Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 9° 4
Sutra: 9° 9° 4
7. prosinca 2019.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ Liga prvaka za škole bez đaka

Reuters
Reuters
Autor:
Objavljeno: 23. studeni 2019. u 17:13 2019-11-23T17:13:25+01:00

Liga prvaka ne vrijedi ništa bez jake domaće lige. Misliti drugačije suštinski je pogrešno. Ne stati uz prosvjetare suštinski je pogrešno, čak i da ih nije 96 posto reklo ne

Da se nešto veliko i važno događa onaj običan stanovnik metropole zaključio je na osnovu prometnog kaosa, a onaj prosječni građanin Lijepe Naše zaključiti je mogao isto na osnovu činjenice da i HRT4 i N1 televizija imaju isti živi prijenos makar je to inače rijetko koliko i snijeg u svibnju.

Kamere dviju televizija, koje bi da su informativnog karaktera, kao da su istog stalka vrebale što to govori i kako to tijelom priča premijer hrvatski Andrej Plenković.

A on za govornicom, dotjeran. Na licu mu jedva vidljiv osmijeh, jer nije diplomatski ni primjereno da baš svi vide s kolikom je radošću došao za govornicu. Premijer govori. Govori na hrvatskom, na engleskom, na francuskom, na njemačkom...

Imaš dojam da zna divaniti baš na svakom od silnih jezika silnih država što su u Zagreb poslali najjače političare da sudjeluju na velikom kongresu Europske pučke stranke. EPP! EPP je onomad pisalo na malim ekranima kad bi bilo vrijeme za ekonomsko propagandni program.

Premijer kazuje nešto o tome koliko je naša zemlja turistima draga i koliko je ova vlada uspješna. Nazočni, a ima njih koja tisuća, plješću. Dok se za govornicom mijenja govornik plava svjetla reflektora plešu velikom Arenom.

Svjetleći show reklo bi se, ali ne onaj karnevalski šaren, već da je sve u plavom tonu poput odijela i košulje u Donalda Tuska recimo. Premijer se hvali kako su mu rekli da je u Zagreb doveo Ligu prvaka.

Ako ste fan albuma sa samoljepivim sličicama »EU Pučani« onda i jest zanimljivo gledati Ursulu von der Leyen, Juliju Timošenku, spomenutog Tuska, Silvia Berlusconija. Ovaj potonji iskazanim interesom za sijelo jako podsjeća na jednog koji je onomad bio splitski gradonačelnik pa u trenucima dokolice lijepio na čelu obloge od dobra pršuta.

Organizacija je u svakom slučaju na visini. Znaju to oni šoferi što su se jutrom susreli s prometnim kaosom koji je podnošljiv samo zahvaljujući uvježbanim snagama prometne policije. Na trenutke je toliko automobila na cestama zagrebačkim bilo da se grad, koji ni metro nema ali će imati GUP, činio velik kao Meksiko City.

Ljubitelji diplomacije i svjetske politike analiziraju poruke s kongresa. Hrvatska je dobila same pohvale, vlada naša je dobila same pohvale. Reformska je to vlada, kazuju kolege pučani. Malo zvuči kao onaj Ekonomsko Propagandni Program, ali ajde, za ovakvu organizaciju zaslužili smo. Zaslužili su.

Jer, ona sva obična čeljad i ne mora gajiti simpatije prema skupu u Areni, može ga ali i ne mora razumjeti, može ga i ne mora voljeti. Ravnodušje se čini najizglednijim. Ona usporedba s Ligom prvaka mrvu je ipak pretjerana.

Niti je Merkel Messi, niti je Tusk Lewandowski, a bome ni Plenković nije Modrić tek eventualno neka kopija Dalića. Ravnodušje, jer ništa tu običnom čovjeku opipljivo nije osim činjenica da nam je premijer svjetski čovjek. To mu se mora priznati, kakav god da je trenutno taj svijet u kojem živimo, napose kad o Europi i njenim čelnim ljudima govorimo.

​Europa, kakva nam je Europa!? Na nedavno završenom Zagreb film festivalu i film »Pazi na djecu«, norveški, redatelja Daga Johana Haugeruda. Imaš dojam sve je isto kao i u nas samo uljuđenije, s manje psovki, bez nasilja, bit će i zato jer je standard sjajan.

Tu je i zadrta desnica i zadrta ljevica, i starost koja ne razumije mladost i mladost koja na kuži starost, i nemogućnost da se voli onaj koji nije iz tvog jata, i bokunić nepotizma, i imigranti koji su za sve krivi. Jedino u čemu nas Norvežani šiju je politička korektnost koja katkad dotjera do samouništenja. To i činjenica da stalno promišljaju kako društvo učiniti boljim. U filmu i klinci koje ne razumijemo sobom zaokupljeni.

Tu je djevojčica koja samo želi spavati i biti mršava, ali jedva da ima ikog da je čuje. Film je to o Europi koji, jer takvi smo mi, nije mogao biti prikazan u kinu Europa. To su nam kino silom zatvorili.

A nije da mladost, neka, nije pitala zbog čega je gužva na putu do grada i što se to u Areni događa. Pa ti objasni tko su pučani, zašto su se sjatili, zašto je im je light show plave boje i je li nam lakše živjeti sada kad znamo da nam je premijer poliglot.

Traži objašnjenje truda, lomi se onaj koji objašnjava da li da istakne važnost školovanja ne bi li danas sutra i njegovo čedo paradiralo nekom Arenom u azurnom odijelu, ili je bolje prešutjeti taj aspekt pa uopćiti sve spomenom Angele Merkel za koju svatko, pa i mladost, zna.

U dane od štrajka prosvjetara nekako se glupo čini spominjati školu. Ali zato se itekako nužno čini zatrubiti u znak podrške učiteljima i profesorima koji ove dane kazuju da kičme u nekog svijeta još uvijek ima i da se kičma još uvijek teško slama.

Umjesto pojašnjenja logičnije se čini pričat o Čileu. Vijest je mrvu ostarjela ali je i dalje aktualna, ona da se prijateljska nogometna utakmica između Čilea i Perua nije igrala, jer su čileanski reprezentativci odlučili da neće krenuti na putovanje u Limu a sve u znak podrške prosvjedima koji u Čileu traju danima.

Da igrati neće javnosti je priopćio kapetan Gary Medel - putem Instagrama: »Kao momčad donijeli smo odluku da nećemo igrati protiv Perua, kao odgovor na društveno stanje u našoj zemlji. Mi smo nogometaši, ali prije svega ljudi i građani.

Znamo da predstavljamo zemlju u cjelini, a u ovom trenutku Čile ima neke važnije prioritete od utakmice koja se trebala igrati idućeg utorka. Trenutno se igra puno važnija utakmica, ona u kojoj se odlučuje o jednakosti, o promjenama nakon kojih bi svi Čileanci mogli živjeti u pravednijem društvu.

Podržavamo prosvjede, ali bez nasilja i ozljeda, na obje strane. Čileu je potreban mir, ali ne smijemo zaboraviti zahtjeve iza ovih prosvjeda.« Prosvjedi su, inače, buknuli nakon porasta cijene karata za podzemnu željeznicu u Santiagu, no iza njih se valjaju sve veći troškovi života, nejednakost, privatizacija i korupcija, pa se traže reforme u obrazovanju, zdravstvu i mirovinskom sustavu, veća minimalna plaća...

Vijest je ta, vrag će ga znat zašto, zatitrala na zaslonu tik uz dio govora novog šefa Pučana Donalda Tuska koji kaže: »Na jednoj su strani stranke neodgovornog populizma, a na drugoj naša stranka odgovorne popularnosti!«

Može li, svega mu, kad se već jezikom igramo, biti i popularne odgovornosti, da se s njom dičimo i da nam bude cilj i uzor!? I popularan i odgovoran! Moralo bi moći. Čovjek koji govori toliko jezika morao bi znati zatomiti ego i ostaviti se sitnih kalkulacija, pa vratiti mrvu poštovanja onima bez koje bolje zemlje ne može biti, umjesto što čeka da ga se tapše po ramenu jer je Pučane učinio na tren sretnima.

Liga prvaka ne vrijedi ništa bez jake domaće lige. Misliti drugačije suštinski je pogrešno. Ne stati uz prosvjetare suštinski je pogrešno čak i da ih nije 96 posto reklo ne. Još kad bi se Modrić i društvo spomenuli svojih učitelja... Bili bi i odgovorni i popularni i na diku.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.