Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: °
Sutra: ° °
16. veljače 2019.
Blogovanje ludom radovanje Siniše Pavića

blog Sniježe, sniježe, što me za te veže

Foto Nenad REBERŠAK
Foto Nenad REBERŠAK
Autor:
Objavljeno: 6. veljača 2012. u 17:10 2012-02-06T17:10:30+01:00

O kako je lijepo ovih dana biti Splićanin, Dalmatinac, u Zagrebu, ili bilo gdje drugdje gdje se snijeg uredno čisti, bez vojske, naputka i kratkog tečaja držanja lopate

O, kako je lijepo ovih snježnih dana biti Splićanin na privremenom radu u, recimo, Zagrebu.

- O!? Ti si tu, a ne na piciginu!? - veli kolega, u kafani, prije nego li je jaknu skinuo, a kamoli sjeo za stol.

Na licu mu osmijeh, onaj zadovoljstva, jer eto ga, došlo je sve na svoje. Picigin se za snjegova zna igrat, ali se lopata u ruku ne zna uzet da se ispred kuće očisti malo. Zna se zato kukati. 

O, kako je lijepo ovih dana biti Splićanin na privremenom radu u Zagrebu.

- Ljudi, vojska je malo! Zovite NATO! - viče s vrata kolegica koja nije nego zagazila u istu tu kafanu.

Na licu joj širok osmijeh, gosti se u kafiću već otvoreno smijulje, dok na televiziji prolaze kadrovi Splita zametana s 20(!?) centimetara snijega. Nije to diskusija, to je već ozbiljna zajebancija, a  brane nema. Kad potroši čovjek sve, ono da snijeg dolje rijetko pada, pa razlike u mentalitetu, priču o lošoj obući i ljetnim gumama, nedostatak lopata i ralica, upiranje u Zagoru koja je uistinu pogođena kijametom, eto ti slike mladih vojnika koji čiste leda pred stanicom Hitne. Oni čiste, a građanstvo ih motri. Neobranjivo!

O, kako je lijepo biti Splićanin na privremenom radu u metropoli, pa još oženjen za Goranku. Onu koja pamti snjegove od koji metra.

- Vojska u pomoć!? A Marmontova zaleđena. Nitko da se sjeti očistiti ispred svog dućana. Dramatiziranje, samo dramatiziranje. I te televizije! Kataklizma, jer je u Splitu pao snijeg!? Delnice su danima bez vode i pod snijegom i nitko o tome ne priča. To je normalno, jer tu stalno pada. Deset centimetara palo!? Kako u Zadru sve radi!? - udara ona što ljuto, što slavodobitno.

Za nagradu, nositeljica dične titule predsjednice kućnog savjeta (u ovoj se zgradi predsjednik rotira svako godinu dana op.a.) stavlja Dalmatinca prvoga na listu za čišćenje snijega. 

- Dobro, susid, šta ne zna vaša žena da nas dvojica pojam nemamo o čišćenju? U mene žena čisti, ona je iz tih krajeva - poluozbiljno će, molećiva pogleda, komšija kat ispod.

Kuka, makar ga je red tek u četvrtak kad će se, kažu meteorolozi, ionako sve smiriti. Splićo cendravi!

O,ako je lijepo ovih dana biti sin kojem otac i mati u Splitu žive.

- Nosiš li kapu!?

- Nosim.

- Nosi li ti mala kapu!?

- Nosi. Ne'š me pitat nosi li mi žena kapu?

- Znam da ona nosi.

- Dobro, što ste se zatvorili u kuću. Na'š ti sniga. Koji centimetar.

- Ti nisi normalan. Nismo mi za ovo spremni. Evo stari ti ni u doktora nije iša.

- Ma, šta nije iša. Radi malo sniga!?

- Ti stvarno nisi normalan. A, tako je to, ti si sad Zagrepčanin - finišira mati.

Pri tom ono Zagrepčanin izgovara uz dubok uzdah, na način da ne znaš je li to kompliment, ili svjetska ogada.  

O kako je lijepo bit Splićanin na privremenom radu u Zagrebu, zaposlen u riječkoj novini.

- Što ti radiš danas. Što ti nije 'snježni dana' - nabacuje drug stol do.

Jebaji ga, baza mu je dobra. A i razrada je dobra, ono kako je snježni dana psihološka kategorija koja u trenutku proglašenja vrijedi za sve Splićane, ma gdje bili. Situacija je takva, da i Kerum na  kontinentu zvuči pametno. Pravo veli, ako može Sibir izdržat danima u snijegu, može i Split koji dan. Otopit će se, proročanski kazuje poteštat.

Ima toga još. Ima ona o Splićanima koji se vole skijati po Kupresu, ali ne znaju uzeti lopatu u ruke. Ima i ona o tome kako će kontinent proglasiti elementarnu nepogodu čim ljeti živa na termometru pređe 30 stupnjeva. Ima i notorna činjenica da je Splitu i opet brzo dosadilo, jer jedan dan je šaljivo, dva je već tlaka. A ima i posve ozbiljna kafanski opaska kako je ovo bila divna prilika za  premijera da s malih ekrana pozove naciju da - čisti snijeg!

O kako je lijepo ovih dana biti Splićanin, Dalmatinac, u Zagrebu, ili bilo gdje drugdje gdje se snijeg uredno čisti, bez vojske, naputka i kratkog tečaja držanja lopate. Samo, što to sa mnom ima veze!? 
I što je sada raditi, recimo, premijeru koji je pola Dalmatinaca, a pola čista metropola, osim namignut vojsci da iz Sinja put Splita ide preko Glavica. Srce vuče doma, razuma na drugu stranu. 
Mediteran kakav je nekada bio i mala zemlja za veliki odmor, kontra rasporeda čišćenja. 

Je li ovo dobra zajebancija, ili nas i snijeg, to, dijeli na pola!?

U školi djeca dobila zadatak u rimi napisati pjesmice na temu "zima". Svaka pjesmica teška romantika, k'o da su Eskimi, a Ljuban im ultimativan heroj, makar svatko normalan zna da se papirnatimtanjurićima, snijeg napadao oko kuće, očistiti ne može.

- Čuj, dobra ti je pjesmica, ova na panou, ali ne mora u pjesmama uvijek sve biti idilično. Ako ti se zima ne sviđa, ako ti se snijeg ne sviđa, tako i napiši - veli pape malici. A njoj drago. Lice joj se u čas razvuklo u osmijeh. A onda je uz cerek trendovski zapjevala: "Snijeg pada, mila mati, loptu uvali tati! Ups, lopatu, lopatu!!!"

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka