Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 21° 1
Sutra: 23° 25° 2
28. svibnja 2018.
Drugo mišljenje Zdenka Duke

blog Tko bi zabranio Frljića?

Foto Patrik Maček / PIXSELL
Foto Patrik Maček / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 7. veljača 2018. u 6:57 2018-02-07T06:57:00+01:00

Kao da to i dalje mnogi ljudi ne razumiju a što je, osim duhovne zapuštenosti nacije za koju je kriva i cjelokupna hrvatska politika, zapravo je i opasan znak kako hrvatsko obrazovanje strašno kiksa

Kao da živimo u nekoj totalitarnoj zemlji čak i oni koji u javnosti slove kao nekakvi intelektualci, novinari, čak aktivisti za ljudska prava i danas bi zabranjivali kazališne predstave i filmove. Zabranjivali bi predstave Olivera Frljića, na primjer, Pirandellov komad u njegovoj režiji u zagrebačkom Kerempuhu. Prošlog proljeća u Splitu prosvjednici nisu dali gledateljima da uđu u kazalište na Frljićevu predstavu, prije dvije godine to se dogodilo u Rijeci.

Inače se ti isti ljudi nerijetko koriste i govorom mržnje. Ako i ne bi posve izravno zabranjivali predstave i filmove, onda bi oni željeli da tako urede ovo društvo da takve i slične umjetničke uratke nitko ne smije financirati niti kunom javnog novca.

Oni nastupaju s ideoloških pozicija koje su načelno istovjetne s onima iz ranijih faza hrvatskog i jugoslavenskog jednopartijskog socijalizma.

Ostala je za pamćenje jedna izjava ondašnjeg ministra unutarnjih poslova Hrvatske s početka 80-ih godina koji je tada izjavio da „smo mi jedina zemlja koja financira vlastitu opoziciju“. Naravno da to nije bila istina. Naime, sve demokratske zemlje u Europi, pa i u svijetu financiraju i vlastitu opoziciju, a osobito vlastitu umjetnost. Slobodu govora, slobodu izražavanja i umjetničkog stvaranja. A ovdje govorimo o umjetnosti i pokušaju osporavanja umjetničke slobode i umjetničkog djela.

Načelno je posve svejedno zabranjuje li se u ime hrvatskog državotvornog nacionalizma ili u ime tekovina narodno-oslobodilačke borbe i socijalističkog morala.

U onom jednopartijskom razdoblju neki su umjetnici sami sebe 'čuvali' autocenzurom. Barem u zadnjih 15-tak godina tog razdoblja nije više bilo bunkeriranja ili trajnih zabrana predstava, filmova i knjiga u Hrvatskoj. A pokušaja je bilo, razno raznih, baš kao što ih ima još i danas.

Umjetnost nije stvarnost i ni u jednom trenutku ne smije se brkati sa stvarnošću. To znači da u umjetničkim djelima nema niti govora mržnje, nema klevetanja i nema vrijeđanja. I kad kazališnim likovima koji se zovu Hasanbegović, Bujanec, biskup Bogović ili Željka Markić, redatelj predstave „Šest lica traže autora“ Oliver Frljić stavi na glave svinjske maske, to on time u kontekstu predstave želi nešto umjetnički iskazati, a ne želi za stvarne osobe Hasanbegovića, Bogovića, Željku Markić ili Bogovića reći da su svinje.

Oni likovi iz predstave - to nisu stvarni ljudi.

Likovi braniteljskih udovica iz filma Pave Marinkovića „Ministarstvo ljubavi“ nisu stvarne udovice hrvatskih branitelja. Na nedavnoj sjednici Programskog vijeća HRT-a Dean Šoša je lijepo rekao da „ćemo vrlo skoro imati gledatelje koji neće razlikovati film od stvarnosti, i to zato jer je zakazao HRT“.

Kao da to i dalje mnogi ljudi ne razumiju a što je, osim duhovne zapuštenosti nacije za koju je kriva i cjelokupna hrvatska politika, zapravo je i opasan znak kako hrvatsko obrazovanje strašno kiksa.

U takvom zatupljenom društvu, može i nazovi intelektualac Ivica Šola napisati već u naslovu da su „ministrica Obuljen i Bandić počinili zločin“. Koji zločin? Taj zločin je „što je predstava financirana javnim novcem, pare Frljiću za ovu svinjariju dala je Plenkovićeva Vlada, konkretno ministrica Obuljen i grad Zagreb, odnosno Milan Bandić“.

Igor Peternel, vječni potpredsjednik autentično hrvatskog HHO-a, komentira palež modela slikovnice duginih boja koja oslikava istospolnu obitelj na karnevalu u Kaštelima, pa to povezuje s Frljićevom predstavom.

"Nedavno smo naučili kako je o umjetnosti glupo raspravljati, kako je satira i da granice ne treba propitivati i sad se trebamo time voditi. Započeli smo se razvijati kao društvo koje je liberalnih shvaćanja prema umjetnosti i koju nećemo propitivati, onda je ne trebamo propitivati ni sad", kaže Peternel.

Ali, nije to baš isto. Karneval nije umjetničko djelo, a kad se pali model slikovnice s istospolnom obitelji primjerno se želi pokazati da homoseksualci nisu jednakopravni drugima, da nemaju jednaka prava kao oni, nemaju pravo na obitelj.

Sjetimo se, prije nekoliko godina, u Prološcu, mjestu u kojem se rodio književnik i novinar Ante Tomić, spalili su za karneval lutku s njegovim likom. Nije ni to bilo umjetničko djelo. No, Tomić je benevolentno tada napisao da mu to i nije bilo mrsko: „Pa i da me još jednom spale, nema veze, lijepo ću se ogrijati“.

A poznati Satiričar je još jednom promašio kad se na Facebook profilu zapitao: „Oliver Frljić ili John Oliver?“ Zato što Frljić nije niti komediograf niti satiričar. Ono što on radi, pregorko je za satiru. Zato i jesu reakcije tako žestoke. 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka