Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 0° 1
Sutra: 0° 0° 1
16. prosinca 2018.
Drugo mišljenje

blog ZDENKO DUKA Ne trebamo žaliti Dragana Čovića

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 12. listopad 2018. u 17:54 2018-10-12T17:54:13+02:00

Onako nekako kako se u Zagrebu negdje zagubili DORH-ovi »papiri« o prostituciji, tako je i dokazna dokumenta-cija o Čoviću za pronevjeru državnoga novca misteriozno nestala u transportu između dvije zgrade suda u Sarajevu... I to nije sve...

HDZ BiH zajedno s drugim strankama okupljenim oko njega, trebao bi prihvatiti ponudu SDA-a za koaliranje poslije bosanskohercegovačkih izbora. Prema izbornim rezultatima bilo bi logično da vladajuću koaliciju u Federaciji BiH čine SDA, HDZ i, recimo, SDP BiH, a da na razini države BiH vladaju SDA, HDZ i Dodikov SNSD.

Najgore bi bilo da HDZ BiH počne prijetiti blokadom zbog toga što u Predsjedništvo BiH nije izabran Dragan Čović. Znali su dobro uvjete izbornog natjecanja, a rezultati glasanja dosta su jasni i uvjerljivi. Ima već tko će prijetiti blokadom kad se konstituira vlast – to bi, dakako, mogao biti Milorad Dodik.

Ovi BiH izbori su čisti (loši) kontinuitet, u načelu ništa se značajnije novo nije dogodilo, osim što će u Predsjedništvu biti »vatre« jer će se ta trojica predsjednika, Džaferović, Komšić i Dodik, teško dogovoriti o bilo čemu.

Nacionalne stranke i dalje dosta uvjerljivo vladaju, a u tim nacionalnim jednoglasnostima ipak prednjače bosanskohercegovački Hrvati, okupljeni oko HDZ-a.

Možda zato što ih je najmanje pa se osjećaju ugroženi, Hrvata je sada samo 15-ak posto u BiH stanovništvu.

Željka Komšića se treba pribojavati, ali ne toliko zbog toga što favorizira građansku državu BiH nego zato što je lako zapaljiv, svadljiv i samodopadan, a dva ranija predsjednička mandata su pokazala i da je potkapacitiran, barem za najzahtjevnije političke funkcije.

Ali, zbog čega bi trebalo žaliti što počasni doktor Zagrebačkog sveučilišta Dragan Čović nije opet postao član bosanskohercegovačkog predsjedništva?

Prije okončanja prvog mandata u Predsjedništvu BiH, zbog optužnice za zloupotrebu položaja i pronevjeru državnoga novca iz vremena kad je bio ministar financija, smijenio ga je 2005. godine visoki predstavnik Paddy Ashdown.

Prvostupanjskom presudom u ožujku 2006. godine Čović je osuđen na petogodišnju zatvorsku kaznu. No, njegovi su prijatelji uplatili višemilijunsku jamčevinu da može izići iz zatvora dok se čeka pravomoćnost presude.

Onako nekako kako se u Zagrebu negdje zagubila DORH-ova dokumentacija o prostituciji, tako je i dokazna dokumentacija o Čoviću misteriozno nestala u transportu između dvije zgrade suda u Sarajevu.

Čovića je krajem 2006. godine oslobodio Apelacioni sud. Poslije toga je protiv njega bilo još nekoliko optužnica koje su odbačene, ili su zastarjele.

Od početka rata u BiH Dragan Čović se odlično uklopio u strukture tzv. Herceg-Bosne, a dobro nam je poznato da je političkom i vojnom vodstvu Herceg Bosne pravomoćno presuđeno u Haagu zbog ratnih zločina. U mostarskoj tvrtki Soko koju je Čović vodio za vrijeme rata ropski su radili i muslimanski zarobljenici iz logora koje je bilo organiziralo Hrvatsko vijeće obrane.

Božo Ljubić, sadašnji HDZ-ov saborski zastupnik dijaspore, koji je sada uz Čovića, 2005. godine je Čovića optuživao da je pokrao unutarstranačke izbore.
Čović i njegova obitelj posjeduju brojne luksuzne nekretnine. Zgodna legenda kaže da je radi gradnje njegove raskošne, velebne vile u Mostaru izmijenjen tok rijeke Radobolje.

Za usporedbu, Željko Komšić nema koruptivnih afera.

Ovu su izbornu kampanju HDZ BiH i njegov predsjednik Čović vodili pod glavnim sloganom »Narod i domovina«, inače sloganom ultradesničarske Alternative za Njemačku. Koji je narod HDZ-a BiH i Čovića, to znamo – hrvatski narod. A koja je domovina – Hrvatska ili BiH?

Glavne je strelice Čović usmjeravao protiv opasnosti od »građanske« države u BiH a još prije nekoliko mjeseci davao je izjave da »oni koji žele građansku državu u BiH žele zapravo islamsku državu«. To je šovinistička poopćavajuća izjava prema muslimanima u BiH.

Svaka današnja država političkog i kulturnog europskog kruga ne može uopće biti niti nacionalna, ako istodobno nije i građanska država. Kakva bi to bila europska država u kojoj nije utvrđena pisana pravila i (doduše nedostižni) ideal da svi njezini građani imaju jednaka i zajamčena ljudska prava? Znamo da u praksi često nije tako, nije tako niti u Hrvatskoj, niti u pojedinim zemljama EU-a, nije ni u BiH. Ali, nitko ne smije biti zakinut zbog toga što ne pripada većinskom narodu ili vjeroispovijesti za koju se opredjeljuje većina.
Pravna država, ta osnovna građanska komponenta, mora biti afirmirana i u BiH, uz nacionalno demokratsko pravilo o konstitutivnosti triju ravnopravnih naroda.
Ne treba se veseliti Komšiću, ali Čovića ne treba žaliti. Uostalom, čovjek ide dalje.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka