Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 6
Sutra: 5° 5° 6
17. prosinca 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Vezak vezla Hrvatica mlada

Foto Denis Lovrović
Foto Denis Lovrović
Autor:
Objavljeno: 18. veljača 2018. u 11:15 2018-02-18T11:15:43+01:00

Marginalci s ljevice!?! Gdje ih samo Predsjednica nađe kada ljevice nema nigdje. A da je i ima, gdje li je samo ta ljevičarska marginalna kamarila prosvjedovala na dan kada je hrvatskim tlom šetao Vučić!?

Ima Facebook gadan običaj da svoje korisnike svako toliko podsjeti što su radili, odnosno objavljivali prije godinu, dvije, ako ne i više.

Slučajno ili ne, postoji korisnik kojeg je spomenuta društvene mreža odlučila podsjetiti kako je ravno prije tri godine bio mišlju, djelom, riječju i, vjerojatno, propustom na Trgu svetog Marka čekajući da se uprizori inauguracija predsjednice Republike, Kolinde Grabar-Kitarović. Dok su časne sestre hrlile u zagrljaj Predsjednici još dolje na dnu Tomićeve ulice, dok se Velimir Bujanec kočoperio na svom VIP stolcu, dok su na činjenicu da se negdje smuca i Aleksandar Vučić obratili pažnju tek urednici gdjekoje tiskovine, slika iznurena face nenavikle na šarenilo takve vrste osvojila je podosta lajkova onog svijeta što drži da se inaugurirati može koga i na decentniji način.

Tri godine poslije taj monstruozni Facebook kao da zna da slika trudbeničke patnje lagano postaje draga uspomena. Svi su, naime, izgledi kako bi sve što s Predsjednicom ima veze skoro moglo postati tek draga uspomena i to, ni manje ni više, zbog jednog Vučića. Ne Vuka, ne Vučine, ne niti Vučka, već Vučića.

Ništa s tim posjetom nije davalo na dobro, koliko god svaki početak bio težak i koliko god morali svi zajedno učiniti prvi korak. Kako će biti dobro kad ga prvo, nema koji mjesec, rezolutno ne želiš sebi blizu, a onda ga, koji mjesec kasnije, strasno želiš u gostima. Pa se još ne pripremiš kako valja, ili se pripremiš taman tako da i slijepcu navijački odanom biva jasno tko je tu vještiji, manipulativniji, spremniji kako za laž ako treba, tako i za nehajno i lagašno izgovaranje velikih sentenci koje zvuče važno i kad ne nose ništa.

Dalo bi se još štošta o Vučiću kazivati, o toj pozi ucviljena dvometraša koji samo što ne proplače nad svojim teškim poslanjem, ma čemu. I sam je uostalom kazao; tko pisne govno stisne! Mjesec dana neće u Srbiji nitko ni jedne riječi ružne o Hrvatskoj reći, jer je on tako naredio. U nas nema junaka koji bi takvo što naručio, ali i ovako se zapravo o susjedu i nema što reći. Normalna čeljad dobila je od Vučića što je i očekivala, ako je očekivala išta od performansa što su ga on i ona na brzinu odradili po pitaj Svevišnjeg čijem scenariju. Falilo je samo da se Vučić, već kod izlaska iz vozila i prije stupanja pred počasnim vodim, zagleda u onaj rukav glagoljicom vezen, pa da priupita da nije to kakva ćirilica, kolegice!? Ovako, ostat će zapisano da je vuk jeo zeca, da Vrginmost nije Zagreb, da se lagati može i kad si predsjednik i štošta nešto. Sad se može sve nakon što se kompletni establišment uskomešao kao da dolaze Mick Jagger i papa Franjo zajedno, a ne Vučić, usplahirio toliko u svom nastojanju da sve bude idilično da je izgledalo u dobroj mjeri i groteskno. A kad se previše trudiš, činjenica jest da se greške pod obavezno potkradu.

Ima tako i onaj film što se zove Notting Hill. Nisu ga, sada je jasno, u nas bez vraga preveli s »Ja u ljubav vjerujem«. U njemu se Julia Roberts, koja glumi znanu glumicu, i Hugh Grant, koji je u filmu običan knjižničar, sreću i rastaju dok ljubav ne pobijedi. Svakakvih je tu prepreka, a jedna od upečatljivijih scena je ona kad na setu nekog filma nju priupita kolega glumac tko ti je ovaj marginalac koji te došao gledati kako snimaš. Bezveznjak neki bivši, na to će mu ona. Koliko puta su naše TV postaje ovaj uradak reprizirale, lako je moguće da su ga svi Hrvati i Hrvatice makar jednom pogledali.

Predsjednica, međutim, sve se čini, nije. Jer da jest, ne bi na pitanje tko to prosvjeduje na Trgu bana Jelačića dok vi pokazujete hrabrost na rukavu kolegi iz Srbije, odgovorila; to su pojedinci s ruba političkog spektra! I dok se Julia Roberts jedva oprala od fatalne pogreške, predsjednica je na dobrom putu da nauči kako film i život nisu isto. Jedno je Hugh Grant, a drugo Rozalija Bartolić, ili Božidar Alić, ili Željko Sačić, ili sva ta sila onih koji su prije tri godine sjedili na Markovom trgu da bi ih sada njihova heroina pospremila, ako ne i bacila na marginu, na rub da se tamo batrgaju u svojoj beznačajnosti. Preko noći se kao lanjski snijeg istopila sva ona ljubav koja je, primjerice, plamtjela podno šatora u Savskoj u izbornim noćima i koliko god se dan, dva poslije trudila Predsjednica umanjiti štetu uskrsnuvši stanovitog Keleminca i dotjeravši ga čak do ruba, onaj tisak što progovara s krajnje desnice već joj poručio preko naslovnice – zbogom.

Tako to, naprosto, biva. Vrč ide na vodu dok se ne razbije. I k'o s vragom tikve sadi… Nije da je prvi put. Zapravo, lijepo je znati da stranka na vlasti i pripadajuća joj poglavarka nisu imuni na čepušanje vlastitog življa koje silom ne da da ih se skine s grbače sad kad za njima više nema potrebe. Podsjećat će branitelji po profesiji društvo na vlasti za vazda kome mogu zahvaliti ovu nenormalnu atmosferu u kojoj živimo i koju su i sami hranili dok im je trebala i dok im nije došla pod prozore da naruši idilu. Pa će valjati sve nanovo, smisliti neki novi plan dodvoravanja populaciji kojoj nikad neće biti dovoljno pažnje.

Ali, nešto drugo tu bode oči i zapravo od svega čini humoran dramolet koji potvrđuje kroničan nedostatak talenta u onih koji nas vode. U svom pokušaju da se ispravi, da kaže kako nije mislila na udovice i branitelje, reče predsjednica kako je na margini Keleminac s desnog ruba političkog spektra, ali i oni s lijevog ruba. Marginalci s ljevice!?! Gdje ih samo Predsjednica nađe kada ljevice nema nigdje. A da je i ima gdje li je samo ta ljevičarska marginalna kamarila prosvjedovala na dan kada je hrvatskim tlom šetao Vučić!? Bit će da su to salonski odradili, uz čašicu vruća čaja, iskašljavajući ono malo zdravlja iz pluća poput pravih revolucionara iz starih filmova i serija.

Ili je stvar ozbiljnija, pa joj je marginalac recimo i onaj Peđa Grbin kad se već usudio kazati da srbijanskog predsjednika nije trebalo u posjet ni zvati. Koga li je samo ta ljevica inaugurirala, u kakvim VIP stolcima sjedila i za koje prigode, koliko šatora podigla, Tita im!? I dok čelnice Udruge udovica branitelja iz Domovinskog rata ljutito pitaju Predsjednicu tko je u centru ako su one na margini, ljevica s margine bit će da se negdje valja od smijeha još uvijek nesvjesna da ju je uopće itko detektirao.

U zemlji u kojoj je, ako ništa drugo, funkcionirala podjela na lijeve i desne, dogodilo se čudo. Krajnje desno je proglašeno marginom, a krajnje lijevo se zaziva da ustane i rikne. A sve zbog jednog Vučića. Sve se čini da je Predsjednica krivi vezak vezla. Za sve ovo što se zbilo najmanje je hrabrosti trebalo.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka