Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 13° 2
Sutra: 13° 13° 2
23. svibnja 2019.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ My name iz Meres, Meres Rassler

Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Snimio Davor KOVAČEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 28. travanj 2019. u 8:15 2019-04-28T08:15:24+02:00

Ako i nemamo original Bonda Jamesa, imamo Bond Marasa za EU izbore, ili, rekli bi jalnuški diletanti, Bonda za siromašne

Bilo je to prije nekih 20 dana. Tu je večer Liverpool gazio Porto, a Harry Kane je šepajući napuštao novi stadion Tottenehama. Pep je s klupe Manchester Citya u nevjerici gledao kako mu najbolji igrač Aguero promašuje penal, a onda i kako mu Song Heun Min zabija gol. Oči preko polovice svijeta bile su uperene u nogometna čuda, dakako ako ste se pretplatili na koji kabelski kanal koji nogomet Lige prvaka ima u izobilju, a ne u mrvicama poput javnog servisa.

Bilo je tog utorka ili nogomet, ili Miroslav Škoro nasuprot Tončice Čeljuske. Bilo je, doduše, i nešto »malo« kineske delegacije što je taman slijetala na pistu Zračne luke dr. Franjo Tuđmana, a naše ih čelništvo s veseljem čekalo spremno pristati na sve.

Dat ćemo im mlijeko kojeg i sami uvozimo, da nam grade luke i željeznice, upravljaju brodogradnjom i u Kumrovcu da grade zabavni park na temu Tita, sve ćemo im dati samo da nas povedu u svijetlu budućnost.

Ali, sve je to nama prije dvadesetak dana bilo ništa naspram činjenice da nas čekaju izbori za EU parlament. Na stranu i drame na zelenom tepihu i ljepota na pisti Zračne luke dr. Franjo Tuđman. Istinski ljubitelji drame tog utorka grizli su nokte samo zbog jednog, odnosno samo zbog jedne, zbog doajenke EU zastupništva – Marijane Petir!

Hoće li sakupiti do ponoći potrebnih 5.000 potpisa pa da s listom može izaći na izbore, ili ih skupiti neće!? Hoće li stići njeni prijatelji, mudro pozicionirani u Zagrebu posvuda, uvjeriti slučajne prolaznike da vrijedi dati iskusnoj parlamentarki šansu da se i opet ode tamo gdje je predziđe bitke za bolju Hrvatsku te je, dakako, učini boljom!? Hrvatsku, ne predziđe.

Istinabog, onaj volonter, ili prijatelj, što se nalaktio na zidić pokretnih stuba Importane centra tamo negdje oko 15 sati u taj utorak i nije djelovao kao netko tko će motivirati ikoga. Da ne bi slike zastupnice u njegovoj ruci nitko živ ne bi znao koja mu je misija, a ta slika manjeg formata više je izdaleka sličila na svetu sličicu i kakvo prikupljanje milodara nego li na fotografiju uvažene zastupnice i prikupljanje potpisa.

U 15 sati se ništa nije činilo izglednim, oko 19 sve su televizije redom imale priloge u kojima Marijana Petir tvrdi da joj je predsjednik HDZ-a nudio mjesto na listi HDZ-a, ali pod uvjetom da HDZ-u i pristupi. Ona to nije htjela.

A i kako bi, ako je istina to što zbori da je bila mala djevojčica kad su se u njenom domu obnavljali ogranci HSS-a. E, da zvuči taj podatak lirski nježno, skoro k'o predsjednički neki životopis, onaj u kojem se ne libi autor(ica) priznati kako nema dobra predsjedničkog kadra ako mu formativne godine nisu obilježila prostrana polja, široke ravnice i beskrajno plavo nebo.

I onda, taman tamo negdje kada je postalo jasno da u Ligi prvaka baš ništa neće biti jasno dok se uzvrati ne dogode, stigla je spasonosna vijest – Marijana Petir predala je kandidaturu! Sama protiv svih, uz malu pomoć prijatelja.

Iz perspektive svakog dobronamjernog roditelja nema joj se što prigovoriti. Tko ne bi da mu dijete obija hodnike parlamenta u Bruxellesu i za to dobiva pristojnu plaću, a sve daleko od domaćih travnjaka i kaljuža.

Iz daleka se domaći problemi bolje vide, a onda i lakše podnose. Taj utorak, prije 20-tak dana, teško je bilo ne biti fan Marijane Petir, ne željeti da i njena lista bude među 33 liste na kojima su oni koji snivaju inozemnu karijeru. Ona hoće opet.

Isto kao i, recimo, Dubravka Šuica koja iza leđa Plenkovića namjesto Plenkovića zvanog Karlo Ressler, poručuje da većeg Hrvata odnosno Hrvatice od nje i njenih na listi nema. Tako je, eto bilo, prije dvadesetak dana.

A nekidan, srijedu prošlu, i opet su se normalni nogometni fanovi našli pred ekranom. Nisu imali što, nisu imali kud nego navijati za Manchester United. Preciznije, na tren je valjalo biti na strani Crvenih vragova, držati palčeve da pobijede susjede iz Manchester Citya a sve ne bi li Liverpool tako nakon malih milijun godina postao opet prvakom Engleske.

Utakmicu se dalo vidjeti zahvaljujući onim tv kanalima što engleski nogomet nude. Lijepa uvertira tom nogometnom kreševu bio joj je sraz dvaju, kažu, ponajvećih filozofa današnjice, Žižeka i Petersona, ona komprimirana verzija na Prvom programu HRT-a.

Sreća, marksizam, kapitalizam, pa opet sreća, o tome su čavrljali. Valjalo je na tren napeti ganglije, do nogometa. No, minut kasnije, dok je Lingrad promašivao, a Sane pogađao, dok je Solskjaer tonuo beživotno u trenersku fotelju a Pep cvao od sreće u nepoderivoj sivoj hudici, pravi ljubitelji drame znali su da se prava drama događa na drugim nekim terenima.

Istinski ljubitelj drame, naime, i dalje u nas grizu nokte samo zbog jednog, samo zbog – EU izbora!

Nije to više ni samo drama, ima tu i elemenata gole akcije i dobra trilera. Žanr je žešći što je datum izbora bliži. Shvatio je to, recimo, Gordan Maras, onaj SDP-ovac što čelnika HDZ-ove liste Resslera zove Rassler, taman da čelnik HDZ-a Plenković na to Marasa zove Meres, da bi onda Maras zvan Meres koji je Resslera zvao Rassler kazao jasno i odrješito: »My name iz Maras, Gordan Maras!«

Tu fali 'samo' bondovska, ako ne Marasovska neke glazbene tema, pa MoneyPenny koju SDP nema pa nema jer Bernardić to ne može i nije, da svu silu skupih automobila i ljepotica što ih ovakav žanr pita i ne spominjemo.

No, ako i nemamo original Bonda Jamesa, imamo Bond Marasa za EU izbore, ili, rekli bi jalnuški diletanti, Bonda za siromašne. S druge, pak, strane u žiži našeg interesa samo ona, koliko god se ostatak ekipe upinjao promovirati. Jer, na dan izborne šutnje, tik pred izbore, opet će se Hodati za život.

Politički analitičari ne dvoje, hodat će se za »život« i to EU život Marijane Petir. Njoj to, kažu, ide u prilog. I kažu, bit će dovoljna koja novinska fotografija kao sudionika, sve da ništa ne kaže. I kažu, tako je Željka Markić i ljudi oko nje učinila i prije dvije godine u doba od lokalnih izbora. Hod za život kao hod za opstanak.

Fanovi su na aparatima, kako oni Marijane Petir, tako i oni Gordana Marasa. Jer, sve, baš sve što se stisnulo između ta dva pola je nama manje bitno, s kibicerske strane gledanja i nebitno. Bitno je samo da nasuprot Hoda za život stane My name is Maras, Gordan Maras, pa bio sam samcat kako Bondu i dolikuje!

U protivnom, ostat će ovaj film bez valjana kraja, bez finala od kojeg srsi klize leđima. Elem, dok je jedan Manchester gazio drugi Manchester i tako ubijao snove navijača Liverpoola, na domaćim pašnjacima igra zvana EU izbori ušla jeu zrelu fazu, onu središnju.

Zanimljiva je ta faza, zanimljiva taman toliko da onaj običan neki birač mora biti zahvalan i Bogu i kalendaru što su ove godine Uskrs i Prvi maj tako blizu jedan drugom, taman da se sve spojiti dade. Onaj komadić janjetine kupljen nakon duboke analize i promišljanja, možda dotekne za oba neradna, pače blagdanska, dana. To bi, ako ćemo pravo, bio pravi uspjeh i istinski pokazatelj da i mi, kad nam je životno bitno, odabrati znamo!

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Aplikacija za bržu kupnju i nižu cijenu autobusnih karata
UZ ARRIVA CROATIA MOBILNU APLIKACIJU PUTNICI ŠTEDE VRIJEME I NOVAC

Aplikacija za bržu kupnju i nižu cijenu autobusnih karata