Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
24. veljače 2020.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ Treće poluvrijeme

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 12. siječanj 2020. u 11:25 2020-01-12T11:25:36+01:00

Nema ništa ljepše od trećeg poluvremena i svih tih silnih analiza taktike i postavke, igre i umijeća, utjecaja vremenskih prilika i neprilika na igru i igrače, baš kao i (zlo)sretnog položaja sunca i mjeseca koji su odredili sudbu, možda i ponajprije. Analiza! Za svakog poštenog birača najdivniji su dani od svekolike analize svakih rezultata, onih izbornih pogotovo

I demografija tu malo igra ulogu, u krajnjoj liniji budimo realni, u tradicionalnim uporištima HDZ-a danas živi manje ljudi«, rekao je Andrej Plenković, predsjednik HDZ-a.

Nema ništa ljepše od trećeg poluvremena. Recimo, kupite karte za istočnu tribinu, odgledate veliki derbi svog omiljenog kluba naivno vjerujući kako je pobjeda moguća, pobjeda se nekim čudom i dogodi taman da veseli krenete u noć opijeni svim i svačim.

Nema ništa ljepše od trećeg poluvremena i svih tih silnih analiza taktike i postavke, igre i umijeća, utjecaja vremenskih prilika i neprilika na igru i igrače, baš kao i (zlo)sretnog položaja sunca i mjeseca koji su odredili sudbu možda i ponajprije.

Analiza! Za svakog poštenog birača najdivniji su dani od svekolike analize svakih rezultata, onih izbornih pogotovo. Zašto smo, pobogu, izgubili izbore, pitaju se oni koji ih dobili nisu, baš kao što se oni koji su izbore dobili pitaju što li su to dobra učinili da je ispalo ovako kako je ispalo.

Jedina je razlika što su gubitnici natjerani pred zid pa moraju o svemu promišljati na glas, dok pobjednička strana na van likuje a iza zatvorenih vrata pokušava shvatiti kako im je dalje letjeti na krilima uspjeha što ih je i same zatekao.

Elem, što smo naučili iz ovih naših predsjedničkih izbora. Ili, bolje rečeno, što možemo iščitati da nam bude svijetli orijentir u još blistavijoj budućnosti!? Svašta. Lekcija broj jedan, recimo; ne nosi šareni, veliki, plastificirani ceker cvjetnog uzorka na televizijsku debatu! Nema tog kandidata koji neće izgubiti na ozbiljnosti ako mu ađutant iz takve šarene torbe za plažu, prije nego li se upale kamere, na stolić vadi; maramice, izotonični napitak, štitnike za zube, još jedan izotonični napitak, ručnik, energetsku pločicu, kremu za sunčanje visokog faktora...

Dobro, nije baš da se sve od pobrojanog našlo na stoliću pred kandidatkinjom HDZ-a i partnera, ali komotno je sve od pobrojanog moglo u ceker stati. Umjesto posvemašnje brige za kandidata taj je ceker djelovao kao stilizirana i predimenzionirana kutija prve pomoći, a to ne može ispasti dobro.

Tako su i ovi izbori pokazali da svi ti stožeri i stručni timovi malo i ništa polažu na vizual, ne paze na detalje, a kad i »paze« čine to krivo. Križić oko vrata kandidatkinje izvađen iz kutije s nakitom nakon svih ovih godina i valjda po prvi put, sugerira samo to da ga prije nije bilo, a to nije dobra poruka onima na koje se cilja.

Naučiti smo mogli i to da je ovaj narod u stanju i pamtiti štogod, a da to nisu predaje djedova i očeva o čojstvu i junaštvu, ako ne i partizanima i ustašama. Pamćenje je vražja kategorija, ide ono katkad i do plinskih boca, i do šatora, i do ograde Bijele kuće, gostovanja u Bujici, do redizajniranja Pantovčaka i Škorinih birača, baš kao što ide do loših premijerskih mandata recimo.

Podijeljena desnica

Zapravo, izbori su pokazali da podijeljeni možda po pola jesmo, baš kao i preko pola svijeta, ali da je i lijevima i desnima zapravo dozlogrdilo aktualno stanje. Nešto se mijenjati mora, pa se promijenila predsjednica.

Dogodilo se to čudo da na izbore izađu i oni koji to inače ne čine prestravljeni i mogućnošću da nas po cekerima pamte, baš kao što se dogodilo s druge strane čudo da plašenje crvenom nemani, i opet nakon svih ovih godina, ne bude više dovoljan motiv za izlazak na izbore. Desnica. Podijeljena desnica.

Neka fanovi ne zamjere, ali zabavno je gledati kako se na desnici bratoubilačke analize i rasprave rade i vode tko je i koliko izdao narod i čiji su to birači okrenuli leđa domovini. Samo, štono bi se parafraziranom pjesmom reklo, ovaj put nigdje nema labuda da ih miluje, i to crnog.

Ima zato premijera da u osvit svog najvećeg uspjeha – a to je, znajući ga, bez sumnje predsjedanje Europskom unijom i svečani koncert u zagrebačkom HNK-a – zaključi: »I demografija tu malo igra ulogu, u krajnjoj liniji budimo realni, u tradicionalnim uporištima HDZ-a danas živi manje ljudi.«

Da je od Grunfa smišljeno bilo bi razumljivo i smiješno, ali ovako je zapravo tragično poprilično i tek mrvu komično. Jer, matematika je u ovoj rečenici jasna; ako ljudi bježe iz tradicionalnih uporišta HDZ-a to može značiti samo da im isti taj HDZ ne nudi razloga da tu na svom ostanu.

A to nas onda tjera do ljudi, do onoga naroda koji je tako često zadnjih mjeseci bio na usnama svih političara redom, poglavito kandidata. Očito je da ova politička kasta o narodu zna malo i ništa. Zato je valjda i bio u toliko pozitivnom šoku budući predsjednik kada je kazao da je iza njega zapravo šest mjeseci ugodnog krstarenja Hrvatskom za kojeg je došao, ako ne i sišao, među ljude i s njima razgovarao, a sve bez ijednog incidenta. Zašto bi ih, na koncu, i bilo. Nego ljudi.... Godina je 2017. mjesec travanj kad se u Baranju pošlo raditi priču, a sve zbog propasti Agrokora, a onda i Belja. U njoj ljudi, ljudi koji govore.

»Da nemam dvije kćeri koje rade, da imam 30 godina i ovo iskustvo, ni minute ne bih bio u Hrvatskoj.«

»Ubili su selo, a tu je kriva politika! Politika je kriva od prvog dana, nebitno koja je vlada bila. Dvadeset godina Hrvatska nema poljoprivrednu strategiju. Odgovorno tvrdim, pred javnim bilježnikom, ne HDZ, ne SDP nego svi, svi su dozvolili uvoz, svi su uništili selo! Mi za dvije godine nećemo imati koga da nam obere grožđe. Ovo ne da je alarmantna situacija, nego je ovo tragikomedija! I da nije tragično, ovo bi bilo smiješno! Na selu se više ništa ne može kupiti. I ne može biti samo Todorić kriv. On je posljedica. Netko je to tako htio.«

»Ja se bojim da je nekome cilj i bio da se Baranja isprazni. Neka sela će za dvadeset godina biti potpuno prazna. Moći ćete ih komotno zaorati i evo čiste zemlje. Postali smo, ajmo reći, k’o Afrika prije par stoljeća iz koje su kolonijalisti vukli sirovinu.«

»Mene je jedan moj bivši direktor naučio: novac nema ni naciju, ni vjeru, ni boju kože. Mene osobno ne interesira hoće li doći ruski, kineski, grčki, ili španjolski kapital, bitno je da ovi ljudi ovdje rade, da primaju plaću i da se investira, da se investira i u poljoprivredu i u moj sektor turizma. Čak i prizivam da dođe neki Rus, pa kad vidi što je ovo kaže – ovdje bi napravio dva hotela, ovdje desetak ruralnih vila i golf teren. Žalosno je da nama moraju doći Rusi i Kinezi, ali mi očito, koliko god možda grubo zvuči, nismo dovoljno inteligentni.«

»Briljantan« zaključak

Od te 2017. do danas uznapredovali smo do zaključka da, ponoviti valja jer zapamtiti treba, u tradicionalnim uporištima HDZ-a danas živi manje ljudi. S jedne strane »briljantan« vanlogički zaključak, a s druge strane primjerice vinkovački nogometni klub Cibalija koji se preko Njuškala prodaje, ili pak serijal Dubravka Merlića »Opstanak«, onaj rađen na temu demografije u kojem neki naši ljudi iz daleke Irske poručuju da ih tamo nitko ne pita koje su vjere i nacije, već samo gledaju rade li dobro, a onda im daju i da napreduju bez ikakve veze i vezice i samo na osnovu rada i zdrave ambicije.

Hrvatska je postala zemlja slijepa vidjeti što se u bijelom svijetu dobro događa i kad je taj svijet tu u susjedstvu, kruta i zadrto otporna svakoj promjeni, zemlja u kojoj se samo bezrazložno strahovi šire poput korova, zemlja u kojoj su ljudi na ljude zaboravili a svatko drugačije boje kože, jezika, odjeće je potencijalni neprijatelj. Preko pola biračkog tijela je zapravo odaslalo poruku da tako ne ide. I to je dobro kako god se dalje sve razvijalo.

Dobro je koliko i naivna nada da sve što izgovara Gordan Jandroković ima proročansku naznaku i da ovaj i ovakav HDZ uistinu misli ozbiljno kada problem vidi u kampanji koja je otišla previše desno. Džaba nam, naime, i lijevo i desno dok ne bude normalnije. Milanović je, sve da je i slučajno, to shvatio. Onaj spomen normalnog koji je s predizbornih plakata možda i nezgrapno izgledao, zapravo je bio dobar motiv. Nama treba normalno, život ponajprije. Samo, vjerojatnije je očekivati da će prvo šest mjeseci 2020. godine život »stati« jer smo predsjedavajući, onda će doći ljeto, onda će turizam učiniti svoje, onda će već i jesen i tako sve do parlamentarnih izbora.

A tamo nas čeka, tko zna koji po redu put, onaj treći put, ona treća opcija. Najavio ga je Miroslav Škoro u »Večernjem listu«, što kroz tiskano novinsko izdanje, što preko video intervjua. I taj video brine. Jer, podbočio se u čudnoj nekoj pozi Škoro na retro trosjedu, obasjan nježnim svjetlom lampe, te sve mazi bijelog psića što mu je na rukama dok odgovara na pitanja, baš kao da ništa od slučaja ceker nije naučio.

E da, treće poluvrijeme, nema boljeg. A u njemu i onaj koji je shvatio da je sve to itekakva tema za gorku nam satiru. Može se Dario Juričan voljeti ili ne voljeti, ali mu se poreći ne može da je poput kamenčića u cipeli što žulja i ne da se van.

Dok objektivi fotoaparata bilježe kako se protokol poigrao i zaigrao sa simbolikom, pa za svečanog koncerta u ime početka predsjedanja Hrvatske Unijom u ložu HNK-a, stolac do stolca, stavio zagrebačkog gradonačelnika i glavnog državnog odvjetnika, Juričan nas svojim jurišem na Zagrebački holding i kampiranjem pred Holdingom podsjeća na šator, na janjetinu, na uhljebništvo, na biste, na korupciju, na sve čega se lišiti ne znamo a lako moguće, dobar dio nas, iz sebično kratkovidnih razloga i ne želi. Vrhunski performans u ime gole istine.

Dajte zato čovjeku barem veleposlanstva koja traži tamo gdje je premoćno na izborima za predsjednika pobijedio, a ne bi uopće bilo loše da i Holding dobije. Bilo bi, ako ništa, drugačije, a toga nam treba. Koliko nam treba i svakotoliki podsjetnik na lekciju koja, podsjetimo, kaže: »I demografija tu malo igra ulogu, u krajnjoj liniji budimo realni, u tradicionalnim uporištima HDZ-a danas živi manje ljudi.« I točka. I kraj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.


Promo
 Napredna tehnologija za sigurno i trajno rastjerivanje neželjenih životinja iz doma
Miran i uredan dom bez gamadi više nije nemoguća misija!

Napredna tehnologija za sigurno i trajno rastjerivanje neželjenih životinja iz doma