Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 22° 1
Sutra: 24° 26° 2
21. srpnja 2018.
Blogovanje ludom radovanje Siniše Pavića

blog Svega će bit - al' kolinja neće

Svega će bit - al' kolinja neće
Svega će bit - al' kolinja neće
Autor:
Objavljeno: 21. lipanj 2011. u 7:28 2011-06-21T07:28:00+02:00

Bit će Europe i Hrvatske u njoj, ali neće bit ni kulena, ni nas da kulen kusamo. I to onaj prvi kakvog industrija ne može proizvesti sve i da hoće. I ne samo kulena nego i šljivovice o kojoj su divanila dva starija bećara...

Bilo je to, uf, teško za gledati. Na malom ekranu, velika, tristo kila teška svinja, rasporena od stražnjeg papka do njuške, a nad njom dva bećara, oba povelika, sa šokačkom kapom na glavi, lagano u stranu nagnutom.

Teško brate, svejedno jeste li europejac pa se gnušate klanja plemenitog prasca, ili ste naše gore list pa u zaklanom krmku ili krmači vidite "tek" pršut, šunku, kulen, švarglu, slaninu, čvarak i kojekakvih trista drugih čuda, što se od samo jednog prasca dobiti mogu. 

Brazde za sjećanje, eto tako se zvao dokumentrani film zbog kojeg se činilo da nedjeljni ručak počinje nikad kasnije. Jer, sline su curile prije podne, prije negoli smo, primjerice, EU-uljuđeno podijelili državne nagrade Vladimir Nazor, ovjenčavši, među ostalim, i Ivana Aralicu za njegov nesumnjivo EU-opus.

No, vratimo se mi kolinju, odnosno filmu koji se, kako u najavi piše, bavi najistočnijem dijelom Slavonije, u kojem "još i danas možemo osjetiti u svim porama života domaćih ljudi Šokaca mirise iskonske tradicije, prema kojima se prepoznaje određeni kraj naše Domovine".

Ima Europe, nema kulena

Kolinje se tu prikazalo u najljepšoj svojoj varijanti, ali baš kako je ona dobra slanina prošarana redom bijelog pa redom crvenog, tako je i ovaj uradak u valjda svakoj fazi od kolinja i spravljanja kobasica imao onaj svoj dio u kojem nesretni šokac progovara kako sutra toga više biti neće.

Bit će Europe i Hrvatske u njoj, ali neće bit ni kulena, ni nas da kulen kusamo. I to onaj prvi kakvog industrija ne može proizvesti sve i da hoće. I ne samo kulena nego i šljivovice o kojoj su divanila dva starija bećara uz kazan u kojem se nova šljiva pekla.

Divanila prije deseterca koji progovara o tome kako ti šljiva mozak zna pomutit skroz, katkad toliko da i na vlastitoj ženi snagu testiraš. E, pa ni toga, eto, barem zbog šljive, više biti neće.

Nema kulena, nema šljivovice, ali ima bećara. Ima bećara koji iz birtije poručuju, da se neće dati nikom pa ni Europi.

Jedno je u nju ući, a drugo se za svinjokolju tući - u najkraćem je deviza društva koje je u nedjelju pred podne zaoralo brazdu za sjećanje, pa nam dalo misliti o tom što nas u Europi sve čeka. A sve uz nježnu glazbenu podlogu, simpatičan govor narodski i delicije od kojih si toliko gladan, da misliti ne možeš ništa doli o tome kako ne daš svinju nikom! Nikom!

Bit će  -  svega

I tako je, slučajno ili ne, u uru nakon nedjeljne mise, javna televizija dala jedan od najdirljivijih obola svakoj eusroskpetičnoj inicijativi u nas.

Momcima iz filma teško je ne vjerovati. A to što će navodno EU dozvoliti Hrvatskoj da do 1. srpnja 2016. dijeli nacionalne potpore i za rasplodne krmače, činilo se posve nebitnim. Što će krmači potpora, kad će je drugi klati! A onda samo pola sata kasnije, televizijski obrat!

Totalni preokret, ili barem nevješt pokušaj preokreta u režiji resornog ministarstva koje je spotove o potrebni ulaska u EU dalo izraditi. I opet poljoprivrednici u glavnoj ulozi. Jedan ne bi u EU, a drugi bi. Prepirka, ako je uopće to bila prepirka, staje kad glas u off-u objasni svima koje nas sve blagodati čekaju kad dođemo tamo gdje navodno od vjekova želimo biti.

Taj tren poticaj za raspolodne krmače ne čini se tako ludim i beznačajnim. Bit će svega, para ponajprije, a onda, kad se dva industrijska kulena kupe za cijenu jednog domaćeg, i muka će biti manja. 

U pola sata prosječni gledatelj lutao je od samo našeg kolinja kojeg nikom ne damo, do Europe otvorenih granica, u kojoj pčela ne pita čiji cvijet oprašuje niti je to koga briga. Sugeriralo nam se kako je blagostanje na obje strane, ali je ono EU blagostanje bolje.

Vruće hlačice

Zašto, kako, to nitko ne objašnjava, barem ne normalnim jezikom. Jer, kad ti napišu šarene novine da ulaskom u EU više nema sadnje novih vinograda, pa to ilustriraju slikom zgodne djevojke plavih kosa u vrućim traper hlačicama koja nosi u pletenoj košari naše EU grožđe, do bitnog se teško stiže.

Čiji je pelinkovac, jesmo li zaštitili pršute, veseli li nas to što će domaći autobusi voziti svijetom, baca li nas u delirij mogućnost da se sutra kad se izgubimo u bijelom svijetu, osim svojoj amabasadi, možemo javiti bilo kojem EU predstavništvu!?

To nam se tura pod nos kao dobro i kao novo i kao ključno. Raščerečeni prasac, svega mu, ovaj tren izgleda konkretnije.A kako to lijepo reče jedan od Šokaca iz filma, u Europu će se ući, htjeli ili ne htjeli. I dobro je to, jer će nas, ako ništa, natjerat da živimo po nekim jasno zadanim pravilima i propisima. Ali da narod ima neku jasnu viziju što nam to još Europa nosi, nema.

Očito, nije u sve u pelinkovcu i poticaju rasplodnoj krmači. I očito nam treba netko da narodski progovori u kontru lako razumljivom narodskom govoru "eurskepticima" iz dokumentarca, umjesto da skepticizam liječimo šminkerskim doskočicama. A takvog nema. 

Ali je zato ponedjeljak svanuo uz objavu na teletekstu javne televizije kako je pred Hrvatskom presudni tjedan. Opet! Još jedan!

Tek da se vidi hoćemo li ono malo poglavlja što nam ostadoše, mi zatvoriti. 

Umori to brate, ako niste ministar, može i obrane, katolički kantautor ili kakav tekwando borac, koji vjeruju da ulaska u EU nema bez ulaska u stranku koja se već diči time što nas pred vrata Europe dovede. A sve to u blagdanskom tjednu, tjednu u kojem se sa samo dva dana godišnjeg odmora dalo spojiti deset dana plandovanja.

Samo da nam EU i u to neotuđivo pravo ne takne. Takne li, jadna li joj majka! Takne li, nećemo u nju ni da nas moli! To je minimum! 

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka