Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 7° 1
Sutra: 7° 7° 1
19. studenoga 2018.
Na kraju krajeva Siniše Pavića

blog Samo da je atraktivno

Samo da je atraktivno
Samo da je atraktivno
Autor:
Objavljeno: 23. srpanj 2017. u 13:28 2017-07-23T13:28:52+02:00

Od svega što je premijer izgovorio, pamte se samo dvije opaske koje je izgovorio - da je požar interesantan i atraktivan

Godina je 1982. Ako ste se u to doba bavili glazbom, onda je lako moguće da ste bili pod paskom Društva estradnih radnika zabavne i narodne glazbe Estrada Zagreb. Ako ste naboli kakvu gažu sklopili bi s Estradom ugovor.

U toj rigidnoj zemlji Jugoslaviji, toj bivšoj tvorevini, tom leglu sve opačine najnormalnije je bilo biti DJ. Pa još od toga živjeti. Recimo, ako sklopite ugovor koji vas vodi na Jelsu, u disco club »Mlin« da tamo u pet dana zaradite posve finu lovu.

A ugovor precizan do srži. Primjerice, kad pod točkom »dužnosti i prava izvođača« kaže da izvedba mora biti na kvalitetnoj razini, da dolazak na mjesto izvođenja mora biti najkasnije deset minuta prije početka izvedbe, da izvođač mora biti odgovarajuće i jednoobrazno odjeven...

A isti taj izvođač »odgovara i plaća Društvu cjelokupni iznos ugovorene svote, ako se svojim postupcima onesposobio za kvalitetan nastup kao posljedica nekontroliranog i umjetnički neodgovornog načina života, ili je odlukom odgovornog rukovodioca radi ponovljene povrede discipline bio udaljen iz programa, pa je zbog toga došlo do potpunog prekida angažmana u cijelosti - propisuje ugovor.

Ma, obaveza ima i priređivač priredbe, pa ako je primjerice »angažman duži od sedam dana, za rad u dane državnih praznika, priređivač će isplatiti izvođačima naknadu uvećanu za procent koliki je predviđen i za radnike u poduzeću priređivača, najmanje 150 posto na dnevanice izvođača«.

Uglavnom, ta invalidna država imala je posve precizno definirana prava i obaveze, pri čemu je činjenica da se ugovor sklapan sa subverzivnim DJ-evima bila posve ništavna značaja. DJ, varioc u škveru, profesor doktor. Ima se ugovor i žeži.

Dan poslije

Dalmaciju je poharao požar. Nije prvi put, ali je prvi put da je došao do ulaznih vrata drugog najvećeg grada u zemlji. Došao je i dalje od onog terena za boćanje što smo ga nedavno na ovom mjestu spominjali, teren i onu partiju balota koja se odigrala krajnje dekoncentrirano nakon saznanja koliko je Splitu samo blizu Karepovac na kojem se otpad odlaže, i koliko je Karepovcu  blizu niz POS-ovih novih bijelih građevina, i koliko je sve to blizu raskošnim trgovačkim centrima, i koliko je sve to blještavo i novo blizu akvaduktu prastarom i vrijednom, koji je opet vraški blizu benzinskoj crpki koja za požara samo što nije u zrak odletjela.

Gorjelo je i na Karepovcu, i pod prozorima zgrada POS-a, i na terenu za balote. Gorjelo je i u Šestanovcu put kojeg je pokojna baka išla doktoru, i u Tugarima gdje su ponajbolje trešnje na svijetu, gorjeli su maslinici, zelenilo, obrađeno i neobrađeno. Gorjelo je da bi izgorjela svaka iluzija da ova naša zemlja nije samo slučaj i slučajna.

Gledaš i čitaš sve te izvještaje, sve te priče o Ljudima, diviš se zajedništvu, navijačima, vatrogascima, strepiš jer ne znaš što je s Mijom, Mirjanom, što će Vlado, kud Neven. Malo se sramiš što nisi dolje, malo te je strah i pomisliti kako to izgleda uživo kad je ovako strašno na malim ekranima.

Znaš, sad smo se snašli, i opet, obranili se i opet, ali kako će to izgledati sutra, hoće li sve ići po starom, hoće li se na požarišta u prastarim automobilima, hoće li se tražiti šmrk više, hoće li se vatra gasiti coca-colom jer vode nema - i opet. Ne treba ti se pitati, bit će isto ako ne i gore. Pa će se spašavati ljudi međusobno, ne čekajući pomoć odozgo, ne čekajući da profunkcionira eto država. Zašto bi kad nije sve te godine.

Dan poslije, jer uvijek je dan poslije, na zgarišta je stigao premijer Andrej Plenković, Dalmatinac rodom, EU građanin po vokaciji. Od svega što je govorio, od njegove nebesko plave košulje što je boljom od drugih čini onaj znakić igrača pola, od ekumenskog položaja prstiju ručice, od smješka koji vreba puk s visoka, od obilaska terena u crnoj limuzini, od svega spomenutog bolje se, ako ne i jedino, pamte samo dvije opaske što ih je izgovorio - da je interesantno i da je atraktivno. Požar mu je interesantan, jer je skoro došao do kuća.

Interesantno i na Mosoru

Požar je njemu atraktivan jer se radi o Splitu. S dvije riječi jedan je čovjek, velik i važan, sve ono herojstvo i zajedništvo sveo na interesantnu atrakciju. Još da se za gašenja skakalo kroz vatreni obruč, možda se dalo i ulaznice naplaćivati.

Interesantno je međutim to kako se onomad premijera Zorana Milanovića uredno i s pravom razvlačilo danima kada je puknuće vodovodne cijevi u svom stanu nes(p)retno usporedio s posljedicama poplava po kućama Gunje.

Bilo nam je atraktivno za razvaliti ga, iako je na terenu sam makar pokušao popravljati svoje gafove i mada u to doba i nismo, nismo još, djelovali tako posve beznadežno slučajni, premda se istina slutila tu negdje u zraku.

Interesantno i atraktivno, kazao je premijer i tu je svakoj priči zapravo došao kraj. Poslije toga i nema smisla nabrajati  što je glede požara odradila predsjednica koja je vatrenu stihiju gledala iz sigurne austrijske busije, nema smisla vraćati se na ministra obrane koji opoziva neopozivu svoju ostavku, nema smisla baviti se Lozančićem, a još manje akademikom Reinerom u kojeg je viteška koža toliko debela da slabo informacije o kmetovima dobiva, odnosno sporo do njega dopiru.

Vlast je u nas taman takva i toliko samom sobom zabavljena, da sve drugo i ne može biti nego produkt slučaja. Pa ćemo se i sutra sami braniti od prirodnih katastrofa čudeći se kišama u jesen, snjegovima zimi, vatri ljeti. Samo se rezultatima izbora nećemo čuditi.  A da ima Društva estradnih radnika zabavne i narodne glazbe Estrada, možda bi sve bilo jednostavnije, lakše i učinkovitije.

Da ima Estrade i da su njeni članovi svi ti zabavljači s Markova trga, što s njegove lijeve što s desne mu strane, lijepo bi se i jednostavno sklopili s njim ugovori, precizni i razrađeni. Propisali bi im kad izvedba počinje, kako trebaju biti odjeveni i koji je minimum kvalitete scenskog programa kojeg moraju zadovoljiti. Posebno je pritom važno da im se pod nos stavi stavka koji propisuje što se s njima događa ako samo djelomično ispune svoju obavezu izvedbe. Štetu plaćaju sami. Štetu plaćaju sami i odmah. Štetu plaćaju na način koji garantira da je i interesantno i atraktivno!

Gledaš ugovor što su ga DJ-evi potpisivali tamo neke 1982. godine, pa se misliš kako je ta tamnica naroda ipak bila poprilično uređena država kad je i nastupe golobradih momaka koji puštaju ploče regulirala do ibera. Misliš se kako je jedino dobro u ovoj tragediji s požarom to što je izgorjela valjda svaka iluzija da smo uredili išta, a kamo li državu. Nismo, sve se čini da ni nećemo.

Godina je 2017. Junaci iz Hrvatske gorske službe spašavanja opet twittaju. U twittu slika stabala što tinjaju, a podno rečenica - jedna interesantna situacija na Mosoru.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka