Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 19° 4n
Sutra: 19° 19° 4n
16. listopada 2018.
Na kraju krajeva

blog SINIŠA PAVIĆ Kika na Pantovčaku

SINIŠA PAVIĆ Kika na Pantovčaku
SINIŠA PAVIĆ Kika na Pantovčaku
Objavljeno: 14. listopad 2018. u 9:37 2018-10-14T09:37:23+02:00

Ured za van jednostavno ima radno vrijeme i obnoć ne radi. A kako je Hrvatska mala zemlja za veliki odmor, vazda je lakše vratit se kući i leći na svoj jastuk anatomski. Pače, poučili su nas ovom prilikom s Pantovčaka da je tako i jeftinije

Svašta se kroz godine promijenilo i mijenja, od društvenih poredaka, preko znanstvenih dostignuća, do flore i faune, ma ima stvari kojima protok vremena ne može ama ništa. Onako kako je majka Zdenka imala Vedrana da joj bude čovjek od povjerenja i da pazi da joj sin Petar ne upadne u probleme, tako je danas mala Marija Aninim starcima garant da im kći neće raditi nepodopštine, baš kao što je Ana starcima Marijinim sigurnosni onaj ventil uz koji, brate, može Marija sve. Mudra mladost zna čemu služi onaj najpristojniji član društva zbog kojeg će vazda biti lako izvozati staru majku i staroga oca. Ide to, recimo ovako.

– Majko, večeras kod Lucije gledamo film. Mogu li prespavati?

– Hoće li i Ana ostati na spavanju?

– Hoće!

– Onda možeš.

A u Aninih to ide ovako.

– Majko, večeras kod Lucije gledamo film. Mogu li prespavati?

– Hoće li i Marija ostati na spavanju?

– Hoće!

– Onda možeš.

Naravno, nakon što starci pristanu na sve, djevojke ili momci krenu dalje po svom. Sve opcije su otvorene ako je alibi opće društveno prihvatljiv. Ne moraju se Ana i Marija, ili Vedran i Petar pravo ni vidjeti, bitno je samo da do kraja igraju igru zahvaljujući kojoj će im roditelji biti slijepi kraj zdravih očiju, ako već svjesno sami sebe ne lažu. Zašto se i ne bi lagali kad smo svi radili isto.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ozbiljna je dama u godinama kada joj igra nalik spomenutoj i ne treba. Svejedno je odlučila ponuditi biračkom tijelu opsjenu nalik ovoj igri s najboljom prijateljicom kojoj roditelji vjeruju. Modernizirana verzija zove se ured za van, odnosno privremeni ured, ili privremeno izmješten ured.

Recept je jednostavan. Kad građani ne mogu k tebi – jer je Zagreb daleko, jer je skupo, jer tko bi to sve gostio po dvorima, jer tko bi to sve slušao... – odeš ti k njima. To se zove Privremeni ured. On može biti svugdje; na kršu i u ravnici, na brdu i u dolini, uz more i uz planinu, gdje su problemi i gdje je idila. I nema gdje predsjednica nije bila! Jest, javnost je nešto rogoborila oko troškova, tražila silom neku konkretnu korist od tog ureda što putuje naokolo, neki su to čak zvali i cirkusom makar kako će biti cirkus kad je državni vrh u pitanju. A onda se dogodilo ono što se kad tada dogodi i Petru i Vedranu, i Ani i Mariji - provalili ih starci!

Privremeni ured u Slavonskom Brodu, dan lijep i sunčan. Sve idilično poprilično. A onda, u večer kasnu, eksplozija. U rafineriji u Bosanskom Brodu. Preko puta, jer samo Sava dijeli Bosanski i Slavonski Brod. Na portalima izvanredne vijesti. Slike plamene izgledaju loše. Plaši ti se eksplozije razumno je i logično. Voljeti sebično što si kilometrima daleko ljudski je koliko i mrziti sudbu koja ti ne da da odeš negdje gdje nije ni rafinerije, ni požara, ni zagađenja zraka, ni zagađenja vode. A predsjednica tamo!? Je li bila u blizini? Je li joj dobro? Da nije diverzija kakva? Kako je reagirala? Svaka bojazan je bila opravdana u epizodi koja je scenarijem davala na ponajbolje epizode Zapadnog krila ili Kuće od karata. Već vidiš predsjednica kako trči među građane i biva im potpora, može i raščupana i nenašminkana. Kako neće kad je sudba htjela da joj je izmješten ured baš tu u Brodu. Tko bi to, na koncu, čisto ljudski, a kamo li PR-ovski, propustio učiniti!? Kad ono, ćorak! Cijenjeno općinstvo je moglo tek doznati da predsjednica spavala u Brodu nije. I da je priča o uredu fejk kao i ona u klinaca kad se kunu da će spavati kod najboljeg prijatelja. Ured za van jednostavno ima radno vrijeme i obnoć ne radi. A kako je Hrvatska mala zemlja za veliki odmor, vazda je lakše vratit se kući i leći na svoj jastuk anatomski. Pače, poučili su nas ovom prilikom s Pantovčaka da je tako i jeftinije i da je kod kuće predsjednica spavala i kada je ured imala u Krapini i Karlovcu.

Eto ga na! Na stranu na tren predsjednica. Nju je nekako razumjeti, jer tko ne bi volio biti vječno mlad i zaigran, taman takav da katkad kažeš k'o nekada da ideš učiti kod prijatelja ili prijateljice, a zapravo odeš van na tancanje. Ali, da je serija život ili život da je serija, pa letio bi taj njen PR naokolo da je milina, krizni neki stožer, ti savjetnici mnogi i smišljali bi kako brzo stići u Slavonski Brod i izaći na teren, da nitko ne zna gdje se spavalo i da gradonačelnik ne mora pred kamere u trenirci kojoj nije stigao ni patent zatvoriti do brade. Tražilo bi se, ako nište, način da se suptilno prizna kako ured više nikada neće biti prazan ma koje god da je doba. Umjesto toga dobili smo nauk o skupoći i jeftinoći održavanja ureda, a onda, satima poslije i posjet predsjednički rijeci Savi. »Predsjednica posjetila naftnu mrlju«, izvijestili su mediji. I stvarno, predsjednica je gledala mrlju kako pluta, dugo i ozbiljno, kritički pače.

Ova priča ipak uči, uči da je predsjedničin ured, bio on izmješten ili fiksno smješten, jednako učinkovit. Straha tu za onog tko ureduje praktički nema. Da straha ima pitao bi netko, i valjda dobio odgovor, zašto je tako lako iz Slavonskog Broda ići kući na spavanje, a tako teško s Pantovčaka skočiti na Trg svetog Marka kad se Dan neovisnosti obilježava. Sve su to nam naše PR službe dale.

Nego, PR službe. Milijan Brkić nema PR službu, ako se ne ode maksimalno široko pa konstatira da su sve službe ionako pod njegovom ingerencijom, makar bile. On to radi sam. Pa kad su ga nema koji dan, pitali vezano za SMS-ove i elitinu prostituciju, tko je taj N.S. s kojim je telefonski razgovarao 60-ak puta, Brkić im je uz smiješak kazao: »To je moj dečko.« Da sve bude čim gore začuo se na to smijeh s druge strane mikrofona, smijeh nekog tko ne vidi ništa sporno u rečenici u kojoj je sporno baš sve; i onaj koji govori i to što govori. Kad je bio momče, Milijan Brkić jamačno nije morao imati prijatelja koji bi mu bio izgovor da prenoći gdje hoće. Ima i takvih, onih na čije se »izjave«, geste, kretnje, marifetluke starci samo ponosno nasmiješe i puste bekriju da ide i radi što hoće. Bit će stoga da ni on, baš kao ni predsjednica, samo ne žele posve odrasti. Ako je tako onda nema toga PR-a koji bi to popravio, niti mladenačkog hira koji bi im išta štete nanio. Pitanje je dakle samo jedno – što to s nama koji se javnost zovemo ne valja i kada nam je postalo normalno!? Jesmo li, poput naših staraca, slijepi kraj zdravih očiju, ili to sami sebe roditeljski lažemo!? Eh, što bi dali holivudski scenaristi da znaju da je i to moguće, voljeti bezrezervno. Nije ovo Amerika! U nas je sve drugačije.

– Mogu li, dragi birači, i opet izmjestiti ured?

– Hoćete li tamo i spavati!?

– Naravno da hoću!

– Onda možete.

I ode predsjednica! Evo je kako otvara ured u Virovitici bez da postelju u njemu namješta. Ali zato jede u studentskoj menzi i udomljuje pse.

»Ideš na Pantovčak, Kika?«

I ode Kika...

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka


Promo
Spremno dočekajte novu turističku sezonu