Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 12° 1
Sutra: 12° 12° 1
21. ožujka 2019.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ Na neki način nije način

Snimio Darko JELINEK
Snimio Darko JELINEK
Autor:
Objavljeno: 20. siječanj 2019. u 12:34 2019-01-20T12:34:00+01:00

Elem, Alan Ford slavi 50. rođendan, a hrvatski puk ima dobrih razloga da slavi 16. siječanj kao dan kad je konačno postalo jasno da između stripa i ove države i nema neke razlike. Vrijeme je pravo da si ispržimo kokice, dignemo noge na fotelju i pustimo da se sve vrti samo od sebe kako uostalom i puštamo godinama

Nisu se avioni ni prizemljili pravo, a pola ljudstva s Facebooka za profilnu je sliku izabralo onu na kojoj Grunf ponosno, natpisom na majici dakako, poručuje. »Bolje BMW s opremom, nego F16 bez opreme!«

Grunf, simpatični junak »Alan Forda«, stripa koji baš ove godine slavi 50 rođendan. Grunf, junak koji od dva vijka, bokunića žice i mrvu konopa zna napraviti sve, pa i avion. Jer tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti ne vrijedi.

Ima to smisla, i da je Alan Ford rođen te plodne 1969. godine i da ga se ovih dana tako marno spominje. Malo je jedan tekst da se citiraju sve duboke i umne misli Grupe TNT. Zapravo, priča o Alanu Fordu, priča o generaciji koja ga je obožavala i obožava, jest jedna od onih koje spadaju u onu »tko zna, zna«.

Tko ne zna, zaludu mu je i objašnjavati kako su ruke drhtale i kako se tijelo do smijeha treslo dok su se gutale stranice malog, a velikog formata stripa s žutim koricama. Voljelo se na ovim prostorima baš sve što je Alan Ford sa sobom nosio.

Kužilo se, bolje nego u Italiji odakle su tvorci stripa scenarist Luciano Sechchi iliti Max Bunker i crtač Roberto Ravioli zvan Magnus, o čemu to priča Sir Oliver kad zove Binga jer mu ima nešto vruće robe za uvalit, ili pak taj luzerski moment u Alana Forda da Boba Rocka i ne spominjemo, ili ta vječna bolest koja nagriza Jeremiju, pa lijenost koja krasi Debelog Šefa, genijalnost Grunfova, a onda i stoljetno pamćenje u onog vrhovnika što se Broj 1 zove.

Ocvala cvjećarnica na Petoj Aveniji New Yorka, a tamo družina koja nam je kazivala i više nego je možda mislila da kazuje, nudila itekakve razloge da se ponajprije nasmijemo sebi, recimo dok gledamo kako Superhik krade siromašnima da bi dao bogatima.

Jer, kao da je ikada bilo u ovom regionu drugačije. A kada je tako, onda je lako, poglavito generaciji koja godine broji otprilike iste kao i naš premijer, već za prvih znakova o propasti kupovine F16 letjelica na društvene mreže okačiti Grunfa i njegovu kirurški preciznu misao. Bolje valjan BMW, nego nevaljan avion.

Šteta je samo što očito nisu svi Alana Ford čitali, a ako su ga i imali u rukama bože tebe shvatili nisu. Ako, naime, niste primijetili, dani su ovo ponosa i slave. Nema čega nema i da je sreće da i dalje izlazi dobio bi Alan Ford barem desetak novih epizoda redom inspiriranih događajima u Lijepoj našoj.

Evo, recimo, biskup koji u lovu umjesto divlje svinje nastrijeli kolegu lovca, a onda mu, pišu tiskovine, pomaže tako da mu ranjenom nudi sok. Ili ravnatelj ergele koji benevolentno vrijednog konja posudi rodbini, a konj ugiba od puste skrbi.

Ili pomoćnik ministra koji pastvu savjetuje da provali u stanove, a ministarstvo će zažmiriti na jedno oko, jer može sve tko je branitelj. U toj i takvoj konkurenciji biti zvijezda istinski je doseg.

Ministru obrane Damiru Krstičeviću to je uspjelo! Može se biti zvijezda i kada se avioni ne kupe. A može se i ne izdržati pod pritiskom slave. Pa je ministar puk'o. Ne meže nitko njemu uručivati makete aviona onako kako mu je maketu uručio zločesti SDP-ovac Franko Vidović, jer ne meže se nitko tako sprdati s ratnikom! Ratnik, a ministar.

Materijal i za Sir Olivera pa da zove Binga i ponudi mu koji avion, i za Jeremiju da se požali kako ima neke boli, i za Broja 1 da ispriča neku povijesnu crticu iz koje se vidi da i drugi velikani od Cezara na ovamo nisu katkada znali nabaviti bojna kola, ako se već ministar ne bi najbolje snašao u koži vječno mrzovoljnog Boba Rocka.

Ili je to ipak grunfovska neka priča. Jer, kada se magle slegnu, kada sve te makete aviona prekrije ruzmarin i šaš, ostati će, garant hoće, sentenca koju samo štovatelji izumitelja iz stripa znaju razumjeti: »Slažem se sa svojom reakcijom, ona na neki način, nije način!«

Tako to govori ratnik, ratnik a ministar, kada na rubu suza, nesvjestan one da nisu svi za sve i da ratnik i ministar nisu isto jednako kao što pravi avioni što ih nije kupio i male makete aviona što su mu ih poklonili nisu isto.

Samo, ako ministar obrane i ne zna tko je Grunf, premijer je generacija koja to jamačno zna. Ne bi stoga bilo ni malo nevjerojatno da ga je baš grunfovska misao kolege ministra natjerala na akciju pa da bude bolji.

Malo grunfovska sentenca, a malo gorka činjenica da je zbog tih vražjih aviona i sam u patu i da tek sada ne može, a trebalo bi, dati pedalu onom tko avione ne zna kupiti kada je riječ o ratniku.

Spomenut mu, sve se čini, možeš sve, ali anemiju, pa u još u kontekstu šurovanja sa Srbijom, e to ne! Ili je to ili je forsiranje agruma u svrhu obaranja svjetskog rekorda u skidanju kilograma učinilo svoje.

Grmoja u Saboru o anemiji, a premijer u akciju, pravu, štemersku! Činilo se, pohvatat će se. Možeš ti biti Europejac koliko hoćeš, ma kad se pritisne pravo dugme leti se u kavansku kavgu. A ako premijer u akciji nije materijal za epizodu, dvije popularnog stripa, k vragu što je.

Uostalom, bio bi taj boks meč između premijera i zastupnika Mosta vraški neizvjestan. Jest, Grmoja djeluje nabito i sabito, vjerojatno bi krenuo žestoko, no ako premijer izdrži prvih par rundi, ako natjera protivnika da potroši svu svoju svježinu, e tada bi mogao krenuti njegov put ka pobjedi.

Bilo bi to onako kako zapravo i jest, HDZ dobiva makar ne radio ništa. Uostalom, sve je dobro i sve se rješava, a i što se nije riješilo i učinilo učinit će se, rekla bi garant, ministrica kulture onako kako je lakonski nedavno za jednu našu televiziju govorila o stanju u medijima. Ovo društvo na vlasti ne dotiče ama ništa, osim kad se o avionima, agrumima i anemiji priča.Tad je šora.

Elem, Alan Ford slavi 50. rođendan, a hrvatski puk ima dobrih razloga da slavi 16. siječanj kao dan kad je konačno postalo jasno da između stripa i ove države i nema neke razlike. Vrijeme je pravo da si ispržimo kokice, dignemo noge na fotelju i pustimo da se sve vrti samo od sebe kako uostalom i puštamo godinama.

Na mladosti je pak da nauči gradivo, ne bi li lakše provarila notorne neke istine poput one da svatko tu može bit ministar i da svatko može sve ako je bio ratnik. Tamo gdje se ljudi od položaja slažu sa svojom reakcijom i vjeruju da način nije bio način ima itekakvog prostora za »napredak«.

Pa se podsjetimo da; »Nije važno sudjelovati, važno je pobijediti«, »Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti«, »Ne predaj se nikad osim kad moraš«, »Bolje biti bogat nego ne biti«, »Za domovinu ću dati sve pa čak i nokat«.... Učiti valja dojednu mudru jer kad tad će se one oživotvoriti. Jedino tako u nas meže!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka