Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
14. studenoga 2018.
Nije to čokolada već neprijateljsko kukavičje jaje ubačeno u košaru s poklonima dječici / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Nije to čokolada već neprijateljsko kukavičje jaje ubačeno u košaru s poklonima dječici / Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 11. prosinac 2016. u 10:43 2016-12-11T10:43:22+01:00

Ima dana kad smijeh zapne u grlu, kad je svaki otpor uzaludan i kad je jedino što čovjek može potonuti u beskrajno more tuge

Na početku bijaše uvjerenje kako je sve to samo običan folklor, navlakuša za lako zapaljive, tema koju će vrli dušebrižnici svega nacionalnog s veseljem dočekati jer mogu, kad im se fanovi raspamete psujući bandu crvenu, ekumenski djelovati ne skrivajući figu u džepu.

Blažen je taj Facebook, samo staviš nevin status – »i tako je Neda Ritz na Programskom vijeću HRT-a pitala zašto adventski vjenčić u Dnevniku«, dodaš tome nevin smajlić i čekaš svojih pet minuta.

Čekaš da ti svi prijatelji redom kresnu sve po spisku bandi koja si uzima za pravo govoriti, onda im pokažeš kako si veći od života i pun razumijevanja za sve opcije, a onda kad sondiraš što ti to frendovi misle sjedneš i napišeš ozbiljan tekst u kojem ćeš dakako otići i korak dalje, pa se uz pljuckanje po onima koji ne bi vjenčić sjetiš kako se onomad, za crnoga mraka, na HRT-u branilo djelatnicama da odvraćaju gledateljsku pažnju dubokim dekolteom u kojem se ljuljuška golem križ skovan od plemenita metala. Da se zna.

Zašto adventski vjenčić, ili zašto ne!? Ako se to ne smije pitati na tijelu koje javni servis vodi, ako to nije legitimno tim više što vjenčić nema nijedna druga javna televizija u Europi pa makar da im Sveti Otac pristojbu plaća, onda k vragu što je. Ali, dakako da se ne smije.

Dakako da je atmosfera taman takva da se od premijera Plenkovića sad može očekivati osnivanje nekog novog povjerenstva koje će marno raspravljati ne samo o vjenčiću, nego i o potrebi da se jutrom u Dobro jutro Hrvatska Očenaš moli, a navečer prije kviza Šifra svi natjecatelji koji sjedaju preko puta Lokasa prekrste.

Povjerenstva će odlučiti o svemu, a dok se ovo ne sastane slušatelji Radio Sljemena i dalje će jutrom slušati mudre riječi svećeničke, recimo o masturbaciji koja je toliko štetna da nema druge nego u 6.45 sati savjetovati roditelje da djecu sa satova biologije otimaju ako se tamo makar ovlaš sugerira da je navlačenje kožice grijeh. To što se kožica navlači zorom na Radio Sljemenu, to je valjda Božja providnost, ili pak kazna.

Šećerne table

Dakle, sve uobičajeno oko tog vjenčića. Možeš se, kako i obično, ili zapaliti k’o šibica, ili grohotom nasmijati. Ili stati u obranu iznimne dame Nede Ritz, valjda jedine u svim tim tijelima HRT-a koja istinski voli televiziju kao takvu.

Ali, na vjenčić se, kuku i ajme, nadovezala isti dan ni manje ni više nego čokolada! Baš kao da svizac nije samo svizac koji je zamotao čokoladu, već grdi, zločesti Lucifer koji se u svisca prerušio, slatko je prisjelo ni manje ni više nago Predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović.

Nije to čokolada već neprijateljsko kukavičje jaje ubačeno u košaru s poklonima dječici, teška diverzija koja nije za cilj imala ništa drugo do li dezavuirati predsjednički čvrsti stav da čokolada valja samo ako je hrvatska.

Ništa belgijsko, mađarsko, ništa švicarsko, a posebice ništa – srpsko! Dosta smo se mi za života nagutali šećernih tabli, dosta su nas vukli za nos i varali vlastiti roditelji nudeći nam Eurocrem tablu pod čokoladu, da bi sada isto to mi radili svom potomstvu.

Srpsko može za po doma, ali ne može za van. I da je Predsjednica samo imala koji minut više da zaviri u tu košaru, garant bi shvatila sve proporcije ove ujdurme. Ovako, bilo je prek(r)asno! I bila je ugrozba ne samo poklon košare kao takve, i ne samo domaćih kanditorskih tvrtki kao takvih, već i plemenite ideje da se slatko veže uz sličicu najdraže nam političarke po svim anketama, sličicu s potpisom, onako kako je primjerice imaju svi američki igrači bejzbola redom.

Sličica s likom, a bome i s djelom, i srpska čokolada u istoj košari!? Jest, zvuči strašno kako god okreneš. Strašnije i važnije za rješavati od svih gorućih problema. Taman tako da ne čude promptna priopćenja s Pantovčaka, isprike predsjedničke, obećanja kako se nikad više dogoditi neće, istrage tek da se vidi je li to neki radnik na traci namjerno spakirao čoksu u košaru, ili je kriv netko na višim pozicijama. Zavjere u svakom slučaju. Polemika u svakom slučaju. Bruka isto.

Mjehur od sapunice

A sve u jednom danu, vjenčić i čokolada. I džihad onih koji bi da se lekcije o masturbaciji i pred Dnevnik dijele, prije nego se adventske svjećice zapale. I histerija na Pantovčaku jer je  Predsjednica u ruci držala Mon(t)y Phyton s rižom.

I predsjednički vab nedužne dječice ne bi li izrasli vjerne fanove. I sad već poslovična premijerova nesposobnost da se oglasi o bilo čemu, bio to vjenčić, čokolada ili za dom spremni. Humoreska, groteska, tragikomedija, sve smo mi bili u niti 24 sata.

Samo, ima dana kad smijeh zapne u grlu, kad je svaki otpor uzaludan i kad je jedino što čovjek može potonuti u beskrajno more tuge.

Prije 25 godina zvjerski je ubijena djevojčica Aleksandra Zec. Odveli su se je iz kuće i ubili. Na Sljemenu, tamo gdje su snježne kraljice i prinčevi, izleti i pohani piceki, malo poviše adventski ušminkanog Zagreba. Jedan mali život naprasno je prekinut jer se zvala Aleksandra, jer joj je otac bio Mihajlo.

Tog dana mnoge su se iluzije rasprsle poput mjehura od sapunice. Ima ljudi, ali ima i zvijeri. Dvadeset pet godina kasnije, na dan kada se obilježava smrt obitelji Zec, na HRT-u u emisiji TV Kalendar rečeno je i ovo:

»Zbog površnosti hrvatskog pravosuđa tragedija obitelji Zec nanijela je veliku štetu Hrvatskoj. Taj tragični slučaj medijski je predimenzioniran do te mjere da je u sjeni ostao podatak da je, osim Aleksandre Zec, još preko 400 djece poginulo tijekom velikosrpske agresije, a za što također nikad nitko nije odgovarao.«

– Kolegice i kolege, jučer je na HRT-u pred očima cjelokupne hrvatske javnosti ubijena malena 12-godišnja djevojčica. Nije ubijena doslovno. To se dogodilo puno prije jučerašnjeg TV kalendara u kojemu se ubojstvo dogodilo. Ali u toj emisiji ispaljen je metak u njezinu uspomenu. Kazao je Bojan Glavašević u Saboru. Rekao je i kako ima ljudi koji ne razumiju da je svako dijete nedužno i, da je uspomena na Aleksandru Zec uspomena na svu djecu ubijenu u Domovinskom ratu, njih preko 400. Kazao kako takvi ljudi mjere vrijednost ljudskog života u krvnim zrncima, govore kako nije svaka nedužna žrtva baš ista pa daju argumente za to.

S HRT-a su se ispričali. Predsjednica ili pak premijer, nisu imali potrebu reći ništa, zabavljeni koječim, recimo čokoladicama. Činilo se i čini se tako često da je sve samo puka zajebancija. Ali nije. Tuga je, more, more tuge.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka