Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 5° 1
Sutra: 5° 5° 1
19. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog »Trula naša« smrdi do neba

»Trula naša« smrdi do neba
»Trula naša« smrdi do neba
Autor:
Objavljeno: 11. lipanj 2017. u 9:46 2017-06-11T09:46:12+02:00

Hrvatska nije u Europi. Balkanska hobotnica ne popušta. Njeni krakovi obujmili su naše živote kao zloćudni tumor

Kad pitanje »jesmo li sutra ujutro na kavi« zasluži odgovor »nego, moramo nazdraviti koaliciji«, onda je to jedan od sigurnijih znakova da je sve otišlo do đavola. Do vraga i bestraga, pa se na to mora udarit’ makar kakvom zajebancijom, ili kavanskom analizom.

Evo recimo taj svekoliko spomen stabilnosti koji tako očajnički treba hrvatskom narodu. Svašta se u našem političkom žargonu promoviralo otkad je mlade nam države, bilo je i transparentno, i uljudbeno, i jalnuškog diletantizma je bilo, ma se nikada nije tako jahalo na stabilnosti. Pa još na stabilnosti hrvatskog naroda!? Ni Josip Broz zvan Tito nije toliko spominjao stabilnost, ako ju je spominjao uopće. Bivša je tvorevina bila jamac stabilnosti na Balkanu, ili Sredozemlju i to je to. Šta se više o tome ima pričati. Bilo je tu vanjskih i unutarnjih neprijatelja kojih se navodno da naći i dan danas, bilo je miroljubive koegzistencije koja je danas, primjerice, osnova svehrvatskim brakovima, bilo je naroda i narodnosti, suvereniteta, ovoga i onoga ma stabilnost na unutarnjem planu nikad nitko nije spominjao.

Zašto i bi!? Ili si stabilan, ili nisi. I šlus. Uostalom potražite li značenje riječi stabilnost, dobit će te definiciju koja kaže da je stabilnost svojstvo tijela ili sustava da zadržava svoje stanje ili se samostalno u njega vraća nakon poremećaja. O kakvoj onda stabilnosti, pa još naroda, palamude HDZ-ovci i HNS-ovci koji su odlučili zajedno u kolo. Kakvu je to stabilnost imao ovaj narod pa da mu sad spasitelji trebaju. U što bi se to mi trebali vratiti i tko je tu poremećen toliko da se želi vratiti na staro, ili još gore zadržati svoje stanje!? Italija je mali milijun vlada promijenila pa se nikad nitko nije pozivao na stabilnost kad je želio zadržati stolicu. Ali, nova vremena, novi običaji. Stabilnost nije bila u fokusu recimo kad se u šatorima kampiralo, ploče čekićem skidale, rušila kurikularna reforma, birali ministri makar da su plagijatori… No, sada je i sam nagoviještaj novih izbora nestabilnost koja nam ne treba. Jer će se urušiti... što!?

Prije će biti da su se odavna pravila igre promijenila. Zaboravite fudbalere i timove, zaboravite plavi ili bijeli dres koji vam je svetinja, zaboravite da su nekad samo junaci išli iz voljenog kluba u redove najvećeg rivala ne bi li istjerali svoju pravdu, zaboravite Deverića, Jeličića, Kranjčara, ili Gračana. Nekada je to bio eksces, danas je lopta okrugla, svi igraju nogomet i svi su na tržištu. HDZ i HNS. Luzer je svatko tko je navijao za diva iz predgrađa, tko od spomena na Tripala i Savku nije vidio Ferenčaka i Vrdoljaka, ili u Plenkoviću natruhe Mamića koji će kupiti najboljeg tuđeg igrača samo da mu sjedi na klupi. Nema tu više mjesta emocijama, ova se liga u nas odavno igra za šačicu onih na vrhu, a to što smo im samo demokratski dekor da se sami sa sobom igraju, to je probleme publike koja ostaje vjerna i kad više nema nikakvog smisla. Lijevi, desni, centar, liberali, ultra desni, ultra lijevi. Fini vez zbog kojeg vrijedi navijati za svoje. Ako je i bilo, nema više. Magarac k'o druka, jer ako je nekad u ovoj igri bilo ideala zbog kojih je vrijedilo navijati, sada je sve gola trgovina.

Ili je sve ovo hrkljuš! Ono kada krpenu loptu dodaju među sobom Nadrealisti pa dok se lupaju šakom o čelo, viču – do mene je, do mene! Do mene je, viče Plenković! Do mene, viče Vrdoljak! Do mene, ne daju se manjinski zastupnici! I tako se svi lupaju u čelo dok premijer ne vikne – hrkljuš! Jedino Pavo Barišić ne viče hrkljuš. A i kako bi, kad ga je premijer spreman mijenjati poput čarapa užeglih. Jučer ga brani i ne da narodu da mu mijenja ministre, sada ga miče k'o 13. prase dok Pavo viče »do mene je, do mene«. Hrkljuš brate, a kad je tako živjela nam koalicija!

Samo, u pola besmislenog mozganja zašto ovo i zašto ono, eto ti pisma. Piše ga jedan dida svojoj unuci.

»Draga Lina! Noćas Hrvatska - Trula naša - smrdi do neba. Politička trgovina, u stvari bezočna prodaja duša, morala, karaktera i svega vrijednog što čovjeka čini humanim bićem, dogodila se večeras kad je HNS kao lijevo orijentirana stranka koja je opstala samo zahvaljujući koaliciji sa SDP-om, preko noći prešla u protivnički tabor i tako osigurala HDZ-u ostanak na vlasti. HNS je zbog koalicije sa SDP-om ušao u parlament s onoliko zastupnika koliko je Plenkoviću potrebno, uz uplašene manjince, da ima većinu! Još jučer se Vrdoljak kleo da s trulim HDZ-om ni mrtav ne želi razgovarati, a bože sačuvaj koalirati.

Nekoliko sati prije te izjave tajno je, valjda u nekoj šupi, dogovarao ministarske fotelje koje će pripasti HNS-u. Kako će ta ništarija od čovjeka pogledati svojoj djeci u oči? Vjerojatno bez stida, jer ih je od rođenja formirao po svojoj mjeri. A što se nas Hrvata tiče, mi smo doista stoka sitna zuba, ovce koje ti hrvatski tornjaci iz Banskih dvora zbijaju u gomilu, poslušno krdo koje u toru bleji dok ga ’politička elita’ šiša. Ova koalicija je septička jama koja će smrdjeti godinama. Ti srce moje imaš životnu šansu da si osiguraš čisti zrak, uređen, civiliziran život među ljudima kojima su ovakva moralna salta-mortala jednostavno nepojmljiva. Hrvatska nije u Europi. Balkanska hobotnica ne popušta. Njeni krakovi obujmili su naše živote kao zloćudni tumor. A ono malo ljudi koji bi se mogli i znali nositi s tim karcinomom, bolesni politički establišment s gnušanjem gura na margine društva. Na kraju, ovo je gnjusna prevara svih hrvatskih glasača koji su na listama zaokružili lijevu opciju, liberalni lijevi centar. Dobili su šamarčinu smradnom rukom koja se uvukla u HDZ-ova prkna. Eto dušo imao sam ti potrebu ovo napisati, jer ti si mlada, pametna i obrazovana pa imaš šansu. Bit ćeš u Amsterdamu godinu dana. To je bogomdano vrijeme u kojem možeš osigurati egzistenciju slobodna i sretna čovjeka.

Voli te Dida.«

Maks Jurjević napisao je pismo unuci, vjerojatno u neko gluho doba noći iz pozicije onog koji sve ove godine i nije mario za politiku, pa recimo ni onda kad su mu jasno kazali da nikad neće biti urednik na Radiju ako ne uđe u Partiju. Onaj koji je cijeli život vjerovao u svijet koji je dobar za sve, unuci piše da taj svijet nije tu oko nas. I nije jedini. A to znači da smo tu negdje na dnu gdje ne pomaže ni kavana, ni šala ni pošalica. Hrkljuš je u nas stanje, ne zajebancija. Stabilnost!? A gdje je revolucija....

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka