Dogodi se i to kadikad da to po svemu nenormalno novinarsko kampiranje pred zgradom Vlade donese koji rijedak trenutak goleme sreće. Elviru Mešanoviću se dogodilo, poklopilo sve; na jedan posve ‘mrtvi’ dan pred njega je izletio ministar, a on mu je onda postavio pitanje nakon kojeg se ministar ničim izazvan rascvjetao posve i dao svijetu u svoj svojoj punini.

Elem, na mikrofon mu je naletio ministar Lovro Kuščević taman da ga Mešanović pita kako je moguće u nas obogatiti se do 44. godine. A ministar, nehajno posve, kao da je David Skoko recimo, ili Jamie Oliver, iz rukava čarobnoga istresao je pred novinara N1 televizije ni manje ni više nego - recept! Recept je to kojeg ne samo da vrijedi poslušati, nego ga vrijedi zapisati velikim slovima, pa ga isprintati u nekom velikom formatu, a onda ga zalijepiti na zid sobe od vlastita derišta, tamo gdje su niš’ korisni posteri pjevača i glumaca, pa da umjesto uvojaka omiljenog pjevača na pameti cijeli život ima poslanje po Kuščeviću koje uči »Kako biti bogat i do 44. namaknuti cca. pet milijuna kuna imovine«. Dakle, kako mladi Hrvat može do 44 godine imati, steći, zaslužiti pet milijuna kuna tešku imovinu!? Ide recept by Lovro Kuščević!

- Vrlo jednostavno. Tako da završi fakultet. Tako da kao đak srednjoškolac radi najteže poslove na otoku Braču, poput branja lavande, otkupa višanja... Tako da kao student ima svoj biznis da prodaje na štandovima...Tako da čim završi studij i odsluži Hrvatsku vojsku, otvori tvrtku i radi i zarađuje...Tako da, zahvaljujući dobrim izbornim rezultatima, zahvaljujući svom obrazovanju, ima pristojnu plaću općinskog načelnika, pristojnu plaću ministra… Tako da zaposli svoju suprugu, da i supruga ostvaruje prihod i onda, vrlo jednostavno, u tih 20-ak godina čovjek zaradi za život! – reče ministar uprave Lovro Kuščević.

Amen!

Sva je sreće da se program N1 televiziji nikad nije našao među favoritima umirovljene djelatnice robne kuće, one trgovine praktički upokojene u doba kada je prvi hrvatski predsjednik dao zeleno svjetlo za onih 200 hrvatskih obitelji da se nesmetano bogate. I zimi i ljeti njoj radije pogled leti na vedute Istanbula i na junakinje turskih sapunica koje valjda jedine danas na cijelom svijetu uspiju nepravdu pretvoriti u pravdu, makar da se u sto do dvjesto epizoda vraški pri tom napate. Za slabljenje ono malo preostalih zdravih živaca dovoljno joj bude jutrom prolistati novine. Tu se izbeštima i krene dalje u dan. Sva je što sreća što se N1 još nije izborio za to da bude među onih top tri, četiri kanala koji se po navici vrte, jer da je drugačije, pa da je čula kako je Kuščević uči životu, vjerojatno bi potegla u ekran televizora s prvim što bi joj se našlo pri ruci. Višnje!? Svega mu, brala ih je i ona pod paskom babe svoje, usred ljeta i kad se višnje beru, i kad se žito kosi, i kad se vrši na sto milijuna stupnjeva, ma nešto ne pamti da ju je to lansiralo u zvijezde. Masline!? Nabrala se bome i toga, kad god je trebalo i najčešće s guštom da će od toga poslije bit ulje za nju, za njene i za prijatelje joj. Lavandu, sunac mu, brala nije. Taj sastojak joj je u njenoj recepturi od (ne)uspjeha vazda falio. Što se pak štanda tiče, bilo bi fer da ministar precizira što je samo na tom štandu prodavao. Njen je štand bio onaj u robnoj kući, s donjim ženskim vešom i kupaćim kostimima. I tako do mirovine. Koga onda to, da prostite, ministar zajebava, garant bi se pitala, dok ne bi došla do onog dijela recepture zbog kojeg se ne žali razbijene TV prijemnika. Treba biti uspješan načelnik općine, treba ostvariti dobre izborne rezultate i treba zaposliti ženu!?! U njen je preko pet milijuna razloga za brigu; kako vratit kredite a prije ne krepat, kako živjet od mirovine, kako ne čekati mjesecima na magnetsku i slična slikanja zdravlja vrijedna, kako ostavit išta sinovima i unucima… Tisuću kako je u nje da bi je u poznim godinama zateklo prosvjetljenje – trebalo se učlaniti u pravu stranku!

Dobro je da N1 nikada nije ušao u njen život na velika vrata, jer da jest u živo bi gledala kako joj se ministar popišao na svih njenih 70 i nešto godina života, na sve ono što je uredno plaćala, pošteno radila, sama gradila, školovala, vjerovala. Tako to ona rade luzeri i gubitnici! Pravi znalci najprije branje višanja prikažu mukom sina gospodnjega, onda dobiju u nasljedstvo štand, onda ostvare dobar rezultat na izborima, onda postanu načelnici od maloga mista, pa zaposle suprugu i eto milijuna. I onda to zovu recepturom od uspjeha. Dobro je da je ljeto, da je vruće, da je sita sama sebe i da riječi Lovre Gordon Ramsay Kuščevića do nje nisu došle direktno već onako naokolo. I dobro je da nije ona bila na mjesta Elvira Mešanovića, jer bi dužnosniku u prsi skočila. Ono što je loše nije međutim sam(o) Kuščević. Sami smo krivi za pojavu takvog soja, kao što smo recimo krivi za najezdu potkornjaka. Ono što je loše, ili ono što razočarava, ili ono što boli više od ministarskog zapišavanja poštena svijeta jest premijer! Na stranu, naime, svi papiri ovoga svijeta, sva izuzimanja načelnika iz donošenje odluka o prenamjenama livada u građevinsko zemljište, na stranu sva forma kad s druge strane stoji – recept! Dok mu kao gljive poslije kiše niču aspiranti na Pantovčak tvrdeći da se ova vlast odnarodila, premijer i dalje bira one koji se narodu bukvalno rugaju recepturama. U kojem trenu je trenutak za reći da je dosta!? I zašto je tako teško staviti sve na vagu makar čistog političkog pragmatizma i mudrosti pa izvagati vrijedi li mu više ministar koji se ruga onoj umirovljenici iz robne kuće, ili mu je mudrije konačno povući crtu ispod koje se u ime dobra ukusa ako ništa drugo ne smije ići. Kako na koncu uspijeva premijeru u istu rečenicu stavljati bez problema ono što uspijeva vani Mariji Pejčinović Burić i ono što mu doma nosi Lovro Kuščević.

Hajka na ministre, pa još taman takva da Kuščević prijeti kako će svi koji ga prozivaju odgovarati? Neće biti. Ovo je samo još jedno poglavlje u nizu jedne te iste priče o društvu koje rastače samo sebe i onima koji imaju tu moć da rastakanje makar pokušaju spriječiti ali to ne čine. A kad je tako onda nema čovjek što pomisliti nego da ruka ruku mije jer nikada ne znaš kad će doći trenutak da branje višanja i maslina i lavande urodi pravim plodom.

Bilo kako bilo sva je sreća da vitalna 70-godišnjakinja ne gleda redovito N1. Da gleda vidjela bi kako Elvir Mešanović zabija zicere i kako trudbenik s otoka Brača recepte o sreći dijeli. Šteta jedino što u receptu ne bi gramaže od sastojaka, a opet tajna uspjeha i jest u onom što se prstohvat zove. Zato amen! I hvaljen Isus i Marija!