Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
25. rujna 2018.
Drugo mišljenje

blog HDZ je još hrvatska sudbina

arhiva NL
arhiva NL
Autor:
Objavljeno: 13. travanj 2018. u 16:25 2018-04-13T16:25:52+02:00

Andrej Plenković je bez problema kao jedini kandidat izabran 2016. na čelo HDZ-a da bi mu, poslije nesposobnog Karamarka, vratio reputaciju i da bi mu kao europski i liberalni političar mogao osigurati što više glasova iz biračkog centra, onih koji često prevagnu i vode do pobjede. Vodstvo HDZ-a se ponašalo krajnje racionalno u tom izboru i uspjeli su.

Prema medijskim izvorima, na sjednici Glavnog odbora HDZ-a na kojem se raspravljalo o ratifikaciji Istanbulske konvencije, Plenković se obratio članovima (retoričkim) pitanjem: »Zašto jačate desnicu?« Jer, prijeporima oko ratifikacije jača se desnica u Hrvatskoj, umjesto da se mirnom ratifikacijom zauvijek oduzme taj adut ljevici, argumentirao je Plenković. To je točno, ali čemu čuđenje? Pitanje je retoričko ako ćemo prosuđivati književno-teorijskim aparatom.

Zbog toga jer je odgovor na to pitanje dosta jednoznačan i jasan – pa jačaju desnicu zato što su desničari i smatraju da Hrvatska treba biti (romantično ili srednjovjekovno?) nacionalistička, a ne i moderna građanska, liberalna država. I vrlo čvrsto vezana uz Katoličku crkvu čije je prelatsko vodstvo svakako po političkim uvjerenjima konzervativnije od pape Franje. Naravno, nisu svi članovi HDZ-a, a pogotovo nisu svi glasači HDZ-a za tu orijentaciju. Ali, mnogi jesu, oni koji su zagovornici takve orijentacije su uglavnom slabije obrazovani građani i uglavnom ljudi provincijalnijih svjetonazora. Uz svo poštovanje, ti svojim sposobnostima neće Hrvatsku učiniti ni po čemu konkurentnom u Europi.

Jedan naš novinarski kolega je u drugom danu tekuće saborske sjednice, posvećene uglavnom Istanbulskoj konvenciji, napisao na Facebook profilu: »Ako vas ova dva dana Sabora nisu uvjerila da emigrirate, niste dovoljno dobro pratili«.

Andrej Plenković je bez problema kao jedini kandidat izabran 2016. na čelo HDZ-a da bi mu, poslije nesposobnog Karamarka, vratio reputaciju i da bi mu kao europski i liberalni političar mogao osigurati što više glasova iz biračkog centra, onih koji često prevagnu i vode do pobjede. Vodstvo HDZ-a se ponašalo krajnje racionalno u tom izboru i uspjeli su.

Tada još stranački slab i bojažljivi Plenković istaknuo je na HDZ-ovih listama i 15-tak rigidnih stranačkih desničara i osigurao ulaz u Sabor Hrastu i HDS-u, trojici zastupnika koji mu sada okreću leđa. Prema preferencijalnim glasovima glasača HDZ-a, u Sabor su ušli i Karamarkovi favoriti kao Hasanbegović, Bruna Esih, Stevo Culej, Tomo Medved, Ivan Kirin, Antun Kliman, Milijan Brkić. No, to ne znači da su to ljubimci ukupnog HDZ-ovog biračkog tijela, oni su samo ljubimci onih 10 ili 12 tisuća HDZ-ovih glasača koji su im dali preferencijalne glasove.

Nakon dugog oklijevanja, Plenković je sada malo zaratio s HDZ-ovim i drugim desničarima. Od vremena relativno liberalnih HDZ-ovih vođa Ive Sanadera i Jadranke Kosor, ta je konzervativna desnica umrežena s Crkvom i s brojnim udrugama bolje organizirana i rasterećena je osjećaja da – zbog nacionalnog cilja ulaska u EU – ne smije pokazati svoje pravo lice, pa makar to lice bilo i šovensko i mrzilačko. Pokazuju ga i s ponosom i agresivno jer naslućuju kako će opet doći vremena kad će to biti honorirano.

Sanader, kao političar a ne kao možebitni kleptoman, i Jadranka Kosor puno su pozitivnog uradili na profiliranju HDZ-a u »normalnu« stranku desnog centra, a na Plenkoviću je da to nastavi i dovrši, bez obzira što je taj zadatak s ljudima kojima raspolaže jako zahtjevan. Više nažalost nego nasreću, HDZ je glavna hrvatska stranka s tendencijom da to i ostane. I svakako nažalost, ono što će se događati u HDZ-u bitno određuje budućnost Hrvatske. 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka