Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 1
Sutra: 7° 7° 1
20. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Shake it demokracija

Pedro Sanchez / Reuters
Pedro Sanchez / Reuters
Autor:
Objavljeno: 4. lipanj 2018. u 20:10 2018-06-04T20:10:56+02:00

U trenutku kada je španjolski premijer položio zakletvu bez da dira Bibliju i da  gleda raspelo, u nas je, na radost šatoraša, hodača i ljubitelja referenduma učinjen još koji korak bliže trenu kad će se svatko normalan htjeti posve odnaroditi. Uostalom, koliko god narod bio zbirna imenica, u nas on u sebi krije posvemašnju jedninu

Novi španjolski premijer socijalist (PSOE) Pedro Sanchez (46), ekonomist bez iskustva vladanja, prisegnuo je pred španjolskim kraljem Filipom VI u palači Zaruzela nakon što je zastupnički dom izglasao nepovjerenje premijeru Marianu Rajoyu. Sanchez je prvi u povijesti španjolski premijer koji nije prisegnuo držeći ruku na Bibliji, a u dvorani na zidu nije bilo raspelo – izvijestio je jučer i domaći tisak.

Začudo, mladome, pa ako nije bogohuljenje reći, i naočitu premijeru, nije se dogodilo ništa zato što nije stavio ruku na Bibliju i čekao podršku s raspela. Nije ga spalio grom iz vedra neba.

Pače, dojam je kako se Španjolci ni blizu nisu uzbudili zbog Sanchezova čina, barem ne toliko koliko oni koji su u nas u toj gesti vidjeli zgodan novinski naslov. I jest zgodan kad ga se stavi u domaći kontekst.

Koliko god bilo teško zamisliti da na našem političkom bunjištu može roditi mlad i zgodan političar pa još socijalist za premijera, toliko je lako zamisliti koji bi rusvaj nastao da se takav usudi ne poštovati ijednu stavku zastarjelih nam protokola, a kamo li da dodir s Biblijom odbije da je obaveza.

Za čas bi iznikli šatori, za čas bi se javile udruge koje hodaju za život, za čas bi osvanula svjedočanstva o usrdnoj molitvi koja je je mladost spasila od poroka, za čas bi ljudstvo u križare odjeveno jurišalo na državne, bezbožničke institucije da tamo ostavljaju šajkače nevjernicima na stol.

Oglasili bi se, garant, i čelni ljudi ove zemlje, štoviše jedva bi dočekali da stanu na stranu bučnijeg uvjereni da je bučnije jednako većina, a većina zalog za neki njihov novi politički uspjeh. I ne bi oni branili dosegnute standarde, Ustav, zakone, pa i pravo da se zakletva daje bez da se raspelo gleda, već bi stali uz, ha, narod.

Narod je u nas ovih dana moneta za potkusurivanje mizerne vrijednosti, taman tolike da se svakom razumnom biću samo izlaz iz stada traži koliko god da svoje voli.

– Moj je čvrsti stav da se mora poštovati volja naroda – kazuje predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Kaže to dok daje podršku referendumskim inicijativama uvjerena da to narod želi protresti politički nam život i političke nam elite. Dakako, ne boji se ona pri tom da će ta trešnja biti baš tolika da i do institucije predsjednice dođe. Ako je narod ekipa koja je sjedila na njenoj inauguraciji, ako su u to broj i Velimir Bujanec primjerice, nema straha.

Živjet će, hm, ovaj narod. Da je, pak, pred nama narodna bitka bespoštedna sugerira blagonaklono gledanje HDZ-a na ono što radi gradonačelnik Zagreba Milan Bandić dok nagovješćuje moguću kandidaturu za predsjednika.

Kad ti Gordan Jandroković kaže da živiš politiku i da će te pozorno pratiti, to je valjda isto kao kad si igrač Rudeša a do tebe stigne informacija da te pozorno gleda Klopp. Udarit će HDZ na predsjednicu s čovjekom koji o sebi govori u trećem licu. Neće to njoj ni bit čudno, tako govori o sebi većina onih koji su iz prvog reda gledali kako priseže.

– Ne vidim puno kvalitetnijih kandidata nego je predsjednik Stranke rada i solidarnosti i gradonačelnik Bandić – kaže, dakako, Bandić.

I kaže, kad više nema kud, kako Vili Matula prima plaću kod njega u gradu Zagrebu, a prosvjeduje. Valjda bi Matula, taj bespoštedni kritičar Bandićevih djela, umjesto što se bori za bolji Zagreb trebao šutjeti, ne misliti, biti poslušan. Ovako, siroti gradonačelnik nema druge nego se složiti sa, kako kaže, »našim prijateljima preko Dunava«, koji, kako reče, kažu: »Demokratija je, burazeru!«

Na narodnu ljubimicu nasrnut će otac populizma u Hrvata. Pa će se pozivat na narod, demokraciju i protresanje, na sve prije nego li na pozitivnu praksu i valjane zakone, na koncu i dobar odgoj. U trenutku kada je španjolski premijer položio zakletvu bez da dira Bibliju i da ga gleda raspelo, u nas je, na radost šatoraša, hodača i ljubitelja referenduma učinjen još koji korak bliže trenu kad će se svatko normalan htjeti posve odnaroditi. Uostalom, koliko god narod bio zbirna imenica, u nas on u sebi krije posvemašnju jedninu. Ili, kako je to lijepo poručio gradonačelnik Bandić, glede gradonačelnika Bandića: »Gradonačelnik Bandić neće polagati račune nikome osim građanima, neću ni medijima ni nikome osim na svojoj savjesti i poslu koji obavljam«.

 Da ne bude nismo znali da je u nas, burazeru, shake it demokracija.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka