Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
25. rujna 2018.
Komentar Zdenka Duke

kolumna Kako se dogovoriti sa Slovencima

Kako se dogovoriti sa Slovencima
Kako se dogovoriti sa Slovencima
Autor:
Objavljeno: 3. srpanj 2017. u 23:35 2017-07-03T23:35:15+02:00

S vremenom kad tenzije malo padnu, valjda bi se mogao postići bilateralni dogovor. Džentlmenski dogovor nakon kojeg bi hrvatski čelnici mogli reći da su, eto, ostali pri tome da ne priznaju arbitražnu odluku, ali bi je ipak faktički priznali putem bilateralnog dogovora

Kad bismo prihvatili rezultate ove arbitraže, onda bi to svakako imalo reperkusije i na ostale granične probleme. Ovako vjerujem da neće, kazala je u petak u Dubrovniku predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Čudno. Jer, sve vrijeme nas uvjeravaju da je Hrvatska u dobroj vjeri prihvatila postupak pred Arbitražnim sudom u Haagu, ali njegov pravorijek (nažalost, valjda) neće moći prihvatiti, jer je Slovenija nepovratno kontaminirala i kompromitirala arbitražni proces. Predsjednica Republike je na trenutak zaboravila tu službeno stalno ponavljanu mantru, pa nas svojom izjavom navodi na zaključak da bi hrvatska strana i bez onog slovenskog skandala, gledala da nađe neka druga opravdanja da na svaki način izbjegne primjenu rezultata arbitraže.

»Odluka nas ni na koji način ne obvezuje, niti se smatramo obvezani njome, ne namjeravamo je primjenjivati«, kaže predsjednik Vlade Plenković. »Nećemo biti impresionirani. Ovo su teme koje su bilateralnog karaktera i trebaju se urediti sukladno međunarodnom pravu«, govori premijer, također. Odluka Arbitražnog suda nas se ne tiče, tako je najavljivano iz MVP-a.

Ali, ta nas se odluka i te kako tiče. I političare, i sve nas koji ovdje živimo. Nije nam svejedno kako Hrvatsku i Hrvate doživljavaju i susjedi i ostali Europljani i jesu li hrvatski političari makar donekle vjerodostojni ili im se ne može vjerovati niti onda kad su obvezani potpisom. Ulazeći u arbitražni proces u Haagu, Hrvatska je potpisala da će prihvatiti odluku Suda.

Nakon što su slovenska povjerenica i slovenski sudac kontaktirali i namjeravali naknadno unijeti neke spise u predmet, oni su dali ostavke, a Arbitražni sud je ocijenio da slovenskim domunđavanjem sam proces ipak nije toliko kompromitiran da se ne bi nastavio, s nešto izmijenjenim sastavom sudaca.

Ni Sjeverna Koreja se ni sa čim ne osjeća obvezanom. Ona i dalje ispaljuje svoje rakete. Ali zato što se ničim ne osjeća obvezanom, svima nam se čini da za njene građane to nije nikakva prednost, jer je zemlja potpuno izolirana.

Možemo govoriti, naravno, da je Hrvatska bila prisiljena ući 2009. u arbitražni proces jer nas je Slovenija gotovo godinu dana blokirala u pregovorima s EU-om. Hrvatske preferencije za rješavanje spora bile su Međunarodni sud pravde ili Sud za pravo mora u Hamburgu. No, pristali smo ipak na arbitražu i potpisom se obvezali. Pa, tko će više vjerovati u dogovore i ugovore s Hrvatima?

Jest da je Slovenija ucjenom prisilila Hrvatsku na arbitražu, ali je točno da je ranije hrvatska stranka dvaput otkazala postizanje rješenja u, tako reći, zadnji čas. Dakle, ne samo nakon postignutog i parafiranog sporazuma Račana i Drnovšeka, nego još prije, kad je Franjo Tuđman spriječio postizanje sporazuma između dvojice premijera, Nikice Valentića i Janeza Drnovšeka.

Prema pisanju portala Politico.eu iz izvora iz Europske komisije doznaju da u Komisiji smatraju da se Hrvatska ne može jednostrano povući iz arbitraže, nego je arbitražu trebala dovesti u pitanje pred Međunarodnim sudom pravde UN-a. Peđa Grbin, potpredsjednik SDP-a, govorio je da niti jedna od posljednjih hrvatskih vlada nije pokrenula mirovni postupak pred glavnim tajnikom UN-a, a trebala je.

Andrej Plenković zove na bilateralne razgovore, ali slovenski premijer Cerar prihvaća jedino razgovore o tome na koji način će se implementirati odluka Arbitražnog suda. Kako bismo mogli očekivati da Hrvatska i Slovenija sad odjednom, poslije 27 neuspješnih godina, samostalno riješe spor?

Dakle, Hrvatska nije zadovoljna arbitražnom odlukom jer bi ostala na samo četvrtini ili petini Piranskog zaljeva i ustupila bi Sloveniji koridor u vlastitom teritorijalnom moru. A Slovenija nije zadovoljna jer ipak nije dobila fizički dodir svojih voda s otvorenim morem, a i izgubila je neke dijelove na kopnu. Sigurno je da ni u bilateralnim razgovorima Slovenija neće pristati na manje od onoga što je dobila u arbitraži. Kakvog bi onda smisla uopće imao taj bilateralni razgovor?

Ima smisla ako malo-pomalo, s vremenom, dvije strane prvo počnu implementirati ono iz arbitražne odluke što je neosporno za obje strane. S vremenom kad tenzije malo padnu, valjda bi se mogao postići bilateralni dogovor, gotovo neopazice, rekli bismo, koji je na tragu arbitražne odluke.

Džentlmenski dogovor nakon kojeg bi hrvatski čelnici mogli reći da su, eto, ostali pri tome da ne priznaju arbitražnu odluku, ali bi je ipak faktički priznali putem bilateralnog dogovora. Sve ostalo dugoročno će biti protiv hrvatskih građana. Plenković će objasniti da nije reterirao nego rekonfigurirao. Ionako više nema toga tko može pobijediti HDZ, jedino bi premijer bio možda malo ugrožen unutar vlastite stranke.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka