. Novinar? Te su vam alergije od chemtrailsa, kaže mi. Može biti, iako bi to mogla biti i teorija zavjere, govorim zbunjeno. A u sebi si mislim, pa koja korist od toga ako je i istina. Nit’ ja znam koju nam kemiju bacaju po glavi, nit’ je itko proizveo tablete protiv chemtrailsa, koje se mogu dobiti na recept, makar i uz nadoplatu.


Na kraju nije bilo druge, idem na pregled kod specijaliste. Za pola sata 360 kuna. On kaže da je doista vjerojatno alergija u pitanju. Nekih 80 posto su šanse, a to i nije tako malo. Ali nikad nije ni čuo za tu tinkturu i čišćenje organizma. Savjet obiteljskog liječnika zvuči mu glupo, problem je vanjski podražaj, kaže. Nešto u zraku. Pijte vi to ako želite, savjetuje mudro. Onda piše i uputnicu za alergotestove. Koji dan kasnije s tim dragocjenim papirom sestre u riječkom KBC-u me uljudno primaju i pitaju: »Znate, vi to možete napraviti i privatno, zašto ne biste opet tamo otišli?« Gledam zblenuto pitajući se zašto plaćam zdravstveno osiguranje kad mogu platiti i privatno? Malko je tu i nagovaranja, ali na kraju popuštaju pred škrtim pacijentom. Pregled će biti u 9 ujutro 3. listopada, za nekih tri i pol mjeseca, to je prvi slobodan termin. Dotle možda i alergija prođe. Za drugi alergotest neće me naručiti, jer specijalist to nije precizirao, uzalud uputnica. Svakoga dana u svakom pogledu sve više se nadam da će alergija proći sama od sebe. Procjena struke kaže da će za dvije godine 50 tisuća građana Primorsko-goranske županije ostati bez izabranog doktora, odnosno oko 1,3 milijuna pacijenata na razini RH. Prije neki dan tiho su štrajkali u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. I odmah se na ekranu pojavio ministar zdravstva Milan Kujundžić objašnjavajući kako je štrajk minoran, novi će Zakon i dalje ostaviti pacijentima kvalitetnu i dostupnu medicinu, kaže on. A meni se čini da bih mogao biti alergičan na Kujundžića. I bilo kojeg ministra zdravstva prije njega. Što je tu kvalitetno, što je dostupno? Pa više ni liječnika nemamo. I njima je pun kufer svega. Birokracije, inspekcija, nejednakosti, loših uvjeta rada, dežuranja, premještanja… Zato i odlaze. Na kraju će ostati samo pacijenti s istom dijagnozom – koliko novca, toliko zdravlja. Ostat će i Kujundžić i svi njegovi prethodnici. Njima nažalost nikada nitko u ordinaciji neće reći: »Dobar dan, a vi ste…?«